Donji Vaganac
| Donji Vaganac | |
|---|---|
| Država |  Hrvatska |
| Županija |  Ličko-senjska |
| Općina/grad | Plitvička Jezera |
| Površina | 7,5 km2 [1] |
| Koordinate | 44°54′48″N 15°43′56″E / 44.9133°N 15.7321°E |
Stanovništvo (2021.) | |
| Ukupno | 37 [2] |
| – gustoća | 5 st./km2 |
| Poštanski broj | 53230 Korenica |
| Pozivni broj | +385 (0)53 |
| Autooznaka | GS |
  Donji Vaganac Donji Vaganac na zemljovidu Hrvatske | |
Donji Vaganac je naselje u Republici Hrvatskoj, u sastavu Općine Plitvička Jezera, Ličko-senjska županija.
Povijest[uredi | uredi kôd]
Selo je stradalo u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku. Kad je Hrvatska 8. listopada 1991., po isteku moratorija na proglašenje neovisnosti, svijetu i Srbiji objavila saborsku rezoluciju o razrješenju svih državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ, pobunjeni hrvatski Srbi sproveli su odmazdu nad lokalnim hrvatskim stanovništvom. Svjedok je zapisao da je oko 7 sati 15 tenkova navalilo je na Vaganac. Veliki tenkovski napad bio je i iz smjera Plitvica na Selište, Grabovac i Drežnik. Tenkovske granate, višecijevni bacači, teški mitraljezi, padale su po tim mjestima i po Čatrnji. Budući da su hrvatski branitelji imali samo lako naoružanje, bili su bespomoćni protiv velikosrpskim oklopnim postrojbama. Hrvatsko je stanovništvo bili prisiljeno bježati. Noću su žene i starci pješice kroz kukuruzišta išli prema slobodnom hrvatskom ozemlju, no i tad ih je pratila pucnjava. Putem su mogli gledati kako su velikosrbi zapalili im kuće, staje i slušati sablasnu riku stoke koja je ugibala u zapaljenim štalama.[3]
Kad je uslijedilo zatišje, 9. listopada 1991. iz Grabovca i Rakovice autobusi su vozili prognane prema Slunju. Dio stanovništva zaputio se prema Slunju vlastitim prometalima, traktorima i osobnim vozilima. Panika je zahvatila i dio policijskih snaga, koji su se također povlačili sa stanovništvom, jer su bili opremljeni samo lakim naoružanjem kojim se nije moglo suprotstaviti velikosrpskim oklopnim postrojbama. Uzmak se pokazao se poslije razumnim potezom: kad su se raznorodne hrvatske snage koje su se sastojale od redovnih i pričuvnih policajaca i Zbora narodne garde, konsolidirale, pružile su solidan otpor, što se osobito vidjelo kad je srpski agresor pješački napao to područje. U ravnopravnijim uvjetima velikosrpski agresor nije mogao napredovati pa nije zauzeo Drežnik.[3]
9. listopada 1991. velikosrbi su počinili pokolj u kojem su ubili hrvatske civile.
Stanovništvo[uredi | uredi kôd]
Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, naselje je imalo 47 stanovnika[4] te 20 obiteljskih kućanstava.[5]
| broj stanovnika | 337 | 391 | 326 | 378 | 394 | 339 | 325 | 324 | 156 | 284 | 267 | 258 | 233 | 184 | 47 | 61 | 37 |
| 1857. | 1869. | 1880. | 1890. | 1900. | 1910. | 1921. | 1931. | 1948. | 1953. | 1961. | 1971. | 1981. | 1991. | 2001. | 2011. | 2021. |
Povezani članci[uredi | uredi kôd]
Vanjske povrznice[uredi | uredi kôd]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Registar prostornih jedinica Državne geodetske uprave Republike Hrvatske. Wikidata Q119585703
- ↑ Popis stanovništva, kućanstava i stanova 2021. – stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima (hrvatski i engleski). Državni zavod za statistiku. 22. rujna 2022. Wikidata Q118496886
- ↑ a b Likaplus: Pokolj Hrvata u Vagancu Arhivirana inačica izvorne stranice od 18. travnja 2015. (Wayback Machine), likaplus.hr, 9. listopada 2014.
- ↑ Popis stanovništva 2001., www.dzs.hr
- ↑ Kućanstva prema obiteljskom sastavu i obiteljska kućanstva prema broju članova, Popis 2001., www.dzs.hr
.gif){kind=small}
