Edmontosaurus

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Edmontosaurus
Restauracija Edmontosaurus sp.
Restauracija Edmontosaurus sp.
Status zaštite

Status iucn2.3 EX.svg

Status zaštite: Izumrli (kasna kreda)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Reptilia
Nadred: Dinosauria
Red: Ornithischia
Podred: Ornithopoda
Porodica: Hadrosauridae
Potporodica: Hadrosaurinae
Rod: Edmontosaurus
Lambe, 1917.
Područje života
Vrste
Sinonimi
* Anatosaurus Lull & Wright, 1942.

Edmontosaurus je rod dinosaura s pačjim kljunom koji nisu imali krijestu na glavi. Fosili ove životinje pronađeni su u kamenju na zapadu Sjeverne Amerike iz razdoblja između 73 i 65,5 milijuna godina pr. Kr. Bio je jedan od zadnjih dinosaura i živio je uz Triceratopsa i Tyrannosaurusa kratko prije izumiranja dinosaura prije oko 65 milijuna godina.

Edmontosaurus je bio jedan od najvećih hadrosaurida, dužine do 13 m i težine do 4 tone. Poznat nam je iz nekoliko dobro očuvanih primjeraka u koje spadaju ne samo kosti, nego u nekim slučajevima i otisci kože i moguće sadržine iznutrica. Svrstava se u hadrosauride koji nisu imali šuplju krijestu i bili su srodni rodu Anatotitan, a možda i istovjetni njima.

Edmontosaurus ima dugu i zamršenu taksonomsku povijest koja datira do kasnog 19. stoljeća. Razne vrste klasificirane s rodovima Claosaurus, Thespesius, Trachodon i poznatim ali sada nekorištenim rodom Anatosaurus, sada se smatraju pripadnicima roda Edmontosaurus. Prvi fosili svrstani u Edmontosaurus otkriveni su na jugu Alberte, Kanada, u prijašnjoj donjoj formaciji Edmonton. Tipičnu vrstu, E. regalis, nazvao je Lawrence Lambe 1917. godine, iako je nekoliko vrsta koje se sada svrstavaju u ovaj rod bilo imenovano već i ranije. Najpoznatija od njih je E. annectens, koju je prvi imenovao Othniel Charles Marsh 1892. godine kao Claosaurus annectens i koja je dugo bila poznata kao Anatosaurus annectens. Treća, manja vrsta, E. saskatchewanensis, također je poznata. Naziv Edmontosaurus znači "gušter iz Edmontona"; rod je nazvan po formaciji Edmonton, koja se sada zove formacija Horseshoe Canyon.

Edmontosaurus je bio vrlo rasprostranjen na zapadu Sjeverne Amerike. Rasprostranjenost njegovih fosila pokazuje da je nastanjivao obalne ravnice. Bio je biljožder koji se mogao kretati i na dvije i na četiri noge. Budući da su fosili pronađeni u većim skupinama, smatra se da je Edmontosaurus živio u skupinama i također da se možda selio. Mnogobrojnost fosila omogućila je znanstvenicima da detaljno istraže njegovu paleobiologiju, uključujući i njegov mozak, kako se možda hranio i njegove ozljede i bolesti.

Opis[uredi VE | uredi]

Usporedba veličina vrsta Edmontosaurus regalis i E. annectens s čovjekom.

Edmontosaurus je detaljno opisan iz nekoliko primjeraka.[1][2][3][4] Kao i ostali hadrosauridi, bio je glomazna životinja s dugim repom ravnim sa strane i glavom s proširenim kljunom kao u patke. Lubanja nije imala ni šuplju ni čvrstu krijestu, za razliku od drugih hadrosaurida. Prednje noge nisu bile tako teške građe kao zadnje, ali su bile dovoljno duge da bi se koristile tokom stajanja ili kretanja. Edmontosaurus je spadao u najveće hadrosauride: ovisno o vrsti, potpuno odrasla jedinka mogla je biti duga do 9 m, a neki veći primjerci dostizali su 12 m[5] do 13 m dužine.[6] Njegova težina bila je oko 4 tone.[7] Trenutačno je E. regalis najveća vrsta, iako bi njezin status mogao izazvati hadrosaurid Anatotitan copei; Jack Horner i kolege su 2004. pretpostaviil da su ove dvije vrste sinonimi.[7] (što drugi autori još uvijek trebaju provjeriti). Tipičan primjerak vrste E. regalis, NMC 2288, se procjenjuje na 9 do 12 m dužine.[8] E. annectens je bio nešto kraći. Dva poznata skeleta, USNM 2414 i YPM 2182, dugi su 8 m i 8,92 m. E. saskatchewanensis je bio još i manji, od 7 do 7,3 m dužine.

Patologije i zdravlje[uredi VE | uredi]

Kod kostiju Edmontosaurusa su 2003. pronađeni dokazi tumora, uključujući i hemangiome, dezmoplastične fibrome, metastaze i osteoblastome. Rothschild et al. je testirao kralješke dinosaura tražeći tumore uporabom računalne tomografije (CT) i fluoroskopskog probiranja. Još neki hadrosauridi, uključujući i rodove Brachylophosaurus, Gilmoreosaurus i Bactrosaurus, također su bili pozitivni. Iako je na ovaj način pregledano više od 10 000 fosila, tumori su bili ograničeni na rod Edmontosaurus i bliske srodnike. Tumore su možda izazivali okolišni faktori ili genetska sklonost.[9]

Osteokondroza je također pronađena kod Edmontosaurusa. Ovo stanje, rezultat nemogućnosti hrskavice da se zamijeni s kosti tijekom odrastanja, bila je prisutna kod 2,2% od 224 prsta zadnjih udova edmontosaura. Razlog ovog stanja je nepoznat. Predložene su genetske predispozicije, traume, intenzitet hranjenja, promjene u opskrbi krvlju, višak hormona koje luči štitna žlijezda i deficiti u raznim faktorima rasta. Osteokondroza se kod dinosaura najčešće pronalazi kod hadrosaurida.[10]

Kretanje[uredi VE | uredi]

Kao i kod ostalih hadrosaurida, smatra se da se Edmontosaurus većinu vremena kretao na četiri noge, ali da se mogao uspraviti na zadnje dvije kada je to bilo potrebno. Vjerojatno je bio na sve četiri noge dok je stajao ili sporo hodao, a da je pri brzom kretanju rabio zadnje dvije noge.[7] Istraživanje računalnim modeliranjem iz 2007. godine pokazuje da je Edmontosaurus mogao trčati vrlo brzo, možda i do 45km/h.[11] Daljnje simulacije uporabom neodraslog primjerka, koji je živ težio oko 715 kg, dale su model koji je mogao trčati i skakati na dvije noge, kasati, trčati kao deva ili galopirati. Znanstvenici su na svoje iznenađenje otkrili da se najbrže kretao pri skakanju kao klokan (maksimalna brzina 17,3 m u sekundi (ili 62 km/h), što su odbacili kao nevjerojatno za životinju te veličine i zbog nedostatka fosilnih otisaka stopala koji pokazuju takvo kretanje; umjesto toga su protumačili rezultat kao pokazatelj netočnosti simulacije. Drugi najbrži način kretanja bio je galopiranje (maksimalna brzina 15,7 m/s (ili 75 km/h) i dvonožno trčanje (14,0 m/s ili 50 km/h). Našli su slabe dokaze za trčanje na dvije noge kao najvjerojatniju opciju brzog kretanja, ali nisu izbacili brzo kretanje na četiri noge.[12]

Iako se dugo smatralo da su bili vodene ili vodozemne životinje, hadrosauridi nisu bili tako dobro prilagođeni pilvanju kao drugi dinosauri (posebno teropodi, za koje se nekada smatralo da nisu mogli slijediti hadrosauride u vodu). Hadrosauridi su imali mršave prednje udove s kratkim prstima, pa su oni bili neučinkoviti za pokretanje naprijed, a ni rep nije bio koristan zato što ga nisu mogli mnogo pokretati lijevo i desno.

Interakcije s teropodima[uredi VE | uredi]

Šteta na repnim kralješcima ovog kostura Edmontosaurusa pokazuje da ga je možda ugrizao Tyrannosaurus.

Vremenski raspon i zemljopisna rasprostranjenost Edmontosaurusa preklapao se sa Tyrannosaurusovim. Odrasli primjerak E. annectens u Denverskom muzeju prirode i znanosti pokazuje dokaze ujeda nekog teropoda na repu. Brojeći od križnice, kralješci od trinaestog do sedamnaestog imaju oštećene šiljaste nastavke u skladu s napadom s donje desne strane životinje. Jedan šiljasti nastavak ima jedan otkinut dio, a ostali su izvijeni; tri imaju jasne tragove oštećenja od zuba. Vrh repa je bio visok barem 2,9 m, a jedini teropod poznat iz iste formacije koji je bio dovoljno visok da nanese takvu ozljedu bio je T. rex. Kosi su djelomično zarasle, ali je edmontosaur uginuo prije nego što su znaci štete potpuno nestali. Također postoje znakovi infekcije. Kenneth Carpenter, koji je istraživao ovaj primjerak, naglasio je da izgleda kao da ima zaraslu frakturu na lijevoj strani kukovlja, ali koja je morala biti starija od navedenih ozljeda jer je više zacijelila. On je pretpostavio da je taj edmontosaur bio meta zato što je možda još uvijek šepao od prijašnje ozljede. Budući da je preživio napad, Carpenter je pretpostavio da je bio brži ili okretniji od napadača, ili da je ozljeda na repu nastala zbog toga što ga je koristio u obrani protiv grabežljivca.[13]

Još jedan primjerak vrste E. annectens, jedinka duga 7,6 m iz Južne Dakote, ima tragove zuba malenih teropoda u donjoj čeljusti. Neke od tih ozljeda bile su jednim dijelom zacijelile. Michael Triebold, koji je neformalno pričao o tom primjerku, pretpostavio je scenario u kojem su maleni teropodi napadali vrat edmontosaura; životinja je preživjela napad, ali je nedugo zatim podlegla ozljedama.[14] Neka nalazišta kostiju edmontosaura bila su mjesta na kojima su se okupljali strvinari. Tragovi zuba Albertosaurusa i Saurornitholestesa su česti u jednom nalazištu u Alberti, a Daspletosaurus se hranio strvinama Edmontosaurusa i Saurolophusa na drugom nalazištu u Alberti.

Društveno ponašanje[uredi VE | uredi]

Ekstenzivna nalazišta kostiju Edmontosaurusa i slične velike grupe fosila drugih hadrosaurida rabe se kao dokaz da su bili društveni i živjeli u grupama.[7] Četiri kamenoloma s ostacima edmontosaura identificirana u bazi podataka o fosilnim nalazištima iz 2007. godine su: Aljaska (formacija Prince Creek), Alberta (formacija Horseshoe Canyon), Južna Dakota (formacija Hell Creek) i Wyoming (formacija Lance). Jedno nalazište u formaciji Lance pokriva više od jednog kvadratnog kilometra, ali kosti Edmontosaurusa su najčešće u jednom dijelu nalazišta površine 40 ha. Procjenjuje se da se tu nalazi 10 000 do 25 000 raštrkanih ostataka edmontosaura.[15]

Za razliku od mnogih hadrosaurida, Edmontosaurus nije imao koštanu krijestu. S druge strane, možda je imao strukture od mekog tkiva na lubanji: kosti oko nosnih otvora imale su duboke udubine za koje se smatra da su omogućavale zračne vreće koje su se mogle napuhati, možda omogućavajući i vizualnu i komunikaciju zvukom.[16] Edmontosaurus je možda bio dimorfičan, s robusnijim i lakše građenim formama, ali još uvijek se ne zna je li u pitanju spolni dimorfizam.[17]

Zbog svoje široke rasprostranjenosti, koja je pokrivala razdaljinu od Aljaske do Colorada i koja je uključivala i neka polarna područja koja bi dobar dio godine bila bez sunčeve svjetlosti, smatra se da je Edmontosaurus migrirao. U pregledu migracija kod dinosaura kojeg su 2008. godine proveli Phil R. Bell i Eric Snively, došli su do zaključka da je E. regalis bio sposoban za godišnje putovanje dužine 2600 km, ako je imao predispozicije prema skupljanju sala i odgovarajući metabolizam. Takvo putovanje bi zahtijevalo brzinu od 2 do 10 km/h i išlo bi od Aljaske do Alberte. Moguća migratorna priroda Edmontosaurusa je u kontrastu s mnogim drugim dinosaurima, poput teropoda, sauropoda i ankilosaura, za koje Bell i Snively smatraju da su prezimljavali.[18][19]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Lambe, Lawrence M. (1920). The hadrosaur Edmontosaurus from the Upper Cretaceous of Alberta, str. 1–79, Department of Mines, Geological Survey of Canada. ISBN 0-659-96553-4
  2. Gilmore, Charles W. (1924). A new species of hadrosaurian dinosaur from the Edmonton Formation (Cretaceous) of Alberta, str. 13–26, Department of Mines, Geological Survey of Canada.
  3. Sternberg, Charles M. (1926). A new species of Thespesius from the Lance Formation of Saskatchewan, str. 77–84, Department of Mines, Geological Survey of Canada.
  4. Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). Hadrosaurian Dinosaurs of North America, str. 50–93, Geological Society of America.
  5. Glut, Donald F. (1997). “Edmontosaurus”, Dinosaurs: The Encyclopedia, str. 389–396, Jefferson, North Carolina: McFarland & Co. ISBN 0-89950-917-7
  6. Lambert, David; and the Diagram Group (1990). The Dinosaur Data Book, New York: Avon Books. ISBN 0-380-75896-3
  7. 7,0 7,1 7,2 7,3 Horner, John R.; Weishampel, David B.; and Forster, Catherine A (2004). “Hadrosauridae”, Weishampel, David B.; Dodson, Peter; and Osmólska, Halszka (eds.) The Dinosauria, 2nd, str. 438–463, Berkeley: University of California Press. ISBN 0-520-24209-2
  8. Lull, Richard Swann; and Wright, Nelda E. (1942). Hadrosaurian Dinosaurs of North America. p. 225.
  9. Rothschild, B.M., Tanke, D. H.; Helbling II, M.; and Martin, L.D. (2003.). "Epidemiologic study of tumors in dinosaurs". Naturwissenschaften 90 (11): 495–500. Preuzeto 25. srpnja 2008..
  10. Rothschild, Bruce; and Tanke, Darren H. (2007.). “Osteochondrosis is Late Cretaceous Hadrosauria”, Carpenter, Kenneth (ed.) Horns and Beaks: Ceratopsian and Ornithopod Dinosaurs, str. 171–183, Bloomington and Indianapolis: Indiana University Press. ISBN 0-253-34817-X
  11. "Mummified Dinosaur Unveiled", National Geographic News, 3. prosinca 2007., pristupljeno 13. prosinca 2007.
  12. Sellers, W. I., Manning, P. L.; Lyson, T.; Stevens, K.; and Margetts, L. (2009.). "Virtual palaeontology: gait reconstruction of extinct vertebrates using high performance computing". Palaeontologia Electronica 12 (3): unpaginated. Preuzeto 13. prosinca 2009..
  13. Carpenter, Kenneth (1998.). "Evidence of predatory behavior by theropod dinosaurs.". Gaia 15: 135–144. Preuzeto 8. ožujka 2009.. [not printed until 2000]
  14. Campagna, Tony (2000.). "The PT interview: Michael Triebold". Prehistoric Times 40: 18–19.
  15. Chadwick, Arthur, Spencer, Lee; and Turner, Larry (2006). "Preliminary depositional model for an Upper Cretaceous Edmontosaurus bonebed". Journal of Vertebrate Paleontology 26 (3, suppl.): 49A.
  16. Hopson, James A. (1975.). "The evolution of cranial display structures in hadrosaurian dinosaurs". Paleobiology 1 (1): 21–43.
  17. Gould, Rebecca, Larson, Robb; and Nellermoe, Ron (2003). "An allometric study comparing metatarsal IIs in Edmontosaurus from a low-diversity hadrosaur bone bed in Corson Co., SD". Journal of Vertebrate Paleontology 23 (3, suppl.): 56A–57A.
  18. Bell, Phil R., and Snively, E. (2008.). "Polar dinosaurs on parade: a review of dinosaur migration". Alcheringa 32 (3): 271–284.
  19. Lloyd, Robin (4. prosinca 2008.). Polar Dinosaurs Endured Cold Dark Winters. LiveScience.com. Imaginova. pristupljeno 11. prosinca 2008.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Edmontosaurus.
Logotip Wikivrsta
Wikivrste imaju podatke o: Edmontosaurus