F-86 Sabre
Izvor: Wikipedija
|
|
|
|---|---|
 |
|
|
|
|
| Tip | Lovac/presretač |
| Proizvođač | North American |
| Probni let | 1. listopada 1947. |
| Uveden u uporabu | 1949. |
| Status | Povučen |
| Prvotni korisnik | USAF |
| Broj primjeraka | 9.860 |
|
|
|
| Dužina | 11,4 m |
| Visina | 4,5 m |
| Raspon krila | 11,3 m |
| Površina krila | 29.11m2 |
| Težina zrakoplova | 5.046 kg |
| Maks. težina uzlijetanja | 8.234 kg |
| Motor | 1× General Electric J47-GE-27 |
| Najveća brzina | 1.091 km/h |
| Posada | 1 |
Portal: Zrakoplovstvo  |
|
North American F-86 Sabre je Američki subsonični lovac presretač. Razvijen je u kasnim 40-ima te je jedan od najproizvedenijih zapadnih lovaca tijekom Hladnog rata.
Sadržaj |
[uredi] Razvoj
Unatoč činjenici da američka ratna mornarica nije željela lovački avion sa strjelastim krilima, North American je paralelno nastavio razvoj projekta "Model NA-140", za koji će se naknadno zainteresirati američko ratno zrakoplovstvo. Zahvaljujući tome u svibnju 1945. North American je dobio ugovor za razvoj i proizvodnju tri prototipa novog lovačkog aviona kojeg je američko ratno zrakoplovstvo označilo kao XP-86. Zahtjevi ratnog zrakoplovstva bili su veliki:
- Tražio se lovački avion srednjeg dometa i vrlo velike brzine od čak 600 milja na sat (965 km/h).
- Zahvaljujući neugodnim iskustvima s prijašnjim projektima sličnih lovaca od samog se početka tražilo da novi lovac ima kabinu pod pritiskom, hidraulički pokretane upravljačke površine i radarski ciljnik za šest teških strojnica kalibra 12,7 mm.
Kako se je projekt NA-134/FJ-1 "Fury" pokazao kao loš lovac, projektanti North Americana su odlučili na projektu NA-140/XP-86 krenuti bitno drukčijim smjerom. I dok je oblik trupa donekle ostao isti, XP-86 je dobio strjelasta krila koja su mu omogućila siguran let i pri visokim podzvučnim brzinama. Kako XP-86 nije trebao djelovati s nosača zrakoplova dobio je nešto duži i bitno lakši trup sa znatno jednostavnijim i lakšim stajnim trapom. Manja masa značila je veću maksimalnu brzinu uz manju potrošnju goriva.
[uredi] Dizajn (F-86A)
[uredi] Proizvodnja i početni problemi
Razvoj novog aviona tekao je dobro, tako da je već 20. lipnja 1945. dovršen prvi drveni model u prirodnoj veličini. Ali tada je došao zastoj uzrokovan s više različitih problema. Jedan je bio nedostatak dovoljno snažnog i pouzdanog turbomlaznog motora koji bi XP-86 mogao potjerati do zahtijevanih brzina.
Drugi je problem bio još veći i bilo ga je teže riješiti kako otkloniti probleme stabilnosti tijekom leta malim brzinama uzrokovanim nedovoljnim uzgonom strelastog krila. Rješenja svojih problema, dizajneri su našli na već spominjanom Me 262 - zakrilca koja su se automatski spuštala pri letu malim brzinama.
Zahvaljujući Boeingovom inženjeru Georgeu Schaireru, koji je odmah nakon završetka rata u Njemačkoj proučavao Messerschmitt Me 262 i druga tamošnja rješenja vezana uz problematiku uporabe strjelastih krila, North Americanovi su projektanti već potkraj 1945. uspjeli obaviti početna ispitivanja u zračnom tunelu. Ispitivanje u zračnom tunelu umanjenog modela lovca XP-86 u omjeru 1/23, s krilima pod kutom od 35 stupnjeva i njemačkim rješenjem sa zakrilcima, pružilo je obećavajuće rezultate. Zbog toga je američko ratno zrakoplovstvo 1. studenog 1945. dopustilo nastavak razvoja XP-86 sa strjelastim krilima.
Zapravo je prvih sedam napravljenih XP-86 imalo zakrilca skinuta s njemačkih Messerschmittova 262.
[uredi] Izmjene
Kako je razvoj projekta napredovao tako su rađene i mnogobrojne promjene. Krila su produžena, a vertiklani stabilizator, koji je po originalnom projektu bio uspravan, zakošen je za 35 stupnjeva prema natrag. Promijenjen je i položaj zračnih kočnica koje su sa krila premještene na stražnji dio trupa. U trupu je, odmah nakon krila, napravljen "procjep" na kojem se odvajao na dva dijela kako bi se mehaničarima olakšao pristup motoru. Slično kao i na FJ-1 zadržan je usisnik u nosu s po tri teške strojnice sa svake strane. Preuzet je i kapljičasti oblik kabine jer je pružao vrlo dobar pogled na sve strane.
[uredi] Unutarnje poveznice
[uredi] Izvori
Napomena:Ovaj tekst ili jedan njegov dio je preuzet iz internetskog izdanja časopisa Hrvatski vojnik. Vidi Dopuštenje Hrvatskog vojnika.[1]
