Fabiola Gianotti

Izvor: Wikipedija
Fabiola Gianotti

Rođenje 29. listopada 1960.
Rim, Italija
Narodnost Talijanka
Polje fizika elementarnih čestica
Institucija CERN
Alma mater Sveučilište u Milanu
Poznat po eksperiment ATLAS[1]
otkriće Higgsovog bosona
Prva žena na položaju glavnog direktora CERN-a i jedini direktor kojemu su izglasana puna dva mandata.
Portal o životopisima

Fabiola Gianotti (Rim, 29. listopada 1960.) talijanska je fizičarka elementarnih čestica, glavna direktorica Europskoga vijeća za nuklearna istraživanja (CERN) u Švicarskoj i prva žena na tom položaju.[2][3] Prvi je mandat započeo 1. siječnja 2016. i trajao je pet godina. Na svojoj 195. sjednici 2019. Vijeće CERN-a izglasalo je Fabioli Gianotti drugi mandat na istom položaju, koji je započeo 1. siječnja 2021. i traje do 2025. Ovo je prvi put u povijesti CERN-a da je jedan glavni direktor imenovan na puni drugi mandat.[4]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rani život i obrazovanje[uredi | uredi kôd]

Od malih nogu Fabiola Gianotti je pokazivala veliki interes za prirodne znanosti. Njezina ju je majka sa Sicilije poticala zanimanju za likovnu umjetnost, a njezin otac po zanimanju geolog rano je poticao njezinu ljubav prema učenju i poticao njezine znanstvene interese.[5][6][7]

Gianotti je otkrila svoju strast prema znanstvenom istraživanju nakon što je pročitala biografiju Marie Curie. Njezino srednjoškolsko obrazovanje bilo je orijentirano na humanističke znanosti, fokusirajući se uglavnom na glazbu i filozofiju na klasičnom liceju.[8][9] Fabiola Gianotti je doktorirala fiziku elementarnih čestica na Odsjeku za fiziku Sveučilišta u Milanu 1989.[10]

Akademski i znanstveni rad[uredi | uredi kôd]

Od 1996. Fabiola Gianotti je radila u CERN-u, počevši od položaja stipendista i nastavljajući kao fizičar istraživač s punim radnim vremenom. Godine 2009. napredovala je na položaj voditelja projekta i glasnogovornika eksperimenta ATLAS. Radila je također na eksperimentima WA70, UA2 i ALEPH u CERN-u, gdje je bila uključena u razvoj detektora, softvera i analizu podataka. Godine 2016. izabrana je za prvu žensku glavnu direktoricu CERN-a. Od tada je ponovno imenovana za drugi mandat, koji će završiti 2025.[11][12]

Bila je članica nekoliko međunarodnih odbora, poput Znanstvenog vijeća CNRS-a[13] u Francuskoj, Savjetodavnog odbora za fiziku Fermilaba u SAD-u, Vijeća Europskog društva fizičara, Znanstvenog vijeća istraživačkog centra DESY[14] u Njemačkoj, te Znanstveni savjetodavni odbor NIKHEF-a[15] u Nizozemskoj. Članica je Znanstvenog savjetodavnog odbora[14] glavnog tajnika UN-a. Izabrana je za inozemnog člana Kraljevskog društva (ForMemRS) 2018.[16]

Fabiola Gianotti je također članica Talijanske akademije znanosti (Accademia Nazionale dei Lincei),  inozemni pridruženi član Nacionalne akademije znanosti SAD-a i inozemni suradnik Francuske akademije znanosti. Izabrana je i za članicu Američkog filozofskog društva 2019. Od 2013. godine počasna je profesorica na Sveučilištu u Edinburghu.[17] Surađuje s eksperimentalnom grupom za fiziku čestica na Fakultetu fizike i astronomije,[17] te također članica Međunarodnog savjetodavnog odbora Higgsovog centra za teorijsku fiziku na Sveučilištu u Edinburghu.[17]

Gianotti se također pojavila u dokumentarnom filmu Groznica čestica iz 2013. o radu na Velikom hadronskom sudaraču u CERN-u.

Otkriće Higgsovog bozona[uredi | uredi kôd]

Dok je Gianotti bila voditeljica projekta i glasnogovornica eksperimenta ATLAS, eksperiment je bio jedan od dva uključena u detekciju Higgsovog bozona. Dana 4. srpnja 2012. Gianotti je objavila otkriće čestice. Do ovog opažanja, Higgsov bozon bio je čisto teorijski dio standardnog modela fizike čestica. Gianottino duboko razumijevanje eksperimenta ATLAS i njezino vodstvo prepoznati su kao glavni čimbenici u otkriću.[18][19]

Objavljeni radovi[uredi | uredi kôd]

Fabiola Gianotti je autorica ili koautorica više od 500 publikacija u recenziranim znanstvenim časopisima.[20] Održala je više od 30 plenarnih predavanja na glavnim međunarodnim konferencijama iz tog područja.

Neke od njezinih najznačajnijih publikacija jesu "Promatranje nove čestice u potrazi za standardnim modelom Higgsovog bozona s detektorom ATLAS na LHC-u", gdje je CERN predstavio opažanje Higgsovog bozona,[21] "Potraga za supersimetrijom na sudaraču visoke energije: prošlost, sadašnjost i budućnost" u IOP Science, New Journal of Physics,[22] i "Kalorimetrija za fiziku čestica" u APS Physics Journal.[23]

Radno okruženje[uredi | uredi kôd]

U europskoj znanstvenoj zajednici omjer znanstvenica žena i znanstvenika muškaraca jesu jedan na dva, a samo 20% osoblja koje je radilo na projektu ATLAS bile su žene.[24] Fabiola Gianotti je bila prva žena glavna direktorica CERN-a i vodila je dva najveća CERN-ova eksperimenta 2012. Inzistira na tome da se nikada nije suočila s diskriminacijom zbog svog spola, rekavši "Ne mogu za sebe reći da sam se ikada osjećala diskriminiranom... Možda i jesam, ali nisam toga bila svjesna." Gianotti se zalaže u razbijanju prepreka u polju u kojem dominiraju muškarci.[25] Posebno želi pružiti veću podršku ženama s djecom. Smatra da nikada nije dobila dovoljno podrške i zbog toga nikada nije imala djece, što je odluka zbog koje sada žali.[24]

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Britanske dnevne novine The Guardian uvrstio je 2011. godine Fabiolu Gianotti među "100 najinspirativnijih žena",[26] zauzela je peto mjesto u izboru "Osobe godine" časopisa Time 2012. godine,[27] časopis Forbes ju je uvrstio među "100 najutjecajnijih žena" 2013.,[28] a časopis Foreign Policy svrstao ju je 2013. među "vodeće globalne mislioce".[29] Dobila je titulu počasnog doktorata na Sveučilištu Uppsala,[30] École polytechnique fédérale de Lausanne (EPFL),[31] Sveučilištu McGill,[32] Sveučilištu u Oslu,[33] Sveučilištu u Edinburghu,[34] Sveučilištu u Napulju Federico II.,[35] Sveučilištu Chicago,[36] Sveučilištu Savoy,[37] i Weizmannovom institutu za znanost.[38]

Osobni život[uredi | uredi kôd]

Fabiola Gianotti školovana je balerina i svira glasovir. Nikada se nije udala. U čanku u novinama The New York Times, nizozemski fizičar Rende Steerenberg opisao ju je kao nekoga tko je "život posvetio fizici... naravno, žrtvovala se."[47]

U intervjuu 2010. godine Fabiola Gianotti izjavila je da ne vidi proturječnost između znanosti i vjere, te da one pripadaju "dvjema različitim sferama".[48] U intervjuu za La Repubblicu rekla je da su "znanost i religija odvojene discipline, iako nisu suprotne. Možete biti fizičar i vjerovati ili ne."[49]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. ↑ ATLAS - "The physics dream", Fabiola Gianotti, Oct 2008 (UMich Web Lecture Archive Project). Inačica izvorne stranice arhivirana 4. ožujka 2016. Pristupljeno 5. ožujka 2009.
  2. ↑ Fabiola Gianotti signs her contract as CERN's new Director-General. CERN Bulletin. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  3. ↑ Castelvecchi, Davide. 2014. Higgs hunter will be CERN's first female director: Italian physicist Fabiola Gianotti will take the reins at the European physics powerhouse in 2016. Nature. doi:10.1038/nature.2014.16287
  4. ↑ CERN Council appoints Fabiola Gianotti for second term of office as CERN Director General. CERN. 6. studenoga 2019. Pristupljeno 16. ožujka 2020.
  5. ↑ Humans of Science (HoS) | Single Post. Humans of Science (HoS) (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 17. srpnja 2018. Pristupljeno 17. srpnja 2018.
  6. ↑ Dr Fabiola Gianotti, CERN. IOP Institute of Physics. Pristupljeno 3. svibnja 2017.
  7. ↑ Fabiola Gianotti: woman with the key to the secrets of the universe | Observer profile. the Guardian (engleski). 9. studenoga 2014. Pristupljeno 29. ožujka 2022.
  8. ↑ #83 Fabiola Gianotti. Forbes. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  9. ↑ McKie, Robin. 9. studenoga 2014. Fabiola Gianotti: woman with the key to the secrets of the universe | Observer profile. the Guardian (engleski). Pristupljeno 17. srpnja 2018.
  10. ↑ Sciolino, Elaine. 7. ožujka 2018. A Celebrated Physicist With a Passion for Music - The New York Times. The New York Times. Pristupljeno 20. travnja 2019.
  11. ↑ CERN Council appoints Fabiola Gianotti for second term of office as CERN Director General. CERN. 6. studenoga 2019. Pristupljeno 16. ožujka 2020.
  12. ↑ Fabiola Gianotti (born in 1960) | CERN. home.cern. Pristupljeno 9. veljače 2020.
  13. ↑ Arrêté du 29 novembre 2005 portant nomination au conseil scientifique du Centre national de la recherche scientifique. CNRS. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  14. ↑ a b The members of the Scientific Advisory Board. German Commission for UNESCO. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2014. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  15. ↑ Scientific Advisory Committee (SAC). NIKHEF. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  16. ↑ Distinguished scientists elected as Fellows and Foreign Members of the Royal Society. The Royal Society. 9. svibnja 2018. Pristupljeno 10. svibnja 2018.
  17. ↑ a b c Honorary Professor: Fabiola Gianotti. University of Edinburgh. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  18. ↑ Dr Fabiola Gianotti, CERN. IOP Institute of Physics. Pristupljeno 3. svibnja 2017.
  19. ↑ ATLAS makes a smooth changeover at the top. CERN Courier. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  20. ↑ Predložak:INSPIRE-HEP author
  21. ↑ The ATLAS Collaboration. 31. kolovoza 2012. Observation of a New Particle in the Search for the Standard Model Higgs Boson with the ATLAS Detector at the LHC. European Organisation for Nuclear Research (Cern). 716 (1): 1–29. arXiv:1207.7214. Bibcode:2012PhLB..716....1A. doi:10.1016/j.physletb.2012.08.020
  22. ↑ Gianotti, Fabiola. Kolovoz 2002. Searches for supersymmetry at high-energy colliders: the past, the present and the future. New Journal of Physics (engleski). 4 (1): 63. Bibcode:2002NJPh....4...63G. doi:10.1088/1367-2630/4/1/363. ISSN 1367-2630
  23. ↑ Fabjan, Christian W.; Gianotti, Fabiola. 15. listopada 2003. Calorimetry for particle physics. Reviews of Modern Physics. 75 (4): 1243–1286. Bibcode:2003RvMP...75.1243F. doi:10.1103/RevModPhys.75.1243
  24. ↑ a b McKie, Robin. 9. studenoga 2014. Fabiola Gianotti: woman with the key to the secrets of the universe | Observer profile. the Guardian (engleski). Pristupljeno 17. srpnja 2018.
  25. ↑ Sciolino, Elaine. 7. ožujka 2018. A Celebrated Physicist With a Passion for Music. The New York Times (engleski). Pristupljeno 17. srpnja 2018.
  26. ↑ Top 100 women: science and medicine. Guardian News. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. travnja 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  27. ↑ Runner-Up: Fabiola Gianotti, the Discoverer. Time. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. ožujka 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  28. ↑ #83 Fabiola Gianotti. Forbes. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. svibnja 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  29. ↑ François Englert, Peter Higgs, and Fabiola Gianotti. The FP Group. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. kolovoza 2015. Pristupljeno 28. kolovoza 2015.
  30. ↑ Teknik och naturvetenskap utser hedersdoktorer. uu.se. Uppsala universitet. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  31. ↑ EPFL awards Fabiola Gianotti honorary doctorate. EPFL. Inačica izvorne stranice arhivirana 21. listopada 2013. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  32. ↑ 14 individuals to receive honorary degree from McGill. McGill University. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. kolovoza 2014. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  33. ↑ Fabiola Gianotti: The Higgs boson and our life. UiO, Dep. of Phys. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. lipnja 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  34. ↑ Honorary graduates 2014/15. The University of Edinburgh. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  35. ↑ Fabiola Gianotti dottore di ricerca in Fisica dell'Ateneo fridericiano. www.primapagina.sif.it. Pristupljeno 3. srpnja 2018.
  36. ↑ Honorary Degrees 2010-2018 | Convocation | University of Chicago. convocation.uchicago.edu (engleski). Inačica izvorne stranice arhivirana 7. studenoga 2018. Pristupljeno 7. studenoga 2018.
  37. ↑ Remise d'un doctorat honoris causa à Fabiola Gianotti, directrice générale du CERN - Université Savoie Mont Blanc - Formation - Recherche. Univ-smb.fr. Pristupljeno 20. travnja 2019.
  38. ↑ PH.D. HONOREES. weizmann.ac.il
  39. ↑ Fabiola Gianotti. Biografieonline.it. Biografieonline. Inačica izvorne stranice arhivirana 29. kolovoza 2015. Pristupljeno 29. kolovoza 2015.
  40. ↑ Premio "Enrico Fermi". sif.it. Società Italiana di Fisica. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. studenoga 2014. Pristupljeno 29. kolovoza 2015.
  41. ↑ Fabiola Gianotti awarded the Niels Bohr Institute Medal of Honour. Niels Bohr Institute. University of Copenhagen. 1. studenoga 2013. Inačica izvorne stranice arhivirana 15. prosinca 2014. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  42. ↑ Laureates: Fabiola Gianotti. breakthroughprize.org. Fundamental Physics Prize Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2015. Pristupljeno 29. kolovoza 2015.
  43. ↑ L'ambrogino d'oro a Fabiola Gianotti. INFN. Istituto Nazionale di Fisica Nucleare. Inačica izvorne stranice arhivirana 31. kolovoza 2015. Pristupljeno 31. kolovoza 2015.
  44. ↑ BBC 100 Women 2018: Who is on the list?. BBC News (engleski). 19. studenoga 2018. Pristupljeno 23. srpnja 2019.
  45. ↑ Pontecorvo Prize for 2019
  46. ↑ Il Papa chiama Fabiola Gianotti alla Pontificia Accademia delle Scienze. la Repubblica (talijanski). 29. rujna 2020. Pristupljeno 29. rujna 2020.
  47. ↑ Sciolino, Elaine. 7. ožujka 2018. A Celebrated Physicist With a Passion for Music. The New York Times. Pristupljeno 20. travnja 2019.
  48. ↑ La signora dell'universo (talijanski). Famiglia Cristiana. 20. kolovoza 2010.
  49. ↑ "Io, tra Dio e il Big Bang". Fabiola Gianotti, direttrice del Cern: la signora dell'Universo (talijanski). la Repubblica. 28. prosinca 2014.
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Fabiola_Gianotti&oldid=6913860"