Franjo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Franjo
Franciscus P.P.
Pope Francis South Korea 2014.png
Pravo ime Jorge Mario Bergoglio
Početak pontifikata 13. ožujka 2013.
Prethodnik Benedikt XVI.
(2005. - 2013.)
Rođen 17. prosinca 1936.
Papinski grb

Insigne Francisci.svg

Portal: Kršćanstvo
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Franjo. Za druga značenja, pogledajte Franjo (razdvojba).

Papa Franjo[1] (lat. Franciscus; rođen kao Jorge Mario Bergoglio; Buenos Aires, 17. prosinca 1936.) poglavar Katoličke Crkve, papa od 2013. godine.

Kardinalska konklava izabrala je Jorgea Maria Bergoglia za papu (266. po redu) 13. ožujka 2013. godine.[2] Prvi je papa iz Latinske Amerike, prvi s južne polutke, prvi papa isusovac i prvi papa koji je uzeo novo papinsko ime nakon točno 1100 godina.[3]

Životopis[uredi VE | uredi]

Jorge Mario Bergoglio rođen je 17. prosinca 1936. u Buenos Airesu, u obitelji s petero djece, a roditelji su mu bili talijanski[4][5] imigranti, te novi papa ima i argentinsko i talijansko državljanstvo.

Diplomirao je kemijsku tehnologiju, no poslije se odlučio za svećenički poziv te stupio u bogosloviju. U novicijat Družbe Isusove stupio je 11. ožujka 1958. godine. Humanističke studije završio je u Čileu, a 1963., po povratku u Buenos Aires, završio je filozofiju na Filozofskom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Sljedeće dvije godine predavao je književnosti i psihologiju na kolegiju "Immacolata" u Santa Feu, a 1966. predavao je iste predmete na kolegiju "Salvatore" u Buenos Airesu. Od 1967. do 1970. studirao je teologiju na Teološkom fakultetu kolegija "San Jose" u San Miguelu.

Za svećenika je zaređen 13. prosinca 1969. godine, a unutar Družbe Isusove proveo je svoj treći probandat 1970. - 1971. u Alcali de Henares u Španjolskoj, te je 22. travnja 1973. položio svoje doživotne zavjete. Bio je magister novaka u Villa Barilari u San Miguelu (1972. - 1973.), profesor na Teološkom fakultetu, konzultor u svojoj Provinciji te rektor kolegija. Za provincijala Argentine izabran je 31. srpnja 1973. i tu je službu obnašao šest godina.

Između 1980. i 1986. godine bio je rektor kolegija i Filozofskoga i teološkog fakulteta u istoj kući, te župnik u biskupiji San Miguel.

Papa Franjo i argentinska predsjednica Cristina Fernández de Kirchner

U ožujku 1986. pošao je u Njemačku kako bi ondje dovršio rad na svojoj doktorskoj disertaciji, nakon čega su ga poglavari smjestili u kolegij "Salvatore" odakle je premješten u crkvu Družbe Isusove u gradu Cordobi, gdje je obnašao službu duhovnika i ispovjednika.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je 20. svibnja 1992. pomoćnim biskupom Buenos Airesa, a 27. lipnja iste godine primio je u katedrali u Buenos Airesu biskupski red po rukama kardinala Antonija Quarracina. Suzareditelji su bili apostolski nuncij Ubaldo Calabresi i biskup Mercedes-Lujana Emilio Ognjenović. Nadbiskupom koadjutorom Buenos Airesa imenovan je 3. lipnja 1997., a 28. veljače 1998., nakon smrti kardinala Qarracina, naslijedio ga je u nadbiskupskoj službi.

Kao nadbiskup putovao je javnim prijevoznim sredstvima, a umjesto biskupske palače, stanovao je u iznajmljenom stanu, te si je zaslužio nadimak "kardinal siromašnih". Govori latinski, španjolski, talijanski[6], a služi se i njemačkim, [7] francuskim [6] i engleskim jezikom.[8]. Poznat je i kao dobar kuhar, ljubitelj opere, prijatelj grčke klasike, Shakespearea i Dostojevskoga te kao dobar plivač, premda od djetinjstva ima poteškoća s plućima. Naime, u mladosti je imao infekciju zbog koje su mu liječnici morali odstraniti jedno plućno krilo.[9]

Bio je ordinarij i za vjernike istočnoga obreda koji prebivaju u Argentini, a nemaju ordinarija vlastitoga obreda. Usto je bio i Veliki kancelar Argentinskog katoličkog sveučilišta. Na 10. redovitoj općoj skupštini Sinode biskupa u listopadu 2001. bio je generalni relator. Od studenoga 2005. do studenoga 2011. bio je predsjednik Argentinske biskupske konferencije.

Blaženi Ivan Pavao II. imenovao ga je kardinalom na konzistoriju 21. veljače 2001., a naslovna mu je crkva bila crkva Sv. Roberta Bellarmina. Bio je član Komisije za Latinsku Ameriku, Vijeća za obitelj, Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, te Kongregacije za ustanove posvećenog života.[10]

Izbor za papu[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Konklava 2013.

Papa Franjo na svečanoj loži nakon objave "Imamo Papu!" i svojem prvom obraćanju vjernicima 13. ožujka 2013.

Prvi kardinal iz reda đakona Jean-Louis Tauran oko 20.15 sati 13. ožujka 2013. pojavio se na svečanoj urešenoj loži vatikanske bazilike i nakon tradicijske objave na latinskom: "Habemus Papam!" (Imamo Papu!) obznanio da su kardinali elektori taj dan na konklavama izabrali za papu argentinskog kardinala Bergoglia koji je izabrao ime Franjo.[11] Pojasnio je da je ime odabrao u čast svetog Franje Asiškog.[12]

"Molimo uvijek za nas, jedan za drugoga, za cijeli svijet - da dobijemo veliko bratstvo. Želim da ovaj put Crkve bude plodonosan za evangelizaciju ovog prekrasnog grada", rekao je papa Franjo u prvom obraćanju vjernicima. Nakon što je zamolio vjernike da se pomole za Benedikta XVI., zamolio ih je i da zazovu Božji blagoslov i za njega. Nakon molitve svim je muškarcama i svim ženama dobre volje uputio svoj prvi Urbi et Orbi. "Braćo i sestre, hvala vam na ovakvom dočeku, molite se za mene i vidimo se sutra", poručio je papa Franjo te dodao kako se sada želi pomoliti Bogorodici.[13]

Prvu misu svoga pontifikata papa Franjo slavio je 14. ožujka u Sikstinskoj kapeli zajedno s ostalih 114 kardinala koji su sudjelovali u konklavama. Posebna misa "pro Ecclesia" (za Crkvu) slavljena je na latinskom. Na misi se čitao tekst iz Matejeva Evanđelja (16, 13-19) koji govori o Petrovoj ispovijesti vjere: "Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga". A Isus mu odgovara: "Blago tebi, Šimune, sine Jonin, jer ti to ne objavi tijelo i krv, nego Otac moj, koji je na nebesima. A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima." Prvo čitanje bilo je iz Knjige proroka Izaije, a drugo iz Prve Petrove poslanice o živom kamenju koje izgrađuje Crkvu.[14]

Dana 19. ožujka papa Franjo inauguriran je kao poglavar Vatikana i Katoličke crkve. Službu je preuzeo na blagdan svetog Josipa, zaštitnika Crkve. Uz mnogobrojne vjernike, na svečanosti su bila 132 državna izaslanstva te mnogi vjerski poglavari. Hrvatsku je predstavljao hrvatski predsjednik Ivo Josipović. U propovijedi Papa je pozvao da se ne zaborave bližnji, posebice djeca, stariji i potrebiti, a onima koji su na položaju poručio je da zaštite ljude i okoliš u kojem živimo. "Treba živjeti u poštovanju, dobru, čuvanju prijateljstva. Budite čuvari, Božjih darova. Kada ne vodimo brigu o svemu što je stvoreno, srce se suši i počinje razaranje. Zbog toga bih želio zamoliti sve ljude koji imaju bilo kakvu odgovornost u politici i društvu, ekonomiji da budemo čuvari stvorenoga, Božjega plana, čuvari jedni drugih", poručio je papa Franjo.[15]

Knjige[uredi VE | uredi]

Napisao je knjige:

  • "Meditationes para religiosos" (Razmatranja za redovnike) 1982.
  • "Reflexiones sobre la vida apostolica" (Razmišljanja o apostolskom životu) 1986.
  • "Reflexiones de esperanza" (Razmišljanja o nadi) 1992.[10]
  • "Diálogos entre Juan Pablo II y Fidel Castro" (Razgovori između Ivana Pavla II i Fidela Castra) 1998.
  • "Educar: exigencia y pasión" (Obrazovanje: Potreba i strast) 2003.
  • "Ponerse la patria al hombro" (Stavljanje domovine na pleća) 2004.
  • "La nación por construir" (Nacija koju treba izgraditi) 2005.
  • "Corrupción y pecado" (Korupcija i grijeh) 2006.
  • "Sobre la acusación de sí mismo" (O optuživanju samog sebe) 2006.
  • "El verdadero poder es el servicio" (Istinska moć je usluga) 2007.
  • "Mente abierta, corazón creyente" (Otvorenog uma, vjerujućeg srca) 2012.

Objavljeni dokumenti[uredi VE | uredi]

(popis nepotpun)

  • Evangelii Gaudium - Radost evanđelja, apostolska pobudnica biskupima, prezbiterima i đakonima, posvećenim osobama i svim vjernicima laicima o naviještanju evanđelja u današnjem svijetu[16]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. hrv. također i Frane ili Frano
    Nadbiskup Barišić: Dalmatinci mogu zvati papu i Frane ili Frano, to nam je bliže
  2. http://www.vatican.va/holy_father/francesco/elezione/index_it.htm (pristupljeno 13. ožujka 2013.)
  3. Marijan Lipovac: Kako će se zvati novi papa, tportal, pristupljeno 22. ožujka 2013.
  4. Rice-Oxley, Mark. "Pope Francis: the humble pontiff with practical approach to poverty", 13. ožujka 2013., pristupljeno 13. ožujka 2013.
  5. "Argentina's Cardinal Bergoglio Is Elected Pope Francis", Bloomberg, 13. ožujka 2013., pristupljeno 13. ožujka 2013.
  6. 6,0 6,1 "Briefing di padre Lombardi", News.va, 14. ožujka 2013., pristupljeno 14. ožujka 2013. (talijanski)
  7. "Pope Francis: 13 key facts about the new pontiff", The Guardian, 13. ožujka 2013., pristupljeno 13. ožujka 2013.
  8. Pope Francis, first day after election - live updates | World news | guardian.co.uk
  9. "New Pope, Francis, Known As Humble Man with a Focus on Social Outreach", CBS New York, CBS Local Media, 13. ožujka 2013., pristupljeno 13. ožujka 2013.
  10. 10,0 10,1 http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149203 Informativna katolička agencija, preuzeto 13. ožujka 2013. s dopusnicom
  11. http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149201 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
  12. Papa pojasnio zašto je uzeo ime po sv. Franji Asiškome
  13. Bergoglio je papa Franjo - Hrvat mu je ispovjednik, HRT (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
  14. http://www.ika.hr/index.php?prikaz=vijest&ID=149250 (pristupljeno 14. ožujka 2013.)
  15. HRT: Papa Franjo poglavar Vatikana i Rimokatoličke crkve, 19.03.13. (pristupljeno 19. ožujka 2013.)
  16. Verbum - Evangelii Gaudium - Radost evanđelja (D-163)

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Franjo
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Franjo
Wikisource-logo.svg Wikizvor ima izvorna djela autora: Autor: Franjo
Wikiquote-logo.svg Na stranicama Wikicitata postoji zbirka osobnih ili citata o temi: Franjo