Malvinski rat

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno s Falklandski rat)
Skoči na: orijentacija, traži
Falklandski rat
Location of the Falkland Islands
Falklandsko otočje
Datum 2. travnja 1982. - 14. lipnja 1982.
Lokacija Falklandsko otočje
Ishod Pobjeda Velike Britanije
Sukobljeni
Flag of Argentina.svg Argentina Flag of the United Kingdom.svg Ujedinjeno Kraljevstvo
Flag of the Falkland Islands (1948-1999).svg Falklandski otoci
Posljedice
649 mrtvih 258 mrtvih


Falklandski rat ili Malvinski rat je oružani sukob Argentine i Velike Britanije koji je trajao od 19. ožujka do 14. lipnja 1982. godine, a kojemu je povod bio teritorijalni spor oko Falklandskog otočja.

Uzroci rata[uredi VE | uredi]

Velika Britanija je godine 1833. ustanovila suverenitet nad Falklandskim otočjem. Argentina, u kojoj se otočje naziva Malvinskim otočjem (Islas Malvinas) ih je sve vrijeme smatrala svojim, ali sve do druge polovice 20. stoljeća nije bila u stanju mnogo učiniti po tom pitanju s obzirom na snagu Britanskog Imperija. U međuvremenu je na otočju sagrađena pomorska baza kao i doveden određen broj uglavnom škotskih doseljenika čiji se potomci danas uglavnom bave uzgojem ovaca.

Nakon drugog svjetskog rata Velika Britanija je zapala u veliku ekonomsku krizu i bila prisiljena započeti proces dekolonizacije, koji je uključio i njene udaljene posjede. Falklandsko otočje je davno bilo izgubilo svoju stratešku važnost i održavanje britanskog suvereniteta na tako udaljenom, ekonomskim neisplativom i gotovo nenastanjenom području se smatralo neopravdanim. Od kraja 1960-ih britanski Foreign Office je započeo pregovore s Argentinom u cilju podjele, odnosno prijenosa suvereniteta.

Ti pregovori su tekli prilično sporo, pa je početkom 1980-ih tadašnja argentinska vojna hunta odlučila teritorijalni spor prekinuti oružanim putem kako bi povratila popularnost i pažnju javnosti skrenula s katastrofalne ekonomske krize i desetina tisuća mrtvih i nestalih u "prljavom ratu" protiv ljevice. S obzirom da je Velika Britanija iz ekonomskih razloga već desetljećima smanjivala vlastite oružane snage, uključujući nekoć snažnu Kraljevsku mornaricu, kao i na udaljenost Falklanda od najbližih britanskih baza, držalo se da je bilo kakva vojna reakcija na argentinsko osvajanje otočja iznad britanskih mogućnosti te da će britanska vlada biti prisiljena prihvatiti svršeni čin.

Tijek rata[uredi VE | uredi]

Smatra se da su ratne operacije počele 19. ožujka iskrcavanjem 50 Argentinaca na otok Južnu Georgiju, podizanjem argentinske zastave i simboličkim preuzimanjem suvereniteta. Pokušaj britanskog broda HMS Enterprise da intervenira je spriječila argentinska ratna mornarica. 2. travnja 1982. argentinski marinci su se iskrcali na Falklande i nakon kraćeg otpora savladali malobrojni britanski garnizon. Istoga dana su argentinske snage zaposjele Južnu Georgiju i Južne Sandwich otoke.

U Argentini je uspješna invazija izazvala svenarodno slavlje. Argentinske okupacijske vlasti su promijenile ime falklandskog glavnog grada Port Stanley u "Puerto Argentino", uvele španjolski kao službeni jezik i tjerale stanovnike da voze desnom stranom ulice.

Nakon početne nevjerice i šoka, britanska vlada Margaret Thatcher je odlučila otočje vratiti oružanom stilom. Mornarička eskadra s dva nosača aviona je poslana u Južni Atlantik, a kasnije su im se pridružile kopnene snage od nekih 5000 ljudi. Velika Britanija je također pokrenula diplomatsku ofenzivu - iako su se latinoameričke i nesvrstane zemlje (uključujući SFRJ) uglavnom svrstale uz Argentinu, Britanci su uspjeli isposlovati rezoluciju UN koja je zahtijevala argentinsko povlačenje te podršku od strane svojih partnera u EEZ. S druge strane, SAD su ostale neutralne u sukobu, a administracija Ronalda Reagana oštro podijeljena po tome kojem od svoja dva saveznika pružiti podršku.

Britanska protuofenziva je prve rezultate dala 21. travnja kada je odred marinaca i specijalaca 25. travnja osvojio Južnu Georgiju i zarobio argentinsku podmornicu.

1. svibnja su Britanci počeli sa zračnim napadima na Port Stanley, a nakon toga su uslijedili prvi okršaji između britanskih i argentinskih zrakoplova. Dan kasnije zbio se ključni događaj cijelog rata - britanska nuklearna podmornica Conqueror potopila je argentinsku krstaricu General Belgrano. Nakon toga se argentinska mornarica povukla u matične luke, prepustivši zrakoplovstvu da snabdijeva garnizon na Falklandima i pokuša spriječiti britansko iskrcavanje.

Iako se argentinsko zrakoplovstvo, koje je operiralo iz baza u Argentini, istaklo u ratu i iako je uspjelo potopiti britanske brodove, uključujući razarač Sheffield, nije bilo u stanju spriječiti britansko iskrcavanje u zaljevu San Carlos 21. svibnja.

Iako su britanske snage na Falklandima bile brojčano inferiorne Argentincima te opterećene nedostatkom teškog oružja i cijelim nizom logističkih problema, 28. svibnja su nakon teške borbe uspjele likvidirati argentinski garnizon u Goose Greeneu. Nakon toga su slijedili manji okršaji kao priprema za ofenzivu na Port Stanley koja je počela 11. lipnja. Tom prilikom su Britanci izveli jedan od posljednjih juriša u povijesti u kojima je korišten bajunet. Argentinske snage, sastavljene od neiskusnih, demoraliziranih i loše vođenih ročnika, brzo su podlegle malobrojnijim napadačima sastavljenim od iskusnih, vrhunski izvježbanih i profesionalnih postrojbi. 14. lipnja, u trenutku kada su se britanske snage nalazile na prilazima Port Stanleyu, je argentinski zapovjednik Falklanda potpisao kapitulaciju. 20. lipnja je kapitulirao i argentinski garnizon na Južnom Sandwich otočju čime su završile ratne operacije.

Posljedice[uredi VE | uredi]

Iako zasjenjen hladnim ratom, a poslije ignoriran zbog "političke korektnosti", falklandski rat je jedan od najvažnijih sukoba iz druge polovice 20. stoljeća.

S obzirom da je predstavljao jedan od rijetkih modernih oružanih sukoba u kojemu su sukobljene strane bile relativno izjednačene po svojim snagama i opremi, te koji se vodio isključivo konvencionalnim snagama, falklandski rat već desetljećima privlači pažnju vojnih analitičara zbog cijelog niza pouka koje se mogu primijeniti na slične sukobe koji bi se mogli zbiti u budućnosti.

Političke posljedice samog rata bile su daleko važnije od odgovora na pitanje čiji je suverenitet nad Falklandskom otočju.

U Argentini je poražena i osramoćena vojska izgubila svaki autoritet, te je nakon niza prosvjeda, u kojemu su prednjačili veterani falklandskog rata, bila godine 1983. prisiljena odstupiti u korist demokratski izabranih predstavnika naroda. Time je Argentina postala primjer cijelom nizu drugih latinoameričkih državama u kojima će 1980-ih i 1990-ih vojne diktature biti zamijenjene demokratskim uređenjem.

U Velikoj Britaniji je pobjeda u falklandskom ratu vratila nacionalno samopouzdanje i označila povratak te države kao velike sile. Margaret Thatcher i njena Konzervativna stranka, kojoj su prije rata svi bili predviđali poraz, godinu dana kasnije je na izborima do nogu potukla oporbene laburiste te dobila mandat za svoj radikalni program neoliberalnih gospodarskih reformi, koje danas predstavljaju standard u većini razvijenih industrijskih država.