Fernando de Noronha

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Rezervati brazilskih atlantskih otoka: Fernando de Noronha i Atol das Rocas

Flag of UNESCO.svg Svjetska baština - UNESCO
Rezervati brazilskih atlantskih otoka: Fernando de Noronha i Atol das Rocas
Flag of Brazil.svg Brazil


Fernando de Noronha na karti Brazil
Fernando de Noronha
Fernando de Noronha
Lokacija otočja Fernando de Noronha u Brazilu
Godina uvrštenja: 2001. (25. zasjedanje)
Vrsta: Prirodno dobro
Mjerilo: vii, ix, x
Ugroženost: -
Poveznica: UNESCO

Fernando de Noronha je otočje u Atlantskom oceanu, 360 km sjeveroistočno od Natala i 545 km od Recifea na sjeveroistoku Brazila i 145 km istočno od atola Atol das Rocas. Sastoji se od 21 otoka i otočića, ukupne površine 26 km², od čega glavni otok Dois Irmãos čini 18,4 km² i na kojemu je 2010. živilo svih 3.012 stanovnika otočja. Upravno uživa poseban status u brazilskoj saveznoj državi Pernambuco, iako je bliže državi Rio Grande do Norte. Sjedište mu je u jedinom gradu koji se nalazi na glavnom otoku, Vila dos Remédios.

Karta otočja Fernando de Noronha

Rezervat prirode otočja Fernando de Noronha (koji pokriva većinu otočja), zajedno s rezervatom Rocasovog atola, ukupne površine 422,7 m², čini više od 50% južnoatlantskih otočnih površina (koje čini sveukupno tek 10 otoka), te je presudan za održavanje bioraznolikosti cijelog južnog Atlantika. Zbog toga su zajedno upisani na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Amerikama 2001. godine[1].

Povijest[uredi VE | uredi]

Zatvorenici tijekom rada na otoku 1930. god.

Otočje je prozvano po najvećem otoku, koji čini 90% njegove površine, a koje je dobilo ime po uspješnom portugalskom trgovcu i pokrovitelju mnogih pomorskih otkrića u 16. st., Fernãou de Loronhi. Otok je prvi opisao Amerigo Vespucci tijekom ekspedicije koju je vodio Gonçalo Coelho od 1501.-02. god. Nekoliko puta su ga okupirali, najprije Britanci (1534. i 1556.), potom Francuzi (1628. i 1736.) i naposlijetku Nizozemci (1635.), da bi ga Portugalci povratili 1700. i 1737. god.

Od tada su na otoku izgrađene portugalske utvrde i zatvor koji je djelovao sve do 1942. godine, dok je od 1938. god. bio rezerviran za brazilske političke zatvorenike[2].

Od 1926. do 1937. god. pripadao je distriktu Recife, a od 1942. do 1988. bio je samostalna savezna država, ali je naposlijetku pripojen državi Pernambuco kao njezin distrikt, iako je bliži državi Rio Grande do Norte. Političar Ismael Wanderley (PMDB-RN), koji je stvarao ustav Pernambuca, je to opravdao nemogućnošću Rio Grande do Nortea da na otočju osposobi turizam, što je Pernambuco tada mogao[3].

Prirodne odlike[uredi VE | uredi]

Pogled iz zraka na zaljev Sancho

Otočje je vulkanskog podrijetla, nastalo uzdizanjem morskog dna skoro 4.000 m u visinu, prije oko 12,3-1,8 milijuna godina. Obala im je razvedena s visokim liticama i pješčanim plažama i dok im je sjeverna strana uglavnom mirna, južne strane otoka obilaze snažne struje i vjetrovi koji stijene zapljuskuju visokim valovima. Na ovim otocima raste jedina otočna atlantska šuma, podvrsta atlantske tropske kišne šume, s preko 400 vrsta cjevastih biljaka, uključujući endeme kao što su: filao (Casuarina equisetifolia) i bijela mangrova (Laguncularia racemosa).

Fernando de Noronha je dom najvećoj koncentraciji tropskih morskih ptica zapadnog Atlantika, među kojima su kritično ugrožene vrste kao što su: endemska Noronhska muholovka (Noronha Elaenia), smeđa čigra (Anous minutus) i smeđa sula (Sula leucogaster). Također, u njihovim vodama živi veliki broj tuna, igluna, morskih pasa, morskih kornjača i drugih morskih životinja koje je koriste kao mrijestilište i sklonište mlađi, a u njegovom zaljevu Baia de Golfinhos trajno obitava najveća kolonija dupina na svijetu[4]. U plićinama živi i veliki broj bentonskih organizama (koralji, spužve i alge).

Izvori[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Fernando de Noronha
  1. World Heritage Committee Inscribes 31 New Sites on the World Heritage List. UNESCO. pristupljeno 18. veljače 2012
  2. A ilha de Fernando Noronha, članak iz časopisa O Cruzeiro od 2. kolovoza 1930. god; citiran 1. srpnja 2011. (port.) Preuzeto 19. veljače 2012.
  3. Ismael Wanderley lamenta falta de revisão da Carta (PDF) Diário de Natal (5. kolovza 2008.) (port.) Preuzeto 19. veljače 2012.
  4. World Heritage Marine Programme (engl.) Preuzeto 18. veljače 2012.

Vajske poveznice[uredi VE | uredi]