Gajhatu

Izvor: Wikipedija

Gajhatu (1259.1295.) bio je peti vladar Ilhanata, mongolskog kanata sa središtem u Perziji. Vladao je od 1291. do 1295. godine. Njegov budistički lama dao mu je tibetansko ime Rinchindorj koje se javlja i na njegovom papirnatom novcu.

Sin je Abake i Tatarke Nukdan Khatun, a brat Argun-kana, prethodnog vladara Ilhanata, te unuk osnivača kanata Hulage-kana. Postavši ilkan, 1284. godine njegov brat Argun ga je proglasio za guvernera Rumskog sultanata na zapadu ilkanata. U njegovo vrijeme jačaju Turci Osmanlije na zapadnom dijelu Male Azije, koji 1288. godine pobjeđuju bizantsku vojsku kod Melangine, gdje zatim prenose prijestolnicu, i osvajaju Karadžahisar.[1] Nakon Arhunove smrti, preuzima vlast u ilkanatu, ali vrlo vjerojatno kao regent[2]:str. 58., 59., 383., 409., jer se Argunov zakonski nasljednik Gazan tada nalazio u Horasanu, daleko od prijestolnice Tabriza. Gazana je to mnogo razljutilo, ali nije smio napustiti svoje trenutne položaje iz straha od neprijatelja. U to je vrijeme nastavljeno je propadanje posljednjih križarskih uporišta na Istoku. Mamelučki sultan Halil osvaja Akru, dio stanovništva masakrira, a dio je prodao u sužanjstvo.[3] Potom redom padaju Tir, Sidon i Bejrut, pa su Križarima ostala svega dva, maloznačajna, uporišta Tartus i Arvad, a jedina preživjela križarska država bješe Ciparsko Kraljevstvo.

Godine 1293., u Hormuzu se iskrcao Marko Polo kako bi Argunu doveo za suprugu Kuthai Khatun, ne znajući da je Argun umro.[2]:str. 37., 38., 59., 409. Gajhatu ih je, stoga, uputio Gazanu, pa su se oni s Kuthai Khatun uputili do Aleksandrovih vrata na Kavkazu, gdje se on nalazio. Ekspedicija Marka Pola vratila se u Tabriz, gdje se zadržala devet mjeseci[2]:str. 38., 60., 410.. Na polasku ih je ilkan darivao zlatnim pločicama.

FInancijske reforme[uredi | uredi kôd]

Za vrijeme Gajhatuove vlasti došlo je do velike inflacije. Ugledajući se na svoje rođake iz dinastije Juan, pokušao je popraviti financijsko stanje uvođenjem u promet papirnog novca. Koncept papirnog novca bio je stran tamošnjim trgovcima, i nisu ga nikako uspjeli prihvatiti. Kako bi izbjegao pobunu, Gajhatu je iz upotrebe povukao papirni novac.[4]

Smrt[uredi | uredi kôd]

Gajhatu je umro 24. ožujka 1295. godine, a prema pisanjima Marka Pola, smatra se da je otrovan. Naslijedio ga je Bajdu, stričev sin[2]:str. 384..

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Ćorović, Vladimir, Istorija Srba, 1989, str. 167.
  2. a b c d Milijun putovanja Marka Pola, 2012.
  3. Luka Mičeta, Stefan Dečanski, 2014., str. 232
  4. Weatherford, Jack, Džingis Kan i stvaranje savremenog sveta, 2007., str. 241}}