Ilhanidsko Carstvo (perz. سلسله ایلخانی) naziv za srednjovjekovnu iransku državu pod vladavinom dinastije Ilhanida (ili Ilkanida) koja je u drugoj polovici 13. odnosno početkom 14. stoljeća obuhvaćala Iransku visoravan, istočnu Anatoliju i Mezopotamiju, Kavkaz i dijelove Središnje Azije. Državu je između 1256. i 1260. godine ustrojio Hulagu-kan, unuk Džingis-kana odnosno brat Kublaj-kana, i isprva je bila jednim od četiri kanata nastalih raspadom golemog Mongolskog Carstva. Oko 1300. godine nastupa veliki politički i kulturni preokret: tradicionalni mongolski šamanizam i budizam zamijenjuje šijitski islam, perzijski jezik zamijenjuje mongolski kao službeni odnosno arapski kao književni, a prema Mustavfijevim djelima iščitava se ponovno pojavljivanje Irana kao jasno invidualiziranog zemljopisnog pojma. Tijekom kasnijeg ilhanidskog razdoblja također nastupa i znanstveni odnosno arhitektonski procvat što je prije svega vidljivo u Maragi i Sultaniji. Ilhanidsko Carstvo održavalo je dobre odnose s Europom, a sklopljeno je i savezništvo s križarima protiv egipatskih mameluka koje nije polučilo veće rezultate. Tijekom 1260-ih odnosno 1290-ih godina carstvom je putovao i slavni istraživač Marko Polo. Oko 1335. godine nastupa politički raspad pa zemljom vladaju lokalne iranske dinastije poput Kartida, Muzafarida, Čupanida i Džalajerida.
Literatura [uredi]
- (engl.) Amitai, Reuven (15. prosinca 2004.). "i. Dynastic History", Il-Khanids, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- (engl.) Boyle, John Andrew (1968.). "4. Dynastic and Political History of the Il-Khāns", The Saljuq and Mongol Periods, The Cambridge history of Iran V. Cambridge, U.K.: Cambridge University Press, DOI:10.1017/CHOL9780521069366.005, ISBN 9780521069366, OCLC 489686705.
- (engl.) Spuler, Bertold (15. prosinca 1990.). "v. In the Mongol and Timurid Periods", Central Asia, Encyclopædia Iranica. New York: Columbia University.
- Ostali projekti
.PNG){kind=small}
