Marko Polo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Marko Polo. Za trajekt, pogledajte M/T Marko Polo.
Marco Polo

Marko Polo (Korčula?/Mletci?, 1254. – Mletci, 8. siječnja 1324.), mletački trgovac, koji je postao poznat zbog zapisa o svom putovanju kroz Kinu. Vjeruje se da je rođen na otoku Korčuli (prema jednom dokumentu iz 15. stoljeća podrijetlom s Korčule)[1][2], iako oko toga ne postoji konsenzus. Prema nekim pretpostavkama, obitelj Polo potječe iz grada Korčule.[3]

Životopis

Oko mjesta njegovog rođenja postoje mnoga sporenja, vezano uz to je li rođen u Mletcima ili u gradiću Korčuli, no nije sporno to da se rodio u ondašnjoj Mletačkoj Republici.[2]

Kula zatočenja Marka Pola u Korčuli

Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo. O podrijetlu imena također ima sporenja, talijansko ili hrvatsko podrijetlo, ali najlogičnija se čini pretpostavka da je ime slavenskog (hrvatskog) podrijetla i dolazi od ptice vodarice koja se u tom kraju nazivala pol. Tome u prilog ide i sam grb obitelji Polo koji u sebi sadrži slike četiri ptice vodarice, štoviše i sam Marko se potpisivao s Pol, a ne latiniziranim Polo.

Nikola, Markov otac i njegov brat Mate, još prije Markova rođenja postali su bogati i poznati trgovci trgujući na Bliskom Istoku. Godine 1260. su prebivali u Konstantinopolu, te su predvidjevši političke promjene u carstvu, sva svoja bogatstva pretvorili u drago kamenje i napustili grad. Prema zapisima iz knjige Marka Pola uputili su se u Aziju Kublaj-kanu. Prevalili su između 1261. i 1269. godine put do Kine, priključivši se poslanstvu perzijskog kana Hulagua velikom mongolskom Kublaj-kanu, koji je u to vrijeme imao svoju prijestolnicu u današnjem Pekingu. U međuvremenu je majka Marka Pola preminula i njega su odgajali ujak i ujna. Marko Polo je rastao i učio mnoga trgovačka znanja kao što su strane valute i upravljanje trgovačkim brodovima.

Iz Kine su se, otac i brat, vratili kao Kublaj-kanovi poslanici papi s pismom u kojem Kublaj-kan moli papu da mu pošalje učene ljude koji bi poučavali u njegovu Carstvu. Kad su oni s papinim odgovorom i s dva dominikanca krenuli ponovo prema Mongoliji god. 1271., poveli su sa sobom i 17 godišnjeg Marka Pola. Nakon četiri godine putovanja, god. l275., stigli su do Kublaj-kana. Marko je Polo postao kanov pouzdanik i ostao u njegovoj službi punih 17 godina.

Proputovao je mnoge zemlje Dalekog istoka sve do današnje Burme i Vijetnama i upoznao mnoge jezike i običaje tih naroda. Godine 1292. pružila se Marku Polu, njegovu ocu i stricu prilika da se vrate natrag i nakon tri godine putovanja stigoše god. 1295. u Veneciju.

Preko 25.000 prijeđenih kilometara i 24 godine trajanja, s koje su donijeli mnoštvo ˝čudesa˝ u Europu, zbir je njihove legendarne odiseje.

Tri godine nakon povratka, god. 1298., Marko Polo je zarobljen u sukobu đenovljanskog i mletačkog brodovlja kod otoka Korčule. Odveden je u Genovu i bačen u tamnicu.

Tad je Marko Polo imao vremena razmišljati o dogodovštinama sa svog dugog i zanimljivog putovanja po istočnim zemljama. Te svoje doživljaje on priča svom "cimeru" u zatvoru Rustichelliju, koji ih je zabilježio na francuskom jeziku u knjizi: Livre des merveilles du monde.

Danas je ta knjiga poznata pod talijanskim naslovom: Il millione, i treća je najprevođenija i najčitanija knjiga u ljudskoj povijesti nakon Biblije i Kur'ana.

Tisuće pustolova i istraživača nadahnjivali su se njegovim pričama, te su kretali u nepoznato, željevši vidjeti i doživjeti barem djelić onoga o čemu je Marko pričao. Najpoznatiji među njima je bio Kristofor Kolumbo.

Crkva San Lorenzo di Venezia, gdje se nalazi pokopan Marko Polo (fotografija nakon što je crkva obnovljena).

U kolovozu godine 1299. pušten je iz zatvora i vratio se u Veneciju, gdje je sa ujakom i ocem radio u trgovačkoj tvrtki i ubrzo postao bogati trgovac. Godine 1300. oženio je Donatu Badoer, kćer trgovca Vitale Badoera. Imali su tri kćeri Fantinu, Bellelu i Moretu.

Godine 1323. zbog bolesti Marko Polo bio je prikovan za krevet. Dana 8. siječnja 1324.g. unatoč naporima liječnika preminuo je u svojoj postelji. Njegova obitelj je za izvršenje njegove oporuke zahtjevala Giovanni Giustiniani, svećenika iz San Procoloa. Njegova supruga Donata i kćeri nasljedile su jednake dijelove njegove imovine. Crkva je dobila svoj dio imanja prema tadašnjem zakonu, a sam Marko Polo je odredio da taj dio pripadne samostanu San Lorenzo, mjestu gdje je želio biti pokopan. Također je testamentom pustio na slobodu roba Tatara koji ga je pratio na putovanjima po Aziji.

O knjizi Il milione

Markova knjiga imala je presudan utjecaj u doba velikih otkrića. Zemljopisne karte Dalekog istoka stoljećima su izrađivane baš po njegovu putopisu.

Njemački je kartograf Johannes Schöner zapisao 1533. godine: "Iza Sinae i Ceresa (mitskih gradova središnje Azije)... otkrića mnogih zemalja zasluga su Marka Pola... obale tih zemalja nedavno su oplovili Kolumbo i Amerigo Vespucci u svojim putovanjima po Indijskom oceanu." Pokazat će se, dakako, da Kolumbo nije stigao do predjela koje je opisao Marko Polo, jer ga je na putu do njih zaustavilo kopno koje će po Amerigu biti prozvano - Amerika. Ali, preko crte obzora, Kolumba i druge velike istraživače privlačili su upravo Markovi živi prikazi. Poznato je da je Kristofor Kolumbo (1451.-1506.) posjedovao jedno latinsko izdanje Markove knjige i u bilješkama koje je pravio tokom putovanja uspoređivao vlastita otkrića s mjestima koja je Marko opisao.

Zanimljivost

Poznato je da se riječ (broj) milion (milijun) dovodi u vezu s Markom Polom. Ali zašto? Kada se je vratio u Veneciju pričao je svoje doživljaje, čak i megalomanski uvećavajući činjenice, opise i brojke. Ubrzo je po tome postao poznat, te su dotadašnje "normalne" brojčane oznake i relacije postale premale da bi pratile njegova opisivanja. Ali za broj 1 000 000 tada nije bilo posebnog brojčanog izraza nego se je koristio naziv tisuću tisuća. Kako je njegovo drugo ime bilo Emilio (dakle puno ime: Marco Emilio Polo), to se ubrzo među mletačkim pukom proširila kovanica "emilioni", iz čega je, sitnim modificiranjem, "rođen" novi broj.

Podvrsta ovaca Marko Polo (lat. Ovis ammon polii) opisana prilikom njegovo prijelaza planine Pamir nazvana je po njemu.

Zračna luka u Veneciji nosi naziv Marko Polo.

Godine 1851.g. jedrenjak (kliper) izgrađen u Saint John, New Brunswick nazvan je Marco Polo, a bio je prvi brod koji je oplovio svijet za manje od šest mjeseci.

Izvori

  1. LZMK / Hrvatski obiteljski leksikon, pristupljeno 15. prosinca 2014.
  2. 2,0 2,1 LZMK / Hrvatska enciklopedija: Polo, Marko, pristupljeno 15. prosinca 2014.
  3. Opća i nacionalna enciklopedija, XVI. knjiga, Pro leksis, Večernji list, Zagreb, 2007., str. 151, ISBN 978-953-7224-16-5 (preuzeto 15. kolovoza 2009.)

Vanjske poveznice