Galagiji

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Galagiji
Otolemur crassicaudatus
Otolemur crassicaudatus
Status zaštite
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Primates
Podred: Strepsirrhini
Infrared: Lorisiformes
Porodica: Galagonidae
Gray, 1825
Područje života
Rodovi

 Otolemur
 Euoticus
 Galago

Galagiji (Galagonidae) su porodica iz reda primata. Blisko su srodni s lorisima i ranije ih se smatralo njihovom podporodicom. Imaju pet rodova i ukupno 25 vrsta.

Rasprostranjenost[uredi VE | uredi]

Galagosi žive u Africi, južno od Sahare, ali ih nema na Madagaskaru. U nekim su područjima vrlo česti.

Opis[uredi VE | uredi]

Uši i njuškice im završavalju šiljasto, pa im izgled glave malo potsjeća na mačju. Ekstremiteti su puno više prilagođeni penjanju i hvatanju nego brzom trčanju. Krzno im je meko i gusto, a boja se, ovisno o vrsti, kreće između srebrno sive i naranđasto smeđe. Imaju velike oči koje su tipične za životinje koje su aktivne noću. Često čupavi rep je obično duži od polovine dužine tijela.

Dužina tijela im se kreće od oko 11 cm kod patuljastih galagija do gotovo 50 cm koliko dosižu veliki galagiji uz težinu od 50 grama do oko 2 kilograma, pri čemu su mužjaci oko 10% teži od ženki.

Način života[uredi VE | uredi]

Galagiji su brzi i mogu skatati na udaljenosti do 12 m (za razliku od lorisa koji su spori i gotovo uopće ne skaču). Vrlo su aktivni noću, ali ne isključivo. Veći dio dana provode mirujući u gustoj vegetaciji ili u dupljama u stablima.

Socijalno ponašanje im je različito. Ponekad se okupljaju na spavanje u velike grupe da bi se, nakon buđenja, razišli u pojedinačnu potragu za hranom. Ponekad se sreću grupe od sedam do devet životinja koje žive zajedno, a porodične grupe su česte. Galagosi su teritorijalne životinje i brane svoje područje (odnosno, zajednički brane područje na kojem živi grupa) od uljeza, a ponekad samo od istospolnih pripadnika svoje vrste. Mnoge vrste trljaju ekstremitete urinom i tako obilježavaju svojim mirisom područje kojim se kreću a smatraju ga svojim. Glasanjem koje podsjeća na plač malih beba obilježavaju svoje područje, dok drugačijim glasovima upozoravaju jedinke svoje vrste na opasnost.

Hrana[uredi VE | uredi]

Galagosi se od vrste do vrste značajno razlikuju. Neke su vrste pretežno kukcojedi, dok u prehrani drugih preteže biljna prehrana (lišće, voće ili sokovi drveća).

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Nakon skotnosti od četiri mjeseca, ženke dva puta godišnje donose na svijet dvoje (rjeđe jedno ili troje) mladunaca. Ponekad se majka radi koćenja povlači iz grupe, kako mužjak ne bi ubio novorođenčad. U dobi od 4 tjedna mladunci počinju jesti i čvrstu hranu, a sa šest do jedanaest tjedana prestaju sisati. Spolnu zrelost dosižu u dobi od godinu dana. Životinje u zatočeništvu mogu doživjeti do 16 godina, ali u prirodi rijetko dožive više od osam godina.

Ugroženost[uredi VE | uredi]

Za razliku od drugih primata galagosi su u prirodi još prilično česti.

Rodovi[uredi VE | uredi]