Goisava

Izvor: Wikipedija

Goisava, supruga vojvode Radiča Sankovića.

Odmah nakon smrti bosanskog kralja i bana Tvrtka I. Kotromanića 1391. godine, braća Beljak i Radič odlučili su ustupiti posjed svoje obitelji (Konavle) Dubrovniku s utvrđenim gradom Sokolom, ne dogovorivši se s bosanskim dvorom. Ustupanje su zauzimanjem spriječili Tvrtkovi pouzdanici Vlatko Vuković i Pavao Radenović.[1] Pobunili su se pobunili protiv Radiča u prosincu 1391. godine, kada je Radić i zarobljen i zatočen.[1] Za to vrijeme njegova žena Goisava sklonila se u Dubrovnik.

Pokopana je u na obiteljskom groblju Sankovića na nekropoli Biskupu. Groblje je istraživao Marko Vego 1954./55. i konstatirao da se radi o obiteljskom groblju vlasteoskog roda Sankovića. Na njenom grobnom sanduku je natpis, izrađen s dvije strane u dva reda i s druge dvije strane u jednom redu. Pismo je bosanska ćirilica, 14. stoljeće.[2] Natpis glasi:

Ovdje leži gospođa Goisava, kćer Đurđa Balšića i žena Radiča koja se udala u kuću kaznaca Sanka i župana Bjeljaka sa čašću poštuje svoju vjeru i višnju slavu.

Po svom sadržaju, natpis spada među najdragocjenije spomenike svoje vrste u Bosni i Hercegovini. U grobu je pronađen netaknut kostur i prilozi: svilene trake, kao ostatak haljine, a u ustima dubrovački dinar sa slikom sv. Vlaha kovan oko 1337. godine.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b enciklopedija.hr Sanković (pristupljeno 14. srpnja 2019.)
  2. Šefik Bešlagić: Stečci, kataloško-topografski pregled. Sarajevo: Veselin Masleša, 1971. Pristupljeno 15. srpnja 2019.
  3. Nada Miletić: STEĆCI – Umjetnost na tlu Jugoslavije. Izdavački zavod Jugoslavija, Beograd – Spektar Zagreb – Prva književna komuna Mostar, 1982. Pristupljeno 15. srpnja 2019.