Grigor Prličev

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Grigor Prličev

Grigor Prličev (Ohrid, 30. siječnja 1830.— Ohrid, 1893.) - makedonski[1][2][3] i bugarski[4][5][6][7] pisac, prevoditelj i preporoditelj 19. stoljeća.

Rođen je u Ohridu 30. siječnja 1830. godine u Otomanskom Carstvu. U Republici Makedoniji smatraju ga makedonskim književnikom. Radio je kao učitelj grčkog jezika u Tirani, Prilepu i Ohridu. Pobijedio je na natjecanju pjesnika u Ateni 1860. godine. Nazvali su ga “drugi Homer”. Ponuđeno mu je studiranje u Oxfordu ili Berlinu, ali je odbio. Borio se za nezavisnost Bugarske Pravoslavne Crkve i za nezavisnost uvođenje bugarskog jezika u škole umjesto grčkog.[8] Predavao je bugarski jezik u Ohridu, Solunu, Bitoli itd.[9] Prvi je preveo Ilijadu na svoj maternji jezik s ohridskim narječjem. Pisao je na grčkom i bugarskom jeziku.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Macedonia and Greece: The Struggle to Define a New Balkan Nation, John Shea, S. 199
  2. The Former Yugoslavia's Diverse Peoples: A Reference Handbook, Matjaz Klemencic, Mitja Zagar, S. 74)
  3. A Short History of the Yugoslav Peoples, Fred Singleton S.296
  4. Language and national identity in Greece, 1766-1976, Peter Mackridge, Oxford University Press, 2009, ISBN 0199214425, p. 189.
  5. Detrez, Raymond (2007). Canonization through Competition: The Case of Grigor Părličev (part of the "Literature Thoughts collection"), str. 57–58, Literature institute.
  6. Becoming Bulgarian: the articulation of Bulgarian identity in the nineteenth century in its international context: an intellectual history, Janette Sampimon, Pegasus, 2006, ISBN 9061433118, pp. 61; 89; 124.
  7. Пърличев, Григор Автобиография, 10, 12}, An excerpt from the autobiography of Grigor Purlichev relating the introduction of the Bulgarian language into the schools and revealing his patriotism, 1885 (...- Koje nacionalnosti ste?- Bugarin, Mi, Bugari, treba da se čuvamo ... da se oslanjamo na svoju snagu..., Tako smo mi, Bugari, bili opsovani i prezirani svih naroda, da je sada vreme doći u sebi...)
  8. Пърличев, Григор. Автобиография, 33,18
  9. Пърличев, Григор. Автобиография, 16,18,33