Horoskop

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Horoskop je vrsta dijagrama koji se koristi u astrologiji, a na kojem su prikazani položaji Sunca, Mjeseca, planeta, zvijezda u trenutku nekog događaja ili rođenja neke osobe u odnosu na neki od sistema korištenih u astrologiji. Horoskop se sastoji od velikog broja elemenata i njihovih povezanosti; astrološki elementi, astrološki znakovi, astrološke kuće, planete, planetarni aspekti.

Nijedna znanstvena studija nije dala podršku točnosti horoskopa, a metode koje se koriste za interpretaciju se općenito smatraju pseudo-znanstvenim.

Izrada horoskopa[uredi VE | uredi]

Pri izračunavanju horoskopa Zemlja se uzima kao centar. Horizont je zamišljena nebeska kružnica koja ograničava vidljivi dio nebeske "polukugle" od nevidljivog. Na horizontu su najvažnije točke sjever i jug koje spojene osno presjecaju krug našeg horizonta. Također je tu i os istok-zapad koja također presjeca krug našeg horizonta. Vertikalno najviša točka nad glavom je zenit, njemu nasuprot nadir. Produžena zemljina os daje nam nebesku os koja sječe nebeski svod u polovima (sjeverni i južni), a proširen Zemljin ekvator daje nam nebeski ekvator. Od ekvatora prema polovima (nebeskim) računamo nebeske širine - deklinacije. Od proljetne točke na nebeskom ekvatoru računamo nebesku dužinu ili rekstacenziju. Glavni meridijan prolazi kroz zenit, a nebeski ekvator siječe horizont u točkama istok-zapad. Najvažnija staza ekliptika (prividna crta na kojoj se nalaze sazviježđa preko kojih prividno prolazi Sunce). Kako je zemljina os približno nagnuta za 23,5 stupnjeva, toliko je i ravnina ekliptike nagnuta prema nebeskom ekvatoru. Radi toga Sunce mjenja visinu. Najviša i najniža točka su ljetni i zimski solsticij, a za vrijeme proljetnog i jesenjeg ekvinocija sunce je na presjecištu ekvatora i ekliptike. Položaj Sunca i ostalih nebeskih tijela računamo od proljetnog ekvinocija u smjeru zapad-istok u stupnjevima dužine - longituda, te stupnjevima širine - latituda od ekliptike na sjever ili jug. Pritom još treba uzeti u obzir precesiju ekvinocija (svake 72 godine se ekvinocij pomakne za jedan stupanj od istoka na zapad - što znači da prijeđe ekliptiku za 26.000 godina - 360 stupnjeva x 72 godine). Izračunavanje horoskopa je nekada bio mukotrpan posao, računali su se vrhovi kuća (acedent i ostali vrhovi), a zatim unosili položaji planeta, Sunca i Mjeseca iz tablica. Danas to za nas rade kompjuterski programi.

Horoskopski znakovi razdjeljuju pojas ekliptike (Zodijak) cijelom njegovom dužinom od 360 stupnjeva.

Horoskopski znakovi[uredi VE | uredi]

Lunarni horoskop[uredi VE | uredi]

Gore opisani horoskop je u svezi s gibanjem Sunca kroz mjesečna zviježđa, pa se zato u etnologiji još naziva i solarni horoskop. Međutim, s povijesnog gledišta je taj međunarodni tip horoskopa u našim krajevima razmjerno mlađa pojava i prvo ga nalazimo u gradovima pod inozemnim utjecajem, ali se danas kroz medije širi i po selima. Naprotiv, još u donedavnoj povijesti (a u zabitnim selima sve dosad) postoji i drugi prastari, izvorno domaći tip našega lunarnog horoskopa ili selenoskop koji je u Hrvatskoj prvi proučio u svojoj disertaciji već dr. M. Šemudvarac (1946), a pobliže su to još razjasnili prof. M. Lovrić (1998) i dr. I. Mužić (1991, 2001).

Bitna je značajka toga prastarog domaćeg selenoskopa, da je sudbina ljudi prvenstveno određena njihovim rođenjem u određenim Mjesečevim fazama kroz 52 tjedna u godini, pa njegovi korisnici drže da je on 'precizniji' od standardnog horoskopa s 12 mjeseci. Ovaj se na jadranskim otocima, dalmatinskom kopnu i Hercegovini sve do Žumberka, rabio već dva tisućljeća što potvrđuju npr. mjesečeve faze i ini simboli kod nas uklesani na stećcima, stijenama i u pećinama. Kulturna posljedica tog intenzivnog praćenja i stalnog promatranja Mjeseca je također da se u Hrvatskoj očuvalo najdetaljnije na svijetu, domaće pučko nazivlje čak za dvadesetak vidljivih detalja na površini Mjeseca, što je dio toga tradicionalnog domaćeg selenoskopa.

Istraživanja[uredi VE | uredi]

"Horoskop" po sunčanim znakovima u medijskom zabavnom smislu daje opise osobina vezane uz znakove zodijaka, planete, te druge značajke horoskopa. Međutim, te pretpostavljene povezanosti s osobinama ličnosti su se pojavljivale u stoljetnim kalendarima, sanjaricama i sličnoj narodnoj literaturi, za razliku od horoskopa koje izrađuju i interpretiraju astrolozi. Između ostalog utvrđeno je da ne postoji povezanost između datuma rođenja i osobina ličnosti, između znakova sunca i izbora zanimanja, izbora partnera i drugih predviđanja koja daju tzv. dnevni, novinski horoskopi.Praksa pisanja horoskopa za 12 zoodijačkih znakova nastala je početkom 20. stoljeća, kao medijska forma porijeklom iz astrološkog simboličkog sustava. Prije toga nije postojala u astrologiji. Većina istraživanja usmjerena na istraživanje tobožnjih astroloških postavki, zapravo je napadala ovaj medijski koncept. Većina istraživanja nisu radili poznavatelji same astrologije. Prije 20. stoljeća riječ horoskop odnosila se na točno izračunatu kartu s točno određenim satom rođenja, pa je riječ Horoskop zapravo označavao - ascendentni znak zoodijačkog kruga. Ironično je da u znakološkom viđenju astrologije, odnosno tzv. medijskoj formi dnevnih horoskopa, nema uopće izračuna ascendentnog položaja, dakle nema horoskopa. [1]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Marin Šemudvarac: Narodna vjerovanja o Mjesecu kod Hrvata. Doktorska disertacija, 199 str., Bogoslovni fakultet, Zagreb 1946.
  • Mihovil Lovrić: Astralna kultura i bogatstvo starohrvatskog 'zvizdoslovja'. Ognjište 9: 224-247, Karlovac 1998.
  • Ivan Mužić: Pravjera Hrvata, 2. izdanje, MH Split 1991 (4. talijansko izdanje, Roma 1994; 6. izdanje, Dominović 599 str., Zagreb 2001.)

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Sestrinski projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Horoskop