Mjesec

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Mjesec. Za druga značenja, pogledajte Mjesec (razdvojba).
Mjesec
Lune nb.jpg
Otkriće
Planet Zemlja
Grupa satelita -
Orbitalni elementi
Ekscentricitet (e) 0,0549
Prosječna udaljenost 384 467 km (0.00257 AJ)
Periapsis (P) 363 104 km (0,0024 AJ)
Apoapsis (A) 405 696 km (0,0027 AJ)
Orbitalni period (P) 27 d, 7 h, 43 min
Maks. orbit. brzina 1,076 km/s
Prosj. orbit. brzina 1,023 km/s
Min. orbit. brzina 0,964 km/s
Inkl. prema ekliptici 1,5424 °
Fizičke osobine
Srednji promjer 3476 km
Površina 37 900 000 km²
Masa 7,348 x 1022 kg
Volumen 2,197 1010 km³
Gustoća 3,34 g/cm³
Gravitacija na površini 1,62 m/s² (0,1667 (g)
Apsolutna magnituda -12,74
Albedo 0,07
Prosječna površinska
temperatura
>100 do <400 K
Nagib osi 60 ° 41 '

Mjesec (lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384 400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekundi. Mjesec obilazi Zemlju po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po površini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi (siderički mjesec).

Mjesečeve mijene[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Mjesečeve mijene

Sunčeve zrake obasjavaju uvijek jednu polovicu Mjesečeva globusa ali se taj osvijetljeni dio, zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji, vidi pod različitim kutom pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:

  • Mlađak
  • Prva četvrt (vidljiv noću)
  • Pun Mjesec (Uštap)
  • Zadnja četvrt (vidljiv ujutro)

Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza naziva se sinodičkim mjesecom.

Pomrčine Sunca i Mjeseca[uredi VE | uredi]

Potpuna pomrčina Mjeseca snimljena 9. studenog 2003.

Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i "disanje" Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.

Postanak Mjeseca[uredi VE | uredi]

Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara planeta veličine Marsa (Teja). U gigantskoj eksploziji prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec.

Gibanje Mjeseca[uredi VE | uredi]

Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova brzina vrtnje prilagodila njegovom periodu ophoda oko Zemlje. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi tijekom obilaska oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. Sovjetska je letjelica/sonda Luna 3 (Лунник) 1959. obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu vrtnje Zemlje, tako da se trajanje dana na Zemlji godišnje produžuje za 20 mikrosekundi. Pritom se energija vrtnje Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se staza godišnje udaljuje za 4 cm od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995.

Mjesečev reljef[uredi VE | uredi]

Krateri Aristarh (lijevo) i Herod (desno)
More kiša s kraterom Kopernik (na samom vrhu slike)

Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio Galilej 1609. Kartografiranjem Mjesečeve površine bavi se selenografija. Osnovna je razdioba na svjetlija kopna i tamnija mora. Mora su ravnice za 1-2 km niže od srednje razine kopna, a i geološki im je sastav drugačiji.

Mjesečeva mora[uredi VE | uredi]

Najniža područja Mjeseca su ogromne tamnosive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. iako u njima nema vode. Mjesečeva mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Uz nazive mora (mare) nazivaju se i zaljev (sinus), jezero (lacus), močvara (palus), dolina (vallis) i ravnica (planitia).

Planinski vijenci[uredi VE | uredi]

Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Karpati, Kavkaz, Pireneji itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 m.

Krateri[uredi VE | uredi]

Na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri koji nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih Boscovich nosi ime Ruđera Boškovića. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge (Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (planetoida) i meteoroida u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.

Posljedice tektonskih aktivnosti[uredi VE | uredi]

Najčešće su posljedice tektonskih aktivnosti grabe (rima) i rasjedi (rupes). Najveći rasjed (Rupes Recta) dulji je od 100 km a razlika između dvije njegove razine je 150-300 m.

Svojstva Mjesečeve atmosfere[uredi VE | uredi]

Sastav Mjesečeve kore[uredi VE | uredi]

Voda se u malim količinama, kako je potvrđeno 14. studenog 2009., zadržala u Mjesečevim stijenama.

Vlasnička prava[uredi VE | uredi]

Povelje o svemiru (Outer Space Treaty) zabranjuju državama koje su ratificirale navedene povelje, pravo na posjedovanje nebeskih tijela kao što je Mjesec. Ugovor UN-a koji je stupio na snagu 11. srpnja 1984. godine vrijedi samo za države koje su ratificirale ili pristupile poveljama, tako i za privatne osobe koje su državljani tih zemalja. Hrvatska nije potpisnica, niti je pristupila navedenim poveljama, te nije preuzela obveznost jugoslavenskih ratifikacijskih instrumenata za svoje područje i svoje državljane.

Usprkos tome, Dennis M. Hope je 1980. godine prijavio svoja vlasnička prava na Mjesec u gruntovnici San Francisca. Kako se nitko nije usprotivio tom njegovom potezu u vremenu od osam godina, koliko je vrijeme žalbe, Hope je osnovao Lunar Embassy legal, pravni ured, koji ima pravo prodaje parcela na Mjesecu. UN i Međunarodna astronomska zajednica smatraju taj njegov potez prijevarom.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]