Mjesec
 Ovo je glavno značenje pojma Mjesec. Za druga značenja, pogledajte Mjesec (razdvojba). |
 |
|
| Otkriće | |
| Matični planet | Zemlja |
|---|---|
| Grupa satelita | - |
| Orbitalni elementi | |
| Ekscentricitet (e) | 0,0549 |
| Prosječna udaljenost | 384 467 km (0.00257 AJ) |
| Periapsis (P) | 363 104 km (0,0024 AJ) |
| Apoapsis (A) | 405 696 km (0,0027 AJ) |
| Orbitalni period (P) | 27 d, 7 h, 43 min |
| orbitalna brzina | maks.: 1,076 km/s prosjek.: 1,023 km/s min.: 0,964 km/s |
| Inklinacija (i) prema - | |
| - ekliptici | 1,5424 ° |
| - ekvatoru planeta | |
| Fizičke osobine | |
| Srednji promjer | 3476 km |
| Površina | 37 900 000 km² |
| Masa | 7,348 x 1022 kg |
| Volumen | 2,197 1010 km³ |
| Gustoća | 3,34 g/cm³ |
| Gravitacija na površini | 1,62 m/s² (0,1667 (g) |
| Apsolutna magnituda | -12,74 |
| Albedo | 0,07 |
| Prosječna površinska temperatura |
>100 do <400 K |
| Nagib osi | 60 ° 41 ' |
Mjesec ( lat. Luna) je Zemljin prirodni satelit i ujedno najbliže nebesko tijelo, udaljeno u prosjeku 384 400 km, tako da svjetlost s Mjeseca na Zemlju stiže za 1,25 sekundi. Mjesec obilazi Zemlju po eliptičnoj stazi srednjom brzinom od 1,02 km/s, i prelazi dnevni luk od 13 stupnjeva i 10 minuta. Mjesec je čvrsto nebesko tijelo promjera 3473,3 km, te je po površini 14 puta, po obujmu 50 puta, a po masi 80 puta manje od Zemlje. Ubrzanje sile teže je na Mjesecu 6 puta manje nego na Zemlji. Mjesec se oko Zemlje obrne za 27 dana, 7 sati i 11,5 sekundi (siderički mjesec).
Sadržaj |
Mjesečeve mijene [uredi]
Sunčeve zrake obasjavaju uvijek jednu polovicu Mjesečeva globusa ali se taj osvijetljeni dio, zbog stalnog mijenjanja položaja prema Suncu i Zemlji, vidi pod različitim kutom pa se sa Zemlje mogu uočiti četiri faze:
Vrijeme od 29 dana, 12 sati, 44 minute i 3 sekunde između uzastopnog ponavljanja Mjesečevih faza naziva se sinodičkim mjesecom. Za opširniji članak pogledajte: Mjesečeve mijene
Pomrčine Sunca i Mjeseca [uredi]
Uzajamni položaji Sunca, Mjeseca i Zemlje dovode do pomrčine Sunca i Mjeseca. Potpune pomrčine se koriste u kozmičkoj geodeziji za vezivanje kontinentalnih trigonometrijskih mreža, koje pomažu u stvaranju jedinstvenog svjetskog znanstvenog sustava. U istu svrhu se koriste i pojave okultacija zvijezda (kad Mjesec tokom svojeg kretanja sakrije neke zvijezde). Privlačna sila Mjeseca, a u manjoj mjeri i Sunca (lunisolarni utjecaj), uzrokuje na Zemlji plimu i oseku mora i jezera, kao i "disanje" Zemljine kore što je 3 puta slabije od plime i oseke. Utjecaj mjeseca na ljude i druga bića je još uvijek nerazjašnjen, ali je sigurno da se kukci orijentiraju pomoću Mjeseca.
Postanak Mjeseca [uredi]
Smatra se da je Mjesec nastao prije nekih 4,5 milijarda godina, nakon udara kometa. Prilikom udara, izbačena je velika količina materijala u Zemljinu orbitu koja je oblikovala Mjesec.
Gibanje Mjeseca [uredi]
Plimne sile Zemlje su Mjesec s vremenom toliko usporile da se njegova brzina vrtnje prilagodila njegovom periodu ophoda oko Zemlje. To znači da se Mjesec okrene samo jedanput oko svoje osi tijekom obilaska oko Zemlje. Zbog toga se sa Zemlje može vidjeti samo jedna strana Mjeseca. Sovjetska je letjelica/sonda Luna 3 (Лунник) 1959. obišla Mjesec i dvjema fotokamerama ga snimila s daljine od 60 tisuća kilometara. Na osnovi tih fotografija, Sovjetska akademija znanosti je sastavila i izdala prvi atlas dijela Mjesečeve površine koji se ne vidi sa Zemlje. Mjesec također vremenski usporava brzinu vrtnje Zemlje, tako da se trajanje dana na Zemlji godišnje produžuje za 20 mikrosekundi. Pritom se energija vrtnje Zemlje pretvara u toplinsku energiju i impuls okreta se prenosi na Mjesec, čije se staza godišnje udaljuje za 4 cm od Zemlje. Ova pojava je utvrđena laserskim mjerenjima 1995.
Mjesečev reljef [uredi]
Mjesec je i reljefno vrlo zanimljivo nebesko tijelo. Prvi je crtež Mjeseca napravio Galilej 1609. Kartografiranjem Mjesečeve površine bavi se selenografija. Osnovna je razdioba na svjetlija kopna i tamnija mora. Mora su ravnice za 1-2 km niže od srednje razine kopna, a i geološki im je sastav drugačiji.
Mjesečeva mora [uredi]
Najniža područja Mjeseca su ogromne tamnosive površine koje se ponekad mogu zapaziti i golim okom. Te ravnice je Giovanni Riccioli (1598-1671.) nazvao morima 1651. iako u njima nema vode. Mjesečeva mora nisu jednolične ravnice, jer se u njima uočavaju nabori, koji ponekad sliče na zidove, dugačke po nekoliko stotina kilometara, i pukotine, koje sliče na riječna korita. Uz nazive mora (mare) nazivaju se i zaljev (sinus), jezero (lacus), močvara (palus), dolina (vallis) i ravnica (planitia).
Planinski vijenci [uredi]
Po rubovima ravnica protežu se veliki planinski vijenci, koji nose imena planina na Zemlji (Alpe, Apenini, Karpati, Kavkaz, Pireneji itd.). Najviša točka Mjeseca nalazi se na planinama Leibniz, koje su na Mjesečevom južnom polu, gdje neki vrhovi dosežu i 9000 m.
Krateri [uredi]
Na Mjesecu se mogu vidjeti i krateri koji nose imena po najpoznatijim svjetskim znanstvenicima. Najdublji je Newtonov (Isaac Newton), oko 7250 m. Ti krateri su vrlo velikog promjera (do 300 km). Iako im rubovi izgledaju strmi, oni su vrlo malog nagiba. To otkriće pripada Nijemcu Josefu Hopmannu, koji je izumio specijalne metode istraživanja pomoću dužina sjena. Nekih 30 tisuća kratera je otkriveno na Mjesecu. Jedan od njih Boscovich nosi ime Ruđera Boškovića. Kod pojedinih kratera su vidljive i uzdužne široke svijetle pruge (Kopernikov krater), za koje se smatra da su naslage pepela ili vulkanske materije nastale u vrijeme hlađenja Mjeseca. Ovi krateri su nastali udaranjem mnogih tijela (planetoida) i meteoroida u Mjesec. Na Mjesecu nema erozije pa se još uvijek vide.
Posljedice tektonskih aktivnosti [uredi]
Najčešće su posljedice tektonskih aktivnosti grabe (rima) i rasjedi (rupes). Najveći rasjed (Rupes Recta) dulji je od 100 km a razlika između dvije njegove razine je 150-300 m.
Svojstva Mjesečeve atmosfere [uredi]
- tlak 3 × 10-13 kPa
- helij 25%
- neon 25%
- vodik 23%
- argon 20%
- tragovi metana, amonijaka i ugljičnog dioksida
Sastav Mjesečeve kore [uredi]
Voda se u malim količinama, kako je potvrđeno 14. studenog 2009., zadržala u Mjesečevim stijenama.
- kisik 43%
- silicij 21%
- aluminij 10%
- kalcij 9%
- željezo 9%
- magnezij 5%
- titan 2%
- nikal 0,6%
- natrij 0,3%
- krom 0,2%
- kalij 0,1%
- mangan 0,1%
- sumpor 0,1%
- fosfor 500⋅10-6
- ugljik 100⋅10-6
- dušik 100⋅10-6
- vodik 50⋅10-6
- helij 20⋅10-6
Vlasnička prava [uredi]
Povelje o svemiru (Outer Space Treaty) zabranjuju državama koje su ratificirale navedene povelje, pravo na posjedovanje nebeskih tijela kao što je Mjesec. Ugovor UN-a koji je stupio na snagu 11. srpnja 1984. godine vrijedi samo za države koje su ratificirale ili pristupile poveljama, tako i za privatne osobe koje su državljani tih zemalja. Hrvatska nije potpisnica, niti je pristupila navedenim poveljama, te nije preuzela obveznost jugoslavenskih ratifikacijskih instrumenata za svoje područje i svoje državljane.
Usprkos tome, Dennis M. Hope je 1980. godine prijavio svoja vlasnička prava na Mjesec u gruntovnici San Francisca. Kako se nitko nije usprotivio tom njegovom potezu u vremenu od osam godina, koliko je vrijeme žalbe, Hope je osnovao Lunar Embassy legal, pravni ured, koji ima pravo prodaje parcela na Mjesecu. UN i Međunarodna astronomska zajednica smatraju taj njegov potez prijevarom.
Vanjske poveznice [uredi]
|
|||||||||||||||||
