Joe L. Kincheloe

Izvor: Wikipedija
Joe L. Kincheloe
Rođenje Phoenix, Arizona
14. prosinca 1950.
Smrt 19. prosinca 2008.
Posljednje počivalište Kingston, Jamaica
Prebivalište Kingsport, Tennessee
Nacionalnost Amerikanac
Državljanstvo Američko
Poznat(a) po koncept kritičke teorije/ kritičke pedagogije, Teorija kritičke postformalne obrazovne psihologije; Teorija kritičkog multikulturalizma; Kritička ontologija; Kritična kompleksna epistemologija
Obrazovanje University of Tennessee
Portal o životopisima


Joe Lyons Kincheloe (14. prosinca 1950. – 19. prosinca 2008.) bio je profesor i voditelj Kanadskog istraživačkog programa na Pedagoškom fakultetu, Sveučilišta McGill u Montrealu, Quebec, Kanada i osnivač Paulo i Nita Freire međunarodnog projekta za kritičku pedagogiju.

Napisao je više od 45 knjiga, brojna poglavlja knjiga i stotine članaka u časopisima o temama koje uključuju kritičku pedagogiju, obrazovno istraživanje, urbanističke studije, spoznaje, kurikulum i kulturološke studije. Kincheloe je dobio tri diplome na Sveučilištu u Tennesseeju. Otac četvero djece, blisko je radio posljednjih 19 godina svog života sa svojom partnericom Shirley R. Steinberg.[1]

Akademska povijest[uredi | uredi kôd]

Prvi akademski položaj Joea Kincheloea bio je na Rosebud Indian Reservationu kao voditelj odjela obrazovanja na Sveučitištu Sinte Gleska (1980–1982). Bio je stalni predavač na LSU-Shreveport (1982–1989), Sveučilištu Clemson (1989–1992), Sveučilištu Florida International (1992–1994), Sveučilištu Pennsylvania State (1994–1998), a bio je i predsjednik za javnu politiku i administraciju Belle Zellera od 1998. do 2000. godine na Brooklyn College. Kincheloe je bio jedan od tvoraca “Urban Education Ph.D” programa na CUNY Graduate Center u New York-u i držao je poziciju zamjenika programa od 2000 do 2005. Preselio se na Sveučilište McGill u siječnju 2006. i dobio titulu “Canada Research Chair” u listopadu 2006. godine.

Glavni utjecaji[uredi | uredi kôd]

Kincheloeov rad potječe iz niza teorijskih tradicija, a njegove analize bile su usmjerene na društvenu, kulturnu, političku, ekonomsku i kognitivnu dinamiku koja kontekstualizira poučavanje i učenje. Istraživanje dr. Kincheloe omogućilo je uvjerljivo razumijevanje snaga koje oblikuju suvremeni odgoj. Razumijevajući tu dinamiku, odgajatelji su bolje opremljeni za formuliranje politika i razvijanje akcija koje strogo njeguju intelekt dok djeluju na društveno pravedan i inkluzivni način. On i Steinberg govorili su o kritičkoj pedagogiji i kulturnoj / medijskoj politici u Sjevernoj Americi, Južnoj Americi, Australiji, Europi i Aziji.


Projekti za kritičku pedagogiju[uredi | uredi kôd]

Profesor Kincheloe osnovao je Paulo i Nita Freire međunarodni projekt za kritičku pedagogiju na Pedagoškom fakultetu Sveučilišta McGill. Pod Kincheloe-ovim vodstvom, Freire projekt stvara globalnu zajednicu istraživača i kulturnih radnika u kritičkoj pedagogiji. Kincheloe se smatra jednim od vodećih znanstvenika u kritičkoj pedagogiji, kritičkom konstruktivizmu, “bricolage” teoriji, kritičkom multikulturalnom obrazovanju i suvremenim diskursima kurikuluma. On je arhitekt kritičke kognitivne teorije, razvio je pojam kritičke postformalne obrazovne psihologije. Postformalizam se usredotočuje na izlaganje neistraženih odnosa moći koji utječu na kognitivnu teoriju i obrazovnu psihologiju u većem oslobađajućem naporu da razviju psihologiju mogućnosti. Takva kritička psihologija usredotočuje se na obično podcijenjene ljudske kognitivne sposobnosti, socio-kulturne konstrukcije uma, kolektivne inteligencije i neistražene dimenzije ljudske spoznaje. Postformalizam postavlja da je glavna psihologija povijesno odbacila kognitivne sposobnosti onih koji padaju izvan bjeline, srednje i gornje društveno-ekonomske klase, dominantne kolonizacijske kulture i patrijarhata. U tom kontekstu, kritički postformalizam postaje socijalno transformativna psihologija.

Dostignuća[uredi | uredi kôd]

U središtu svih domena Kincheloe-va rada je razvoj rigoroznog oblika multidimenzionalnog učenja koji svoje korijene vuče u kritičkoj teoriji, kritičkoj pedagogiji, feminističkoj teoriji, teoriji komplekstnosti, primitivnnom učenju, post/anti kolonijalizmu i drugim globalnim diskursima koji bi pomogao privesti kraju dominaciju ljudske patnje. Zadnjih par godina Kincheloe je u svojim radovima pridavao puno pažnje politici znanja i epistemologiji te načinima na koji one funkcioniraju i oblikuju ljudsku svijest i socialno-političke te edukacijske aktivnosti. Bio je odlučan u stvaranju kritičke pedagogije koja pomaže osobama promijeniti njihove živote, postati boljim učenicima i socijalnim aktivistima, ostvariti njihov kognitivni potencijal, oživjeti demokraciju u globalnom svijetu i postati članovima zajednica solidarnosti koje rade zajedno kako bi stvorili bolje modele učenja te mirniji, pravedniji i eklološki osvješteniji život.

Kao akademik, Rucheeta Kulkarni (2008) piše: “Autoritativnim glasom koji spaja kontroverznu jednostavnost s vizionarskom filozofijom, Joe Kincheloe [opisuje] sve dublju krizu koja nastaje kao posljedica odluka Amerike u domaćoj i vanjskoj politici - uključujući preduhitrive ratove protiv izmišljenih neprijatelja, skriptirane kurikulume za nekvalificirane učitelje, privatizaciju javnih škola, korporacijsku prevlast novosti i medija - on kaže čitatelju da ne očajava već da se nada...Čitateljima koji teže napraviti značajne i velike promjene u edukaciji teško je opovrgnuti Kincheloeve ideje kritičke pedagogije.

Pročitajte osvrt Raymond Horna za kompletan pregled akademskog djelovanja Kincheloe u 1980-tim i 1990-tim.

Kritike[uredi | uredi kôd]

Kincheloeov rad na propustima pozitivizma i popularnih zapadnjačkih istraživačkih metoda okarakteriziran je od strane konzervativaca kao napad na održive modele istraživanja i prihvaćene forme razuma. Pojedini kritičari nazvali su njegove “bricolage” teorije iracionalnim. Kao primjer, akademski istraživač, Peter Smagorinsky (2007) u svom osvrtu na Doing Educational Research: A Handbook, čiji su autori Kincheloe i Kenneth Tobin, tvrdi da Kincheloe koristi pozitivizam kao neprimjeren način zastrašivanja u promašenom naumu da oživi dugo opovrgnute načine znanja kako bi opravdao radikalne perspektive na produkciju znanja. Prema Smagornisky-vom mišljenju, rad Kincheloea je varljiv i opasan za legitimne akademike koji se žele uključiti u učenje koje daje konkretne rezultate na posebna pitanja. Kritičari također učestalo napadaju Kincheloeve poglede na edukaciju u Americi, socijalne i vanjske politike. Takvi napadi često su nepošteni i prikazuju jednodimenzionalni pogled na stvari. Njegova analiza “bijelaca” i Bijelog rasizma često je bila užarena tema kritike konzervativnih analitičara.

Djela[uredi | uredi kôd]

Autor:

  • Kincheloe, Joe L (2008). Critical Pedagogy Primer 2nd edition. English: New York City, NY: Peter Lang. ISBN 978-1-4331-0182-3
  • Kincheloe, Joe L. 2008. Knowledge and Critical Pedagogy: An Introduction. Springer. Dordrecht, London. ISBN 978-1-4020-8223-8. OCLC 192027689
  • Kincheloe, Joe L. 2005. Critical constructivism primer. Peter Lang. New York. ISBN 978-0-8204-7616-2. OCLC 57344185
  • Critical Pedagogy Primer. (2004). New York: Peter Lang. (2nd edition, 2008).
  • Kincheloe, Joe L. 2002. The sign of the burger: McDonald's and the culture of power. Temple University Press. Philadelphia. ISBN 978-1-56639-931-9. OCLC 47140812
  • Teachers as Researchers: Qualitative Paths to Empowerment, 2nd Edition. (2002). New York: RoutledgeFalmer.
  • Getting Beyond the Facts: Teaching Social Studies/Social Sciences in the Twenty-First Century. (2001). New York: Peter Lang Publishing.
  • Hacia una Revision Critica del Pensamiento Docente. (2001). Barcelona: Ocaedro.
  • 'How Do We Tell the Workers? The Socio-Economic Foundations of Work and Vocational Education. (1999). Boulder, CO: Westview Press.


Suautor:

  • Reading, Writing, and Thinking: The Postformal Basics. (2006). Rotterdam: Sense Publishers. (with P.L. Thomas).
  • Rigour and Complexity in Educational Research: Conceptualizing the Bricolage. (2004). London: Open University Press. (with Kathleen Berry) (Portuguese Edition, 2005)
  • Art, Culture, & Education: Artful Teaching in a Fractured Landscape. (2003). New York:Peter Lang Publishing. (with Karel Rose)
  • Contextualizing Teaching: Introduction to the Foundations of Education. (2000). New York: Allan & Bacon. Longman. (with Shirley Steinberg)
  • 'The Stigma of Genius: Einstein, Consciousness and Education. (1999). New York: Peter Lang Publishing. (with Deborah Tippins and Shirley Steinberg)
  • Changing Multiculturalism: New Times, New Curriculum. (1997). London: Open University Press. (with Shirley Steinberg)

Uredio:

  • Classroom Teaching: An Introduction. (2005). New York: Peter Lang Publishing.
  • Multiple Intelligences Reconsidered. (2004). New York: Peter Lang Publishing. (Chinese Edition 2005).

Suurednik:

  • Christotainment: Selling Jesus Through Popular Culture. (2009). Boulder, Colorado: Westview Press. (with Shirley Steinberg)
  • Cutting Class: Socio-economic Class and Education. (2007). Lanham, Maryland: Rowman and Littlefield. (with Shirley Steinberg)
  • Critical Pedagogy: Where Are We Now? (2007). New York: Peter Lang Publishing. (with Peter McLaren)
  • Doing Educational Research. (2006). Rotterdam: Sense Publishers. (with Kenneth Tobin)
  • Teaching City Kids: Understanding Them and Appreciating Them. (2006). New York: Peter Lang Publishing. (with Kecia Hayes)
  • Urban Education: An Encyclopedia. (2006). 2 vols. Westport, Connecticut: Greenwood Press. (with Philip Anderson, Kecia Hayes and Karel Rose). Rights bought by Rowman and Littlefield for 2nd edition: (2007) Urban Education: A Comprehensive Guide for Educators, Parents, and Teachers. Lanham, Maryland: Rowman and Littlefield.
  • Educational Psychology: An Encyclopedia. (2006). 4 vols. Westport, Connecticut: Greenwood Press. (with Raymond Horn).
  • Metropedagogy: Power, Justice and the Urban Classroom. (2006). Rotterdam, The Netherlands: Sense Publishers.
  • What You Don’t Know about Schools. (2006). New York: Palgrave Press. (with Shirley Steinberg)
  • The Miseducation of the West: How the Schools and Media Distort Our Understanding of Islam. (2004). Westport, Connecticut: Praeger Press. (Arabic Edition, 2005) (with Shirley Steinberg).
  • American Standards: Quality Education in a Complex World—The Texas Case. (2001). New York: Peter Lang Publishing. (with Raymond Horn).

Također pogledajte[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Willinsky, John. 7. siječnja 2009. Joe L. Kincheloe: 1950-2008. McGill Reporter. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. srpnja 2018. Pristupljeno 22. rujna 2010.

Bibliografija[uredi | uredi kôd]

  • Appelbaum, B. (1999). Review of Joe Kincheloe, Shirley Steinberg, Nelson Rodriguez, and Ronald Chennault’s White Reign: Deploying Whiteness in America. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184016/http://www.edrev.info/reviews/rev46.htm
  • Aumeerally, N. (2006). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's The Miseducation of the West: How Schools and the Media Distort Our Understanding of the Islamic World. Comparative Education Review, 50, 3.
  • Bigger, S. (1998). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's Changing Multiculturalism. Westminster Studies in Education. http://eprints.worc.ac.uk/242/1/Kincheloe&Steinberg.pdf.
  • Blake, J. (2008). Review of Joe L. Kincheloe’s Critical Constructivism. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184102/http://www.edrev.info/reviews/rev660.htm
  • Blake, N. (2004). Review of Joe L. Kincheloe and Shirley R. Steinberg's Students as Researchers: Creating Classrooms that Matter. Teaching Theology & Religion, 4, 1, 55-62.
  • Broadfoot, P. (1998). Review of Joe L. Kincheloe, Shirley R. Steinberg, and Aaron D. Gresson III's Measured Lies: The Bell Curve Examined. Comparative Education Review, 42, 3, 372-374
  • Horn, R. (1999). "Joe L. Kincheloe: Teacher as Researcher." Educational Researcher, 28, 4.
  • King, D. (2006). A Cultural Studies Approach to Teaching the Sociology of Childhood. Sociation Today. 4, 1.
  • Kirylo, J. D. (2011). Paulo Freire: The Man from Recife. New York: Peter Lang.
  • Knobel, M. (2004). Review of Shirley Steinberg and Joe Kincheloe's 19 Urban Questions: Teaching in the City. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110809213124/http://www.edrev.info/reviews/rev264.htm
  • Kulkarni, R. (2008). Review of Joe L. Kincheloe's Critical Pedagogy. 2nd edition. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20120722143108/http://www.edrev.info/reviews/rev721.htm
  • Leech, N. (2007). Research and the "Inner Circle": The Need to Set Aside Counterproductive Language. Educational Researcher, 36, 4, 199-203.
  • Lincoln, Y. (2001). An Emerging New Bricoleur: Promises and Possibilities (A Reaction to Joe Kincheloe’s "Describing the Bricoleur"). Qualitative Inquiry, 7, 6, 693-705.
  • Nayar, P. (2006). Review of Joe L. Kincheloe's Sign of the Burger: McDonald's and the Culture of Power. Anthropology of Work Review. 27, 2. http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1525/awr.2006.27.2.24/full
  • Nesbit, T. (2000). Review of Joe L. Kincheloe's How Do We Tell the Workers? The Socioeconomic Foundations of Work and Vocational Education. Labor Studies Journal, 25, 125-26.
  • Oakes, E. (2006). Review of Shirley R. Steinberg & Joe L. Kincheloe's Kinderculture: The Corporate Construction of Childhood. 2nd Edition. College Literature, 33, 3, 212-216.
  • Pigza, J. (2005). Review of Joe L. Kincheloe’s Critical Pedagogy. Educational Review: A Journal of Book Reviews. https://web.archive.org/web/20110724184141/http://www.edrev.info/reviews/rev364.htm
  • Rumbo, J. (2004). Examining Relationships between Consumption, Nature, and Culture. Review of Joe Kincheloe's The Sign of the Burger: McDonald’s and the Culture of Power. Journal of Contemporary Ethnography, 33, 2, 218-230.
  • Sew, J.W. (2006) Review of Joe L. Kincheloe's Multiple Intelligences Reconsidered. Discourse in Society, 17, 4, 554-557
  • Smagorinsky, P. (2007). A Thick Description of Thick Description. Educational Researcher, 36, 4, 199-203.
  • Urban, W. (1992). Rejoinder to Joe Kincheloe. Curriculum Inquiry, 22, 4, 447-448.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]