Jozef Tiso

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Jozef Tiso
Jozef Tiso

Jozef Tiso - 1936.

Predsjednik Prve Slovačke Republike
u službi
26. listopada 1939. – travanj 1945.
Prethodnik nitko
Nasljednik nitko
Rođenje 13. listopada 1887.
Smrt 18. travnja 1947.
Politička stranka SNS
Zanimanje političar, svećenik

Monsinjor Jozef Tiso (Vel'ka Bytča, Slovačka, 13. listopada 1887. - Bratislava, 18. travnja 1947.), bio je katolički svećenik koji je od 1939. do 1945. godine bio predsjednik Nezavisne Države Slovačke, marionetske državne tvorevine Trećeg Reicha nastale pred II svj. rat.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rodio se je u mjestu Vel'ka Bytča ( danas samo Bytča). Nakon završetka osnovne i srednje škole, polazi u sjemenište gdje se je zaredio za svećenika. Služio je na mnogim mjestima kao župnik, učio djecu, bavio se kulturnim radom. Za vrijeme Prvog svjetskog rata, bio je vojni kapelan. Nakon rata se pridružio Slovačkoj narodnoj stranci, koju je osnovao otac Andrej Hlinka. Stranka je propagirala politiku "Slovačka Slovacima", a Tiso je bio vatreni pristaša i zagovornik Hlinkine ideologije. Predsjednik stranke postao je 1939. godine. Narodni sud Čehoslovačke 15. travnja 1947. osuđuje ga na smrt. Jozef Tiso je zbog "unutarnje izdaje, izdaje Slovačkog narodnog ustanka i suradnje s nacizmom" obješen u 59. godini.

Drugi svjetski rat[uredi VE | uredi]

Lik monsinjora Tise na kovanici od 50 slovačkin kruna

Dolaskom Hitlera na vlast, koji je počeo izrazito agresivno izražavati svoje ekspanzionističke težnje, u Slovačkoj je stupio na snagu "Židovski zakon". Aneksijom Sudeta, te kasnijim potezima na štetu ondašnje Čehoslovačke, Tiso je počeo stvarati temelje za izrazito okrutan, autoritarni režim koji će vladati Slovačkom punih šest godina. Zabranio je sve ostale organizacije, osim svoje Narodne stranke, Njemačke stranke i Stranke Mađara.

Mađarska je okupirala trećinu teritorija Slovačke, a Adolf Hitler je prijetio tadašnjoj vlasti da će dopustiti stanje u kojem bi Mađarska i Poljska mogle nesmetano ostvariti svoje teritorijane pretenzije. To bi bio iredentizam. Tiso je bio izrazito uznemiren tim riječima, pa je obavio jedan telefonski razgovor koji mu je trebao vratiti samopouzdanje. Nazvao je još jednog kolaboracionista, ovaj put u Češku, a tadašnji predsjednik Emil Hacha rekao mu je da sazove parlament, koji bi trebao odlučiti o tom pitanju. Parlament se pokorio. Tiso je odgovoran za 58.000 Židova (75%) poslanih u logor smrti Auschwitz, gdje je samo manjina preživjela. Iako je bila pauza od dvije godine od progona, krajem 1944. teror se nastavio, te je 13.500 Židova deportirano, a još 5000 zatvoreno. Za vlasti Jozefa Tise Židovi su istjerani iz srednjih škola i fakulteta, zabranjene su im javne dužnosti, te su u javnosti morali nositi Davidovu zvijezdu. Napadom čeških vojnika na Slovačku 1945., izgubio je položaj premijera. Kada su Sovjeti došli u Slovačku, zatvoren je i osuđen. Jedino je predsjednik Edvard Beneš imao ovlasti poništiti presudu. Usprkos reakciji širokih slovačkih masa, Slovačke demokratske stranke, pa čak i glasovanja čitavog kabineta tadašnje Čehoslovačke protiv pogubljenja, Beneš nije popustio i dao amnestiju.