Kata Rogić

Izvor: Wikipedija

Kata Rogić (Đurđin, 11. listopada 1913.4. lipnja 1993.),[1] bila je naivna umjetnica u tehnici slame.[2] Rodom je bačka Hrvatica.[3]

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodila se u bačkom selu Đurđinu 1913. godine.

Bila je poznata kao pletilja kruna i inih ukrasa za đurđinske i subotičke proslave Dužijance.[1]

Njezino djelo kalež iz 1946. godine, kojeg je napravila "u punom plasticitetu bez popratnih ukrasnih elemenata" predstavljalo je prekretnicu u izradi slamenih predmeta, ali i u tome da pletilje više nisu bile anonimne, nego ih se počelo prepoznavati kao individualne vrsne umjetnike.[4]

U rad Likovne kolonije tavankutskog hrvatskog KUD-a Matija Gubec uključila se 1964. godine.[1][5] Već sredinom veljače, od 14. do 22. veljače 1965. godine imala je svoju prvu izložbu, gdje je izložila svoje radove zajedno s još nekoliko naivnih umjetnica iz KUD-a Matija Gubec (slikarice naivke Cilika Dulić Kasiba, Marga Stipić, slamarke Ana Milodanović, Đula Milodanović, Teza Milodanović) i slikara amatera. Bilo je to u Subotici, a izložba se zvala Amateri i naivci - Tavankut.[1] Zbog velike pozornosti koju su privukle i povoljnih ocjena kritičara i javnosti, slamarke više nisu morale izlagati zajedno sa slikarima, nego su od onda mogle izlagati samostalno.[5]

Pojavila se u poznatom dokumentarnom filmu Ive Škrabala Slamarke divojke iz 1970. godine, zajedno s Margom Stipić (iz Tavankuta), Ružom Dulić (iz Tavankuta), Marijom Ivković Ivandekić (iz Đurđina), Anicom Balažević, Tezom Vilov (iz Bikova) i Ruškom Poljaković (iz Đurđina).[3]

Prijateljstvo s njezinom višegodišnjom suradnicom Marijom Ivković Ivandekić dovelo je njezin rad do savršenstva.[6]

Marija Ivković Ivandekić i Kata Rogić bile su dvije utemeljiteljice (od njih ukupno pet[6]) koje su bile i učiteljicama ovakve vrste umjetničkog izražavanja, pri čemu je Marija tehnikom pletiva osobito zadužila HKPD Matija Gubec.[7]

Kata Rogić, sestre Milodanović Ana, Teza i Đula, Marija Ivković Ivandekić i ostale poznate pletilje predmeta od žitne slame (perlica, ornamenata i kruna) za proslave Dužijance te za katedralnu crkvu u Subotici i u mjesnim crkvama (u Đurđinu, Maloj Bosni, Tavankutu, Žedniku i drugim selima) prvo su radile etnografske predmete kao što su dijademe, krune, perlice i vjerski simboli, a poslije su prešle na izradu slika od slame.[5]

Ona i njezina prijateljica i višegodišnja suradnica Marija Ivković Ivandekić[6] izradile su brojne radove vjerske tematike: krunu kraljice Jelene Solinske, maketu Višeslavove krstionice, sliku sv. Franje Asiškog u spomen 800. obljetnice njegovog rođenja, grb sv. Terezije Avilske (zaštitnice subotičke katedrale) u spomen 400. godišnjice njezine smrti, grb kardinala Franje Kuharića, grb pape Pavla VI. (kojeg mu je osobno darovala kad je bila u Rimu lipnja 1976. godine; čuva se u Vatikanskom trezoru), grb biskupa Lajče Budanovića, franjevački grb, karmelski grb i ost.,[5] kruna pape Pavla VI., zaj. rad Marije Ivković Ivandekić i Kate Rogić, izložen u Vatikanskome muzeju.[7] Kad je bilo politički opasno izrađivati krune, izrađivale su liturgijske simbole.[6] Brojni njihovi zajednički radovi su završili kao darovi crkvenim velikodostojnicima.[6]

Crkvu Isusa Radnika u Đurđinu krase slike od slame koje su izradile njih dvije[8] Njezino životno djelo je Križni put u tehnici slame, kojeg je počela izrađivati zajedno s Marijom Ivković Ivandekić[8] 1997. godine, a nakon što je umrla, Marija Ivković Ivandekić ga je dovršila. Rio je izložen i u Zagrebu u Klovićevim dvorima.[6] Ove slike su jedinstveni križni put u Katoličkoj crkvi na cijelome svijetu.[6]

Bila je pripadnica skupine slikarica-slamarki koje su se 1980-ih aktivirale nakon dugogodišnjeg zamiranja aktivnosti Likovne sekcije. Osim nje, od obnoviteljica su bile i Anica Balažević, Matija Dulić, Marija Ivković Ivandekić, Rozalija Sarić, Marga Stipić i dr. Vremenom su im se pridružile i nove umjetnice (Đurđica Stantić i dr.). Godine 1986. je Likovna sekcija prerasla u Koloniju naive u tehnici slame. Sazivi tih kolonija su afirmirali Katu Rogić, Mariju Ivković Ivandekić te već prije poznate kolegice, ali i nove članice kolonije.[5]

Njezina djela i djela napravljena zajedno s Katom Rogić bila su izložena i u Hrvatskoj, u galeriji FER-a: njezina samostalna djela Sakramenat (1947.), Srce Marijino (1957.) te djela koja je napravila zajedno s Marijom Ivković Ivandekić: Višeslavova krstionica (1976.), Seoba Bunjevaca (1986.), Križ i očenaše (1961.) i Zaštita svetog Josipa (1987.).[4] Ukupno je izlagala na 90 izložbi.[1]

Njezini zajednički radovi s Marijom Ivković Ivandekić nalaze se u brojnim biskupskim i kardinalskim kurijama, nuncijaturama i veleposlanstvima;[6] njezin rad koji je bio simbol za katedralnu proslavu žetvene svečanosti Dužijance 1976. godine nalazi se u subotičkoj katedrali Svete Terezije Avilske (Kruna za proslavu Dužijance)[9][10]

O njezinom radu i radu kolegica slamarki Ane Milodanović, Teze Milodanović, Đule Milodanović Kujundžić i Marije Ivković Ivandekić napisao je kulturni djelatnik bačkih Hrvata Lazar Ivan Krmpotić 2001. godine monografiju Umjetnost u tehnici slame.[11]

2011. se godine našla na poštanskim markama maketa Katedrale sv. Terezije Avilske izrađena od slame te kruna od slame koju je izradila s Marom Ivković Ivandekić 1973. godine.[12] U istoj seriji su djela Jozefine Skenderović i Augustina Jurige.[12]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. a b c d e HKPD Matija Gubec TavankutArhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2016. (Wayback Machine) Stranice posvećene prijašnjim članicama Likovne kolonije, preuzeto 4. travnja 2011.
  2. Radio Subotica, program na hrvatskomArhivirana inačica izvorne stranice od 7. ožujka 2016. (Wayback Machine) Marina Kujundžić Kovačić: Preminula istaknuta slamarka Marija Ivković Ivandekić, 6. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  3. a b film Slamarke divojke, 1970.
  4. a b Galerija FER Juraj Baldani: 38. izložba - Izložba slika i predmeta primijenjene umjetnosti rađenih u tehnici slame, 22. travnja - 15. svibnja 2004., preuzeto 21. ožujka 2011.
  5. a b c d e HKPD Matija Gubec TavankutArhivirana inačica izvorne stranice od 5. svibnja 2012. (Wayback Machine) Slamarska sekcija, preuzeto 21. ožujka 2011.
  6. a b c d e f g h Radio Subotica, program na hrvatskomArhivirana inačica izvorne stranice od 10. ožujka 2016. (Wayback Machine) Ljudevit Vujković Lamić: In memoriam: Marija Ivković Ivandekić - teta Mara, 7. prosinca 2006., preuzeto 21. ožujka 2011.
  7. a b Zvonik, br. 6/2002. K. Č.: Knjiga koja je izazvala kontroverze u subotičkoj javnosti, lipanj 2002.
    (o knjizi Lazara I. Krmpotića "Umjetnost u tehnici slame", Matica hrvatska-Zagreb/Matica hrvatska-Subotica, Zagreb, 2001.), preuzeto 21. ožujka 2011.
  8. a b Dom i svijet, br. 423/2003. Marija Maftej-Dulić: O narodnoj umjetnosti bačkih Hrvata Bunjevaca, 25. travnja 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
  9. HKPD Matija Gubec TavankutArhivirana inačica izvorne stranice od 13. ožujka 2016. (Wayback Machine) Stranice posvećene prijašnjim članicama Likovne kolonije, slika krune s opisom, preuzeto 6. travnja 2011.
  10. HKPD Matija Gubec TavankutArhivirana inačica izvorne stranice od 4. veljače 2014. (Wayback Machine) Djelo Kate Rogić: kruna za proslavu Dužijance u katedrali Svete Terezije Avilske u Subotici iz 1976. (slika), preuzeto 6. travnja 2011.
  11. Matica Matica hrvatska - Ogranci - Knjige - Lazar Ivan Krmpotić - Umjetnost u tehnici slame, preuzeto 6. travnja 2011.
    Lazar Ivan Krmpotić: Umjetnost u tehnici slame, Matica hrvatska Subotica i Matica hrvatska, Zagreb - Subotica, 2001. ISBN 953-150-625-6
  12. a b Hrvatska riječArhivirana inačica izvorne stranice od 4. ožujka 2016. (Wayback Machine) Sto godina žetvenih svečanosti u Subotici: Poštanske marke s motivima Dužijance, 8. srpnja 2011., preuzeto 20. kolovoza 2011.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]