Kontinentalna klima

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Južna polutka bez kontinentalne klime.

Kontinentalna klima je tip klime koji se javlja na kontinentalnom području središnjeg dijela sjeverne polutke. To je područje u zoni zapadnih vjetrova; slične klime postoje na istočnoj i jugozapadnoj obali istih kontinenata i na drugim višim dijelovima svijeta. Ova klima karakteristična je po oštrim i hladnim zimama, bar toliko hladnim da zadrže na duži period snježni pokrivač i relativno suhim ljetima sa malo padalina, dok su neke istočne obale, kao obale Sjeverne Amerike puno kišovitije u ljetnim periodima. Samo neka područja Irana, Turske i središnje Azije pokazuju maksimalne količine snijega tijekom zime koji se topi u rano proljeće i rezultira kratkotrajnim poplavama.

Te regije obično imaju ili šume ili livade sa visokom travom kao prirodni pokrivač i uključuju neke od najproduktivnijih područja na svijetu. Ovi tipovi klime imaju najmanje tri mjeseca kada je temperatura viša od 10°C i zime sa najmanje jednim mjesecom kada je temperatura niža od 0°C (iako neke klasifikacije imaju nižu granicu za zimske temperature, zasnovanu na dužini snježnog pokrivača, a jedna od takvih je i Köppenova klasifikacija klime, koja kao zimsku granicu uzima -3°C).

U ovakvim klimatskim zonama, prosječna ljetna temperatura je između 21°C i 32°C tijekom dana i između 10°C i 18°C tijekom noći. Prosječna zimska dnevna temperatura je od -12°C do 7°C, a noćna od -23°C do 4°C. Proljetne temperature se počinju javljati početkom ožujka u južnijim dijelovima, a u sjevernijim sredinom travnja. Godišnja količina padalina u ovim zonama je obično između 61 cm i 122 cm. Najviše padalina ima tijekom zime, u obliku snijega. Najsunčaniji periodi su ljeti, a najoblačniji i najtmurniji zimi, iako zime nekad znaju obilovati sunčanim danima.

Kontinentalna klima obuhvaća ono područje gdje se hladni zrak infiltrira tijekom zime, a topao zrak formira tijekom ljeta zbog sunčanih i dugih dana. Mjesta sa kontinentalnom klimom su ili jako udaljena od bilo kakvog utjecaja oceana (npr. Nebraska) ili su smještena na obalama oceana (npr. Boston) i na tim mjestima prevladavaju jači vjetrovi. Takva područja brzo se zagrijavaju tijekom ljeta, dostižući temperature karakteristične za tropske klime, ali se isto tako brzo hlade tijekom zime, dostižući temperature niže od bilo kog drugog područja te geografske širine.

Ovakve klime slične se suptropskim klimama koje su dominantne na području bliže ekvatoru gdje su zime manje oštre i klimama gdje su padaline nedovoljne za livade sa visokom travom. U Europi, ove klime mogu prerasti u oceansku klimu u kojoj je smjer umjerenih zračnih masa prema zapadu. Subpolarna klima sa vrlo hladnim dugim i suhim zimama, ali sa bar jednim mjesecom u kojem je temperatura viša od 10°C, može se smatrati podtipom kontinentalne klime.

Na Srednjem zapadu, sjeveroistočnom dijelu SAD-a, južnoj Kanadi, dijelovima Kine i većem dijelu usije dominantna je kontinentalna klima, koja uopće ne postoji u južnoj polutci, zahvaljujući manjoj kopnenoj masi oko središnjih paralela, podmorskom utjecaju na južne dijelove Afrike i Australije i zakrivljenju u širinu južnog dijela Južne Amerike koje ne dozvoljava hlađenje zračnih masa kao onih koji se nalaze na istoj geografskoj širini u Sjevernoj Americi i Aziji. Antarktik, naravno, leži potpuno izvan središnjih paralela.