Kristologija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Najstariji prikaz Krista "Pantokratora" (Svemogućeg) iz samostana svete Katarine na Sinaju na kojem različiti izrazi na desnoj i lijevoj strani lica svjedoče o njegovoj dvojnosti kao Boga i Čovjeka

Kristologija (grč. Χριστος = Pomazanik, onaj koji je primio pomazanje) - kršćansko učenje o božanskoj i ljudskoj naravi Isusa Krista. Učenje je uspostavljeno na ekumenskim saborima sintezom novozavjetnih učenja i bizantske patrističke teologije.

Isus Krist, Sin Božji i Riječ Božja, druga je osoba Presvetog Trojstva, o kome Nicejsko-carigradsko vjerovanje kaže: "Rođenog od Oca prije svih vjekova. Boga od Boga, svjetlo od svjetla, pravoga Boga od pravoga Boga. Rođena, ne stvorena, istobitna s Ocem itd.". Ovo ispovijedanje vjere, nastalo je na Prvom nicejskom i Prvom carigradskog saboru koji, nasuprot arijanskom krivovjerju svjedoči Isusovu istobitnost s Ocem. To je pojašnjeno na slijedećim ekumenskim saborima, koji su se suočili s raznim krivovjerjima, što su se pojavili poslije Nicejskog sabora, a koji su poricali bilo jednu od dvije Isusove naravi: božansku ili ljudsku, bilo stvarnost ljudske volje u osobi Sina.

Kalcedonski sabor usvojio je dogmu po kojoj Isus Krist jest pravi Bog i pravi čovjek, istobitan s vječnim Bogom Ocem i nevidljiv po božanskoj prirodi, a istobitan nama po ljudskoj naravi - pri čemu su dvije naravi: božanska i ljudska, savršeno i tajanstveno sjedinjene. Treći carigradski sabor potvrdio je, da Sin Božji ima dvije prirodne volje i energije, jednu stvorenu i drugu nestvorenu, sjedinjene nerazdjeljivo u jedinstvenom subjektu Logosa.

Kristološka dogma temelji se na novozavjetnim istinama koje potvrđuju ujedno božanstvo i povijesnu egzistenciju "Čovjeka Krista-Isusa" (1 Tim 2,5). Ta svjedočenja priznaju ne samo povijesnu stvarnost zemaljske egzistencije i aktivnosti "Isusa Nazarećanina" (Dj 2,22), nego i identičnost između Sina Božjega i Isusa iz Nazareta, jer "On je Sin Božji" (Dj 9,20).