Laponski jezici
Izvor: Wikipedija
Laponski jezici (samijski jezici), naziv za nekadašnju jezičnu skupinu finsko-laponskih jezika kojima govore Laponci ili sami na sjeveru Skandinavije u Norveškoj, Švedskoj i Finskoj, i na poluotoku Kola u Rusiji. Danas se dijeli na istočnu, južnu i zapadnu podskupinu, nekada na centralnu, istočnu, sjevernu i južnu.
Obuhvaća ukupno 11 jezika, od kojih je jedan izumro, Kemi laponski [sjk], a govorio se u Finskoj.
[uredi] Klasifikacija
- centralna (5): kemi saami, [sjk] (Finska); kildin saami, [sjd] (Rusija); skolt saami, [sms] (finska); ter saami, [sjt] (Rusija); akkala saami, [sia] (Rusija)
- istočna (1): inari saami, [smn] (finska)
- sjeverna (1): sjeverni saami, [sme] (Norveška)
- južna(4): pite saami, [sje] (Švedska); južni saami, [sma] (Švedska); lule saami, [smj] (Švedska); ume saami, [sju] (Švedska)[1].
Nova podjela laponskih jezika je na istočne (akkala, inari, kildin, skolt i ter), južne (ume) i zapadne sa sjevernom (lule, sjeverni i pite) i južnom podskupinom (južnolaponski)[2].
