Finska

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Republika Finska
Suomen tasavalta
Republiken Finland
Zastava Grb
Zastava Grb
Himna
Maamme/Vårt land
Položaj Finske
Glavni grad Helsinki
Službeni jezik finski i švedski
Vlada
 - Predsjednik Sauli Niinistö
 - Predsjednik Vlade Alexander Stubb
Neovisnost od Rusije
6. prosinca 1917.
Površina 64. po veličini
 - ukupno 338.144 km2
 - % vode 9.4 %
Stanovništvo 113. po veličini
 - ukupno (2011) 5,416.618
 - gustoća 17,8/km2
BDP (PKM) procjena 2007.
 - ukupno 185 milijarda $ (52.)
 - po stanovniku 35.349 $ (12.)
Valuta euro 1) (100 centa)
Pozivni broj +358
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .fi
1) do 1999. finska marka

Republika Finska (finski: Suomen tasavalta, švedski: Republiken Finland) je nordijska država u sjeveroistočnoj Europi, ograničena Baltičkim morem na jugozapadu, Finskim zaljevom na jugoistoku i Botničkim zaljevom na zapadu. Finska ima granice sa Švedskom, Norveškom i Rusijom. Ålandski Otoci, uz jugozapadnu obalu, su pod Finskom vrhovnom vlašću dok uživaju ekstenzivnu autonomiju.

Najveći dio Finske je nizak, blago valovit, šumovit kraj s mnogo jezera. Ima 187,888 jezera (većih od 500 m²) te 179,584 otoka. Rijeke se koriste za splavarenje drva. Veliko prometno značenje imaju i plovni kanali. Najveće prirodno bogatstvo su šume stoga glavno mjesto u industriji zauzima prerada drva, proizvodnja papira, namještaja i celuloze. U gušće naseljenom primorju razvio se Helsinki, glavni grad i najveća luka s razvijenom industrijom.

Finci pripadaju ugrofinskoj skupini naroda i govore finskim jezikom. Uz finski službeni jezik je i švedski. 1995. godine postala je članica Europske unije.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Finska je sjevernoeuropska, skandinavska i baltička zemlja. U grupaciji zemalja kojoj pripada (skandinavske zemlje) ona bi mogla ponijeti atribut nizinska jer joj najviši vrh jedva prelazi 1.300 metara nadmorske visine. Za razliku od drugih skandinavskih zemalja Finska je kontinentalna zemlja bez obzira što izlazi na Baltičko more. Po mnogim osobinama je sličnija Kareliji i poluotoku Koli (Rusija), nego drugim skandinavskim zemljama. Državni teritorij presjeca polarni krug, četvrtina njenog teritorija je iznad sjeverne polarnice. Finska dopire blizu Sjevernog ledenog oceana na koji je imala izlaz prije Drugog svjetskog rata. Državni teritorij se proteže od 60° do 70° sjeverne zemljopisne širine. Njena dužina u smjeru sjever-jug prelazi 1.100 km, a njena prosječna širina je 600 km. Površina Finske je 338.145 km2 sa 5.183.545 (2002. godine) stanovnika s prosječnom gustoćom 15 stanovnika po km2 što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Finska graniči s Norveškom na sjeveru, na istoku s Rusijom, Finskim zaljevom, na jugozapadu s Baltičkim morem, i na zapadu s Botničkim zaljevom i sa Švedskom.

Regionalna podjela[uredi VE | uredi]

U regionalizaciji Finske jasno se ističu tri predjelno-fizionomske cjeline:

  1. Finska Laponija
  2. Jezerska Finska i
  3. Finsko primorje.

Ovakva regionalizacija odgovara regionalizaciji ovog prostora i po smjeru pružanja ove države. Laponija odgovara regiji Sjeverna Finska, Jezerska Finska odgovara regiji Južna Finska, a regija Finsko Primorje odgovara regiji Botnička obala.

Finska Laponija[uredi VE | uredi]

Finska Laponija je pretežno brežuljkasta regija izuzev krajnjeg sjeverozapada gdje ima planinski karakter. Osobnost ovog dijela Finske je da nema jezera (iako je Finska zemlja jezera). Izuzetak čini samo jedno jezero - Inara. U Finskoj ovu regiju nazivaju Lappi (ili na švedskom Lapland). Zauzima oko 1/3 državnog prostora (100.300 km²). Zimi je vrlo hladna (-15°C do -20° C) i pokrivena snijegom, dok za kratkog ljeta vlada ugodnija temperatura (zabilježeni apsolutni maksimum od +33°C). Što se ide sjevernije nastupa tundra bez stabala, sa lišajevima, ponekim grmom, malim močvarama i malim brojem cvjetonoša (tijekom kratkog ljeta). U ljetnom razdoblju tu je stanište mnogobrojnih ptica.

U ranijim vremenima regija je bila isključivo naseljena Laponcima. Živjeli su od uzgoja irvasa i ribolova, te su živjeli nomadski i polunomadski život. Smatra se da ih danas nema više od 2.000. U prirodi im je voliti nomadski život iako sve više postaju stalni stanovnici naselja. Otkada su Finci izgradili arktički put (1929. godine) u ovoj regiji se razvija i turizam. Uz suvremenu cestu dugu 460 km izgrađeni su hoteli s visokim konforom. Dolaze turisti-ribolovci, turisti-skijaši, i turisti koji su željni provozati se sanjkama koje vuku irvasi. Ipak, Sjeverna Finska je manje razvijen kraj i rijetko naseljen dio države. Nomadsko stočarstvo i sječa šume su glavne privredne aktivnosti Laponije. Centar finske Laponije je grad Rovaniemi koji leži na obali rijeke Kemi u blizini sjeverne polarnice. Do njega dopire željeznica uz postojeći arktički put i produžava prema ruskoj luci Murmansk. On je upravni, trgovačko-prometni i turistički centar Laponije. Ističe se po trgovini kože.

Jezerska Finska[uredi VE | uredi]

Jezerska Finska se nalazi između Finske Laponije na sjeveru i Finskog primorja na jugu i jugozapadu. Finci nazivaju ovaj kraj "Suomi" - zemlja jezera. Geomorfološki to je dio morenskih bedema kojima su stvorene brojne jezerske depresije. Baš ova regija dala je atribut Finskoj amfibijska zemlja. Tu su mnogobrojna glacijalna jezera a pejsaž dopunjuju nepregledne četinarske šume. Najveće jezero je Saimaa, s cjelokupnim sustavom jezera pod imenom Velika Saimaa, površine od 4.400 km2. Sva jezera su tektonski predisponirana, ali za njihovo konačno oblikovanje je značajna ledenjačka erozija i akumulacija. Najveća dubina jezera Saimaa je 82 m. Zapadno od Saimaa je jezero Päijänne površine 1.065 m2, maksimalne dubine 93 m. Jezera su međusobno odvojena kordonima morena, ali su hidrografski povezana riječnim tokovima i kanalima. Neke rijeke npr. Oulu, Komo imaju značajne vodne snage, koje se iskorištavaju. Oko jezera se nižu mala sela s tipičnim drvenim kućama. Neka naselja imaju fizionomiju gradskih naselja. Između jezera izgrađene su tri željezničke pruge u smjeru sjever-jug i dvije u smjeru zapad-istok. Kao gradska središta razvili su se gradovi Kuopio, Tampere i Lahti. Kuopio je izraziti centar drvne industrije i središte cijele regije i Finske. U sferi utjecaja grada je rudarski revir Finske gdje se proizvodi bakar, olovo, cink, azbest i kvarc. Tu se nalazi rudarski centar Outokumpu. Tampere je najveći grad Jezerske Finske (preko 150.000 stanovnika). Poznat je po svojoj tekstilnoj, metalnoj i papirnoj industriji. On nosi epitet finski Manchester. Grad Lahti je u prijelaznoj oblasti, ima funkciju etapne stanice u kojoj se okupljaju sudionici zimskih sportova. U istočnim i središnjim dijelovima regije osnovano je nekoliko desetina tisuća novih gazdinstava nastalih od doseljenika s teritorija koji su pripali (poslije Drugog svjetskog rata) tadašnjem SSSR-u.

Finsko primorje[uredi VE | uredi]

Finsko primorje je predstavljeno izlaskom ove države na Baltičko more (Botnički i Finski zaljev). Nasuprot ostalim dijelovima Finske u ovoj regiji nema onih prepoznatljivih, za sjeverne zemlje, morenskih sedimenata. Ovdje se nalaze sedimenti morskog porijekla, ostaci nekadašnjeg Joldijskog mora. Finsko primorje, iako jedinstvena regija, može se podijeliti na dvije podregije: Sjevernije, prostor oko Botničkog i južnije prostor oko Finskog zaljeva.

Botničko primorje je pojas Finske uz istoimeni zaljev dug oko 700 km. Primorje je izloženo sjevernim vjetrovima. Od Švedske granice na sjeveru do grada Vaasa na jugu primorje je pod šumom. Značajnije naselje je grad Oulu, na ušću istoimene rijeke, koja je dio otoka istoimenog jezera. Poznat je kao centar drvne industrije. Sjevernije od njega je grad Kemi na istoimenoj rijeci Kemi, s istom funkcijom kao Oulu. Od njega vodi željeznička pruga za Murmansk, preko centralnog grada Jezerske Finske. Najjužnije točke Botničkog primorja su gradovi Vaasa i Pori.

Južno primorje Finci nazivaju "salpau selkä" (primorje uz sjevernu obalu Finskog zaliva). Regija ima povoljnije tlo i klimu čime su stvoreni uslovi za intenzivnu poljoprivredu i stočarstvo. Ovdje uspijeva pšenica i šećerna repa. Ovo je najgušće naseljena oblast Finske. Paralelno sa obalom vode glavne željezničke i cestovne komunikacije. Pored aktivne uloge u poljoprivredi ova regija je i industrijski razvijena. Na jugozapadu je grad Turku, najstariji grad Finske, nekada i prijestolnica. Njegovi stanovnici najviše govore švedski. Okružen je skupinama otoka, koja tamo nazivaju "Schären", u blagoj klimi, plodnom okruženju, sa slikovitom srednjovjekovnom arhitekturom spada u najljepše finske gradove. Nedaleko od Turkua se nalazi arhipelag Åland, koji je bliže Švedskoj nego Finskoj. Sastoji se od oko 6.500 otoka od kojih je 80 naseljeno. Stanovnici govore švedski a bave se poljoprivredom i ribolovom. Najveći grad oblasti, ujedno i cijele države je Helsinki, veliki i moderan kulturni, politički, trgovački i industrijski centar. Istočno od njega je mali grad Kotka, a zapadno gradić Hanko.

Reljef[uredi VE | uredi]

Površinu finskog prostora sačinjava Baltički štit. Štit je izgrađen od kristalnih škriljevaca, granita, gnajsa i vulkanita iz doba arhaika. Ovo područje je bilo nabrano u prekambriju. Djelovanjem vanjskih sila teren je uravnjen. U pleistocenu, finski prostor je bio potpuno prekriven inlandajsom[ima li koja druga riječ]. Pleistocena glacijacija i moćni inlandajs su na svakom koraku ostavili svoje tragove. Ledenjaci su kod manje otpornih stijena erodirali povlatne[je li točna riječ] slojeve sve do rezistentne podloge. Taj materijal je akumuliran u obliku morena. Morene su zagradile brojna jezera, tako da Finska izgleda iz aviona kao vodoravno presječena spužva u čijim se rupicama nalazi voda. Oko 80% Finske prekrivaju glacijalni nanosi u obliku morena i drumlina (izduženi brežuljci sastavljeni od gline i pijeska dužine 500 do 1000 metara, visine 20 do 30 metara). Veći dio finskog prostora čini blago ravni reljef od 100 do 300 m nadmorske visine. U Laponiji je ravan gdje se brijegovi dižu do 500 m.n.v. Na sjeverozapadu Finske su posljednji izdanci Skandinavskih planina, gdje se nalazi i najviši vrh države Haltiotuturi (1234 m).

Klima[uredi VE | uredi]

Zbog utjecaja okolnih vodenih površina, klima je značajno manje ekstremna nego što se očekuje. Prosječna srpanjska temperatura na obali je 16° C, a u veljači -9° C. Količina padalina (snijeg, kiša) je 460 mm na sjeveru i 710 na jugu. Slab snijeg pokriva zemlju 4 do 5 mjeseci godišnje na jugu i 7 mjeseci na sjeveru. Helsinki ima prosječnu temperaturu najhladnijeg mjeseca -6,3° C, a Oulu na sjeveru -0,3° C, dok je prosječna srpanjska temperatura u Helsinkiju 16,5° C, a u Oulu 15,5° C. Krajnji sjever je još hladniji. Siječanjska temperatura u Laponiji je -15° C.

Hidrologija[uredi VE | uredi]

Za Finsku se kaže da je "amfibijska zemlja", zemlja vode i kopna. Različiti su podaci o broju jezera u Finskoj, ali se procjenjuje da ih ima oko 60.000. Rijeke su većinom otoke pojedinih jezera, a najveća je Vuoksi, sa čuvenim vodopadom Imatrom, otoka je najvećeg finskog jezera Saimaa (1800 m2), a prioka je jezera Ladoge. Jezero Saimaa je 1968. godine spojeno plovidbenim kanalom s Finskim zaljevom, a s druge strane povezano je s gradom Viborgom, kanalom dugim 60 km. Saimaa predstavlja čitav sistem jezera. Druga važna jezera su Päijänne, Kalla, Orivesi i Keitele na jugu, i jezero Inari na sjeveru. Inari je sjevernije od polarnog kruga, na 69° sjeverne zemljopisne širine. S maksimalnom dubinom od 60 m. Po nekim podacima na jezeru ima 3000 otoka, a površina akvatorija bez otoka je 1000 m2.

Biljni i životinjski svijet[uredi VE | uredi]

Oko 72% Finske je pod šumama. Osim na krajnjem jugu gdje se mogu naći jasen, javor i brijest, šume su uglavnom četinarske gdje dominiraju omorike i borovi. Finska ima približno 1200 vrsta biljaka i paprati i oko 1000 vrsta lišajeva. Divljač uključujući medvjede, vukove, polarne lisice, divlje mačke, uglavnom žive u nenaseljenim sjevernim područjima. Sobovi koje su pripitomili Saami izumiru u divljini. Divlje guske, labudovi, plovke, sniježne žutovoljke (ptice) prave gnijezda širom sjeverne Finske. Od riba najčešće su slatkovodne: losos, pastrva, štuka, grgeč i iz slanih voda: haringa, bakalar. U unutrašnjosti zemlje dominira sivo planinsko tlo. Sjeverni dio finske je pokriven močvarnim tlom. Najplodnije tlo je u južnom dijelu obalske ravnice koje se sastoji od morske gline.

Prirodna bogastva[uredi VE | uredi]

Bogata zemlja prekrivena šumama je najvrijedniji resurs Finske. Omorika, bor, srebrna su dominirajuće vrste drveća. Jedini prirodni resursi zemlje su drvo, treset, toplokrzne životinje, hidroenergija i riba. Finska također ima neka nalazišta metala od kojih se izdvajaju cink, bakar, željezo i nikal. Vanadij, srebro i zlato se vade. Najobilniji nemetali su granit i vapnenac.

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Finske

Finska 1920-1940

Najstariji tragovi o ljudskom postojanju u Finskoj potječu od 8000 godine pr. Kr.. Ovi primitivni lovci i sakupljači su vjerojatno stigli s istoka. Proizvodnja lonaca karakterizira drugi tip kulture ljudi iz kamenog doba poznate kao ukrasna keramika. Uspjeh Battle-Ax kulture (1800. - 1600. pr. Kr.) možda je donešen u Finsku od indoeuropskih ljudi iz južnijih baltičkih regija. Ovi ljudi su bili uspješni pomorci i uveli poljodjelstvo. Udruživanja Battle-Ax ljudi s prethodnim stanovništvom dovelo je do nove Kiukainen kulture. Brončano doba počelo je u Finskoj oko 1300. pr. Kr. Tijekom prvog perioda predkršćanske ere i narednih stoljeća ljudi su govorili jedan od ugro-finskih jezika. Prošlost Finske je vezana za dug period dominacije germanskih naroda (prvenstveno Šveđana), a s druge strane slavenskih naroda (Rusa). Etnogenetski ni s jednim susjedima nemaju ništa zajedničko. Najbliži etnički srodnici su im Mađari u Panonskoj nizini. Finci su narod Ugro-finskog porijekla. Šveđani su pokorili i politički sebi prisvojili cijelu Finsku. Ona je bila njihov posjed sve do 1809. godine. Dva plemena Finci i Hemejci primili su rimokatoličku vjeru, a Karelijci grčko-istočnu od Rusa. Poslije 1809. godine Finska potpada pod Rusku vlast sve do 1917. godine. U tom razdoblju, 1906. godine, Finska je promijenila izborni zakon i postala prva zemlja na svijetu koja je dala ženama pravo glasa i pravo da budu birane. Po proglašenju Lenjinovih socijalističkih naroda o samoopredjeljenju naroda Rusije, Finci su iskoristili trenutak i postali samostalna država. Finska je tijekom Drugog svjetskog rata napadnuta od tadašnjeg SSSR-a te je morala ustupiti SSSR-u dio Karelije s gradom Viborgom, cijelu obalu Ladoškog jezera i zaljev Petsamo na obali Barentsovog mora, te je tako Finska svedena na današnji prostor. Konačan mirovni sporazum sa Sovjetima potpisan 1947. godine. Naknada štete u obliku roba široke potrošnje je isplaćena u potpunosti 1952. i tri godine kasnije pola otoka je vrećeno Finskoj. Novi odnosi sa SSSR-om su doveli do legalizacije komunističke partije, sporazum o prijateljstvu suradnji i obostranoj pomoći.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Finci čine više od 93% populacije i potomci Šveđana oko 6%. Daleki sjever je naseljen s oko 2.500 Samija, a druge manje grupe čine manje od 1%. Iako su Šveđani u manjini oni imaju svoju političku stranku, svoje škole i druge institucije. 67% populacije je urbano. Više od 93% govori Finski koji je Uralski jezik. Oko 6% ljudi, uglavnom koncentriranih na Alandskom arhipelagu govore Švedski. Sami govore Samski jezik. Evangelistička Luterovska crkva prevladava, njeni članovi čine 86% stanovništva. Sloboda vjeroispovjesti je zagarantirana. Pravoslavna crkva, iako nacionalna, u broju pristaša opada od Drugog svjetskog rata.

Po popisu iz 2002., Finska ima, 5.183.545 stanovnika (15 stanovnika/km²) što Finsku čini jednom od najrjeđe naseljenih zemalja u Europi. Više od 2/3 populacije je smješteno u južnim krajevima. Helsinki ima oko 1.054.127 stanovnika (2005.), te je intelektualni, proizvodni i trgovački centar. Slijedeća tri najveća grada su Tampere - 281.092, Turku - 242.153, Oulu - 166.053 koji su također industrijski centri.

Jezici[uredi VE | uredi]

Na području Finske govori se 12 jezika koji pripadaju u nekoliko jezičnih skupina, finskoj, germanskoj i laponskoj. Dva jezika su znakovni jezici gluhih osoba. Službeni su finski* i švedski*. Popis jezika: estonski 6.000 (1993), finski* 4.700.000 (1993), finski znakovni jezik 5.000 (Van Cleve 1986), finsko-švedski znakovni jezik 150 (2001), inarski laponski 300 (2001 popis), kalo-finski romski 10,000 (2001 popis), karelski 10.000 (1994), olonecki 5.170 (2000), sjevernolaponski 1.700 (2001 popis), skoltski laponski 400 (2001 popis), švedski* 296.000 (1997), i tornedalski finski, 5.000 (Van Cleve 1986.)[1].

Etničke grupe[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Etničke grupe Finske

Obrana[uredi VE | uredi]

Vojni rok od 11 mjeseci je obvezan za muškarce starije od 17 god. Finska ima vojsku, mornaricu, zračne snage, ali su vojne snage smanjene Pariškim mirovnim ugovorom iz 1947. na maksimalno 41.900 osoba. Godine 2001., oko 32.250 ljudi je bilo je služenju vojnog roka. Rezerva broji 500.000 ljudi. 1994. g. Finska se pridružila programu "Partnerstvo za mir" kao prvi korak k punom članstvu u NATO-u.

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

Školovanje je besplatno i obvezno od 7 do 16 godina. Nepismenost skoro da ne postoji. Uz redovno osnovno i srednje obrazovanje, postoje i škole narodne akademije i radničke institute. Škole za odrasle su privatne, društvene ili provincijske i imaju podršku države. Finska ima sustav srednjih usmjerenih škola kao što su komercijalne, obrtničke, tehničke, trgovačke i poljoprivredne. Finski institut višeg obrazovanja uključuju 13 sveučilišta i nekoliko koledža i škola za obuku nastavnika s godišnjim upisom od 205.000 studenata. Najveći je Helsinški.

Kultura[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Finska umjetnost

Nakon osvajanja Finskih plemena od strane Šveđana domaća kultura je bila pod uticajem Šveđana, koji traje i danas. Među seljacima su pjevane tradicionalne epske pjesme. Radovi u drvetu i tapeti su još uvijek dekorirani tradicionalnim ukrasima i spiralnim i sličnim jednostavnim geometrijskim oblicima. Među obrazovanim preovladala je švedska kultura.

Govorio se švedski jezik koji je, uz rijetke iznimke, bio i književni jezik zbog toga što je švedska umjetnost i arhitektura bila iz mnogo pravaca. Mnoge Finske građevine i umjetnički radovi oslikavaju talijanske, flemanske, njemačke i druge uticaje. U 19. stoljeću obrazovani Finci počeli su oživljavati svoju nacionalnu tradiciju. U isto vrijeme nacionalna finska književnost nastaje na vlastitom jeziku. Parne kupke - saune - koje nastaju sipanjem vode preko vrelih stijena su finski izum. Finci veoma vole knjige, a biblioteke i muzeji su sastavni dio njihove kulture. Helsinška gradska biblioteka ima oko 2,1 miljuna izdanja, univerzitetska 2,6 milijuna i služi kao nacionalna biblioteka. Finska ima 1.500 biblioteka širom zemlje.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Drugi svjetski rat je ostavio Finsku s ogromnim gospodarskim problemima uključujući visoku inflaciju, nezaposlenost i nepovoljna vanjskotrgovinska bilanca. Od tada se industrijski sektor širio do šezdesetih godina prošlog stoljeća.


Osim javnih ustanova, industrija i biznis su privatizirani. Državni proračun 1998. predviđao je 41,3 milijarde dolara proračunskih prihoda i 43,1 milijardu dolara proračunskih troškova. Porast domaće proizvodnje u 2000. g. bio je 121,5 milijarda USD.

Poljoprivreda[uredi VE | uredi]

Farmerstvo je uglavnom ograničeno na plodne priobalne regije. Samo 7% površine Finske je pod poljoprivrednim kulturama. Većina farmi su manje od 20 hektara, manje od 20% farmi upošljava plaćene radnike. U 2001. godini usjevi su bili ječam, zob i pšenica (3,9 mil.m metričkih tona), i korjenasto povrće kao krumpir i šećerna repa (816.000 metr.tona). Životinje su uključivale 6 milijuna komada peradi, 1,1 milijun stoke, 1,3 milijuna svinja, 106.600 ovaca. Finska ima 414.000 pripitomljenih sobova. Oko 60% šuma u finskoj je u privatnom vlasništvu. Ulov ribe u 1997. je bio 196.513 metr. tona. Više od 1/3 ribe potječe iz unutrašnjih voda.

Industrija[uredi VE | uredi]

Drvna masa, papir, drvoprerađivačka industrija predstavlja značajan segment finske industrije. Ranih 1990-ih je proizvođeno oko 1,3 metr. tona papira godišnje. Proizvodnja ostalih papirnih i drvnih proizvoda ukupno iznosi 7,9 milijuna godišnje. Finska posjeduje industriju teških strojeva, metala, brodova, tiskarskog materijala, elektro industriju, industriju hrane i pića, tekstilnu industriju, industriju odjeće, kemikalija, keramike i stakla.

Finska je značajan izvor bakra (proiz. 11.600 metr. tona 2000. g.), cinka, srebra (24 metr. tone), a krom, nikal i zlato se također iskopavaju. Papir, drvna masa i drvni proizvodi čine 40% god. Finskog izvoza. Uvoz uključuje benzin, kemikalije, strojeve, transportnu opremu, grožđe, čelične proizvode, hranu i tekstil. Značajna trgovina se vodi s Njemačkom, UK, Švedskom, i drugim zemljama EU. 2000. g. uvoz je bio 32,6 bilijuna dolara, a izvoz 44,5 milijardi dolara. Finska je član slobodne trgovinske unije od 1961., a u siječnju 1995. pridružila se Europskoj uniji. Radna snaga broji 2,6 milijuna ljudi 2000. g. Radnike zastupaju radnički sindikati gruprani u dvije velike federacije: Središnja organizacija i Konfederacija plaćenih radnika.

Transport[uredi VE | uredi]

Sustav kanala koji povezuju Finska jezera s ostalim i s Finskim zaljevom predstavljaju jeftin i efikasan vid transporta za drvnu industriju. Oko 6600 km unutrašnjih voda su plovne. Željeznica je u državnom vlasništvu (dužina oko 5.836 km) Finska ima oko 77.900 km puteva 65% asfaltiranih. Finnair obuhvaća inozemne letove u zemlji, Karair i Finnaviation opslužuju mnoge gradove. Glavna zračna luka u zemlji je Zračna Luka Helsinki-Vantaa.

Komunikacije[uredi VE | uredi]

Vlada kontrolira telefonske službe, a Finska TV prenosi većinu TV i radio programa. Privatne TV stanice nude oko 20 sati komercijalnog programa tjedno. Oko 1/3 telefonije je u državnom vlasništvu. U 2000. je bilo 550 telefonskih linija na svakih 1000 stanovnika. Zemlja ima 1.498 radio i 622 TV prijemnika na 1000 domaćinstava 1997. g. Ima 56 dnevnih novina, te magazine, tjednike, mjesečnike i dr.

Valuta i bankarstvo[uredi VE | uredi]

Novčana jedinica je Euro, uveden je 1. siječnja 1999., a samo za elektronske transfere i finska valuta Marka je korištena u ostalim slučajevima do 1. siječnja 2002. kada je Euro postao službena valuta i prestala je upotreba Marke. Pošto je prihvatila Euro, Finska mora slijediti ekonomska pravila utvrđena od strane Europske banke (ECB). ECB je u Frankfurtu i regulira posredovanje novcem.

Vlada i zakonodavstvo[uredi VE | uredi]

Finska je republika s demokratskim i parlamentarnim oblikom vlasti. Vlast je konstituirana i usvojena 1919. godine. Na čelu Finske je predsjednik izabran na šestogodišnji mandat direktnim glasovanjem. Vlada je izabrana od strane predsjednika i odobrena od parlamenta na čijem čelu je premijer. Glasaju stariji od 18 godina. Finski parlament je jedinstveno tijelo poznato kao Eduskunta. Njenih 200 članova je narod izabrao na 4 god. Izvršna vlast u pokrajinama pripada guverneru koji je izabran od strane predsjednika države. U Alandu koji ima autonomiju pokrajinsko vijeće biraju stanovnici, pokrajinski savjet bira izvršni savjet koji dijeli moć s guvernerom. Lokalni sudski sustav je podijeljen na općinske sudove u gradovima i distriktne sudove u ruralnim sredinama. Apelacijski sudovi su smješteni u Turku, Vaasi, Kuopiu, Kouvoli, Rovaniemiju i Helsinkiju. Vrhovni sud čije je sjedište u Helsinkiju je glavni sud za civilne i kriminalne slučajeve.

Socijalni sustav[uredi VE | uredi]

Finski socijalni sistem dopušta nezaposlenim, bolesnim, nemoćnim i starim osiguranje, obiteljsku i dječju zaštitu, i nadoknadu invalidima. Medicinska zaštita se izdaje preko mjesta zaposlenja, ali nacionalnim zdravstvenim ciljem od 1972. omogućeno je osnivanje zdravstvenih centara u svim općinama i isključenje doktorskih honorara.

Promet[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Promet Finske

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Finska