Lega Nord

Sjeverna liga za neovisnost Padanije
Predsjednik	Umberto Bossi
Glavni tajnik	Matteo Salvini
Osnovana	8. siječnja 1991.
Sjedište	Milano
Država djelovanja	Italija
Glasilo	La Padania
Broj članova (2008.)	150.000
Ideologija	antiglobalizacija, euroskepticizam, separatizam, nacionalizam, desni populizam
Politički položaj	desnica
Dom poslanika Republike Italije	124 / 630
Senat	58 / 315
Europski parlament	29 / 73
Regionalne vlade	4 / 20
Službena stranica

Sjeverna liga za neovisnost Padanije (tal. Lega Nord per l'Indipendenza della Padania) skraćeno Sjeverna liga (tal. Lega Nord, LN) je parlamentarna, desničarska i federalistička stranka u Italiji.

Politička stranka Lega Nord se 1990-ih i 2000-ih zauzimala za neovisni sjever Italije(Padanija), ali se posljednjih godina etiketira kao nacionalistička stranka koja se proslavila politikom protiv migranata iz Afrike i Azije i ilegalnih migracija. Sada je fokus talijanski nacionalizam, ali su i dalje za autonomiju sjevera Italije.

Povijest[uredi | uredi kôd]

Osnivanje i početak[uredi | uredi kôd]

4. studenoga 1989. stvorena je pod imenom Pokret Sjeverna liga“ kao unija više stranaka sa sjevera Italije. Pokret ističe se u narednim godinama, kao jedan od najvažnijih u sjevernoj Italiji, što dovodi njihove kandidate na nekoliko lokalnih vlasti, od kojih je grad Milano, jedan od najznačajnijih poslovnih i financijskih središta Europske unije.

1992. godine, Sjeverna liga dobiva 80 mjesta u talijanskom parlamentu.

Zastava i Karta Padanije

Zastava Padanije i stranke

Padanija unutar Italije

Koalicija s desnicom[uredi | uredi kôd]

Povodom izbora u ožujkom 1994., Sjeverna liga sklapa koaliciju s Silvijem Berlusconijem, koji je osnovao partiju pod nazivom Forza Italia, zajedno su formirali koaliciju desnog centra "Pol Slobode". Berlusconi međutim vodi dvije koalicije s kojim je stvorio vladu, jednu na sjeveru s Ligom, a drugu na jugu s Nacionalnom Alijansom i Kršćansko-demokratskim centrom. Takvo stanje nestabilnosti vodi vrlo brzo do raspada koalicije i izlaska Lige iz vlade, koja nakon malo vremena pada.

Separatističke tenzije 1996.[uredi | uredi kôd]

Tijekom izbora 1996., je Sjeverna liga kandidirala samostalno i osvojila rekordnih 10,4 % glasova u zemlji, što je značilo 87 poslanika. Ova odluka je kaznila novu Berlusconijevu koaliciju desnog centra i favorizovala pobjedu nove koalicije lijevog centra, pod nazivom L'Ulivo (hrv. Maslina), koju je predvodio Romano Prodi. Zbog jake podrške birača (30 % u Venetu, 25 % u Lombardiji), 15. rujna 1996., Sjeverna liga, je radikalizirala svoj položaj, predložila odcjepljenje sjeverne Italije (Padanije) i sazvala demonstracije duž rijeke Po, koje su se završile u Veneciji s provokativnim proglasom neovisnosti Padanije sa strane lidera Lige Umberta Bosija:

»Mi narodi Padanije svečano izjavljujemo: Savezna Republika Padanija je nezavisna i suverena. Nudimo, jedni drugima, uzajamno zalog naše živote, naša bogatstva i našu svetu čast.«

(Umberto Bosi, 15. rujna 1996.)

Nova koalicija s desnicama[uredi | uredi kôd]

U narednim izborima Liga je prolazila kroz stalan pad birača (2001. osvajajući 3,9 % glasova), što je primoralo stranku da se vrati u pogodbu s partijama desnog centra. Na izborima 2001., Liga je učestvovala na izborima u koaliciji "Kuća sloboda", koja je pobijedila izbore i formirala novu vladu.

Na europskim izborima 2004. i na regionalnim 2005., Liga se oporavila od naglog izbornog pada i dobila prvo 4,9 % (2004.) pa 5,6 % (2005.) ukupnih glasova.

Na nacionalnim izborima za Skupštinu 2006 godine, Liga je osvojila 4,5 % preferencija, iako će desničarska koalicija izgubiti te izbore. Na izborima 2008. Liga se predstavila u koaliciji s Narodom slobode i Pokretom za autonomiju Juga. Ovaj put dolazi do odlučnog porasta: 8,30 % glasova za Dom poslanika i 8,06 % za Senat.

Danas[uredi | uredi kôd]

2010. na regionalnim izborima, Liga dobiva 35,5 % glasova u Venetu i ukupno više od 9% glasova na nacionalnom nivou. Dobiva unutar desničarske koalicije mjesta predsjednika Veneta i Pijemonta.

Trenutno, Sjeverna liga brani projekat fiskalnog federalizma i protivi se ratifikaciji Lisabonskog ugovora. Promovira borbu protiv imigracije u Italiji.

Poznata je po svojim anti-muslimanskim stavovima i bila je jedna od rijetkih stranaka u Italiji koja se protivila NATO bombardiranju Jugoslavije 1999., proglašenju neovisnosti Kosova od Srbije i učestvovanju Italije u NATO agresiji na Libiju. Interesantno je također što je predsjednik Lige u Europskom Parlamentu, Mario Borgecio povodom uhićenja generala Mladića, izjavio da za njega on nije ratni zločinac nego patriota, da je proces protiv njega političko nasilje i da su Srbi mogli zaustaviti prodiranje islama u Europu.^[1]