Liberalizam

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Liberalizam (lat. liberalis ← liber = slobodan, slobodarstvo, slobodoumlje) svjetonazor je koji zagovara smanjenje nadzora države i drugih političkih institucija nad individualnom slobodom pojedinca; politička doktrina koja zagovara demokratske oblike vlasti, političku toleranciju i postupne reforme političkih i društvenih institucija. U ekonomiji zagovara, tradicionalno, načelo laissez faire, tj. nesputano djelovanje slobodnog tržišta i tržišnih zakonitosti te smanjenje prerogativa socijalističke države. Liberalizam je borba građanske klase za slobodu mišljenja i neograničenu slobodu tržišta.

Također, liberalizam je i politički pokret koji se zalaže za poštovanje ljudskih prava i liberalnih stečevina čovječanstva. Kao sustavna politička misao i praksa razvija se iz prosvjetiteljstva 17. i 18. stoljeća, osobito kroz djela Montesquieua, Rousseaua i dr., a politički je uobličen u ustavnim aktima kao što su američka Deklaracija o neovisnosti (1776.) i francuska Deklaracija o pravima čovjeka i građanina (1789.)

Kao izraz građanskih revolucija, liberalizam je posebno osigurao razvitak tzv. liberalnog kapitalizma putem njegove zaštite liberalnom državom: pri tome je "liberalna država" takva, gdje se pojedinca oslobađa vezanosti uz plemenske/staleške/strukovne/lokalne karakteristične za ruralna predindustrijska društva. Ovo oslobađanje pojedinca od njegovih obveza, jasno, ostavlja članove obitelji, lokalne zajednice, druge pripadnike iste struke - bez stanovitih prava koje su im prema "starom poretku" pripadali: više slobode za jedne (u 19. stoljeću, tipično, za veletrgovce, tj. za kapitaliste) u pravilu znači manje prava za druge (u 19. stoljeću, primjerice, za sitne obrtnike i seljake, koji klize prema statusu osoba bez statusa i imovine, tj. proletera). Stoga se liberalnu državu nerijetko pežorativno nazivalo "noćnim čuvarom kapitalizma" i sagledavalo kao društveni ustroj kojem su interesi moćnih i bogatih važniji od prava širokih slojeva naroda.

Iako mu u težištu nisu bila socijalna pitanja, načelima jednakosti, pravičnosti i slobode, liberalizam je snažno odredio razvitak demokracije uopće. Tako i radnički socijalni pokreti u principu ne istupaju protiv liberalnih načela, nego nastoje produbiti neke njihove sadržaje, npr. preobrazba liberalne države u državu blagostanja, ili socijalnu državu. U liberalnom sustavu, traži se slaba uloga država i njezin što manji upliv u živote građana pa su potencijalno ugroženi slabi i nemoćni, ako za njih nema državne pomoći. U gospodarskom smislu, liberalni sustav može dovesti do pojave prikrivenog monopolizma, pri čemu jedna korporacija, u nekoj grani drži oko 30% tržišta, a stvarno u dogovoru s nekoliko tajnih satelitskih kompanija čini duoplol, ili oligopol s kojima drži daleko više. Multinacionalne kompanije u globaliziranom svijetu nastoje steći svjetski monopol nad većinom profitabilnih djelatnosti, pod parolom liberalne ekonomije. Ovo nastojanje provodi se uz pomoć velike količine novca ubačenih na račune pojedinih znanstvenika i znanstvenih institucija, udruga, medija, lobista i političara.

Na društvena zbivanja u 19. stoljeću utjecale su, između ostalog, i ideje koje su iznosili sociolozi, filozofi i drugi mislioci. Liberali su polazili od ideje osobne slobode pojedinca koju bi, u idealnim uvjetima, trebala jamčiti državna vlast. Zato su tražili da se ustavom definira kako osobe na vlasti moraju vladati i što im je u tom vladanju dopušteno, a što nije. Također su se zauzimali za slobodu tiska, okupljanja i udruživanja; da svi ljudi mogu ravnopravno birati vlast i biti birani u tijela vlasti kao što su parlament ili vlada. Liberali su među prvima tražili ravnopravnost žena.

Svojevrsni povijesni vrhunac je - u bliskoj vezi sa razvojem nacionalizma - liberalizam zabilježio u "proljeću naroda" revolucionarne 1848. godine.

Liberalni mislilac John Stuart Mill jedan je od osnivača pokreta za žensko pravo glasa, a u tvornicama i tvrtkama za bolje uvjete rada, kraće radno vrijeme i ukidanje dječjeg rada.

Sa druge strane, liberali su vrlo dugo branili ustanovu ropstva. Tako su vojne snage Francuske republike nakon Francuske revolucije 1789. godine spremno intervenirale na Haitiju, gdje su crni robovi 1791. podigli vlastitu revoluciju radi oslobađanja od ropstva: za francuske revolucionarne liberale je bilo posve razumno i dosljedno da državnom silom osiguraju vlasništvo nad crncima. Nije također ni liberalima koji su osnivali Sjedinjene američke države ukidanje ropstva bila prihvatljiva ideja. Makar je John Stuard Mill bio liberal - bili su u pravilu liberali i vlasnici tvornica koje su izrabljivali radnike nezdravo dugim radnim vremenom i vrlo niskim nadnicama.

Liberalne ideje su nailazile na oštar otpor znatnog dijela vladajućih slojeva (aristokracija, od Europe do Japana i Etiopije) i znatnog dijela seljaštva i sitnih obrtnika. Zahvaljujući sve jačoj ulozi srednjih slojeva (građanstva) - glavnog socijalnog uporišta liberalnih ideja - u novim oblicima organizacije privrede i društva tijekom 19. i 20. stoljeća, imale su one sve više uspjeha. U 20. i 21. stoljeću su liberalni oblici organizacije država zaživjeli u mnogim državama svijeta; danas prvenstveno zahvaljujući globalnom utjecaju SAD-a, gdje je liberalizam neodvojivo povezan sa nacionalnim samoshvaćanjem, te gdje se na vlasti već preko dva stoljeća izmjenjuju Republikanska stranka i Demokratska stranka, koje su u suštini obje baštinice liberalne ideologije desnijeg ("libertarijanskog") i ljevijeg ("liberalnog") usmjerenja.