Prosvjetiteljstvo je kulturni pokret u Europi krajem 17. i tijekom 18. stoljeća, kasnije i u američkim kolonijama. Prosvjetitelji su ostavili svoj pečat u filozofiji i književnosti osobitim preispitivanjem društvenog poretka te čovječnosti, služeći se pritom idejama "prirode", "slobode" i "razuma" (ovaj je bliži zdravoj pameti nego racionalističkome razumu). Svojim suprotstavljanjem religioznim, moralnim i političkim opresijama prosvjetitelji su težili obnavljanju znanja, etike i estetike svoga vremena: prosvjetiteljski ideal čovjeka je onaj koji djeluje po prinicipima, a ne samo po navikama, običajima i tradiciji. Sebe su smatrali naprednom elitom, koja se bori protiv iracionalnosti, praznovjerja i tiranije prošlih stoljeća i ujedno djeluje za svjetski napredak.
Bio je to pokret koji je po mnogočemu bio nastavak znanstvene revolucije. Kulturni procvat obilježen osnivanjem čitalačkih društava, debatnih klubova, knjižara, časopisa i znanstvenih društava. Srednjovjekovna Europa u kojoj su Pape krunili kraljeve odlazi u povijest, Europa nije više prvenstveno religiozna zajednica odnosno kršćanska republika respublica christiana. Europa sad postaje kulturna zajednica. Prosvjetiteljstvo je u središte svijeta stavilo znanost, nastojeći oduzeti religiji i politici ulogu, koju su do tada imale. Izbacivanjem Crkve i vjere iz središta dovelo je do smanjene uloge morala i savjesti u društvu i politici pa su dominantni postali interesi pojedinih skupina.
Značajni predstavnici prosvjetiteljstva[uredi]
Prosvijećeni vladari[uredi]
