Ljudevit Njemački

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Pečat Ljudevita Njemačkog

Ljudevit Njemački[1] (Ludovik, Ludvig) (njemački Ludwig der Deutsche) (* oko 806.; † 28. kolovoza 876. u Frankfurtu na Majni) bio je prvi istočnofranački (njemački) kralj (843. - 876.), treći sin cara Ljudevita Pobožnog i Ermengarde te tako unuk Karla Velikog. Otac mu je prilikom prve podjele države godine 817. dao kao potkraljevstvo Bavarsku i zemlje koje su s njom graničile na istoku. Ljudevit je od 825. vladao tim zemljama gotovo kao samostalan vladar i sam se prozvao kraljem Bavaraca. Kada se caru Ljudevitu iz njegovog drugog braka rodio najmlađi sin Karlo i on zato iznova podijelio državu oduzevši neka područja svojim starijim sinova, to je prouzročilo sukob Ljudevitove braće Lotara i Pipina s ocem u koji se Ljudevit ispočetka nije miješao. Međutim godine 833. Ljudevit se pridružio braći u pobuni protiv oca. Svrgnuvši oca trojica braće međusobno su podijelili državu. Već sljedeće godine Ljudevit je, nezadovoljan zbog vrlo lošeg postupanja Lotareva prema ocu, otpao od braće i vratio oca na vlast.

Kada je 839. Pipin umro, Ljudevit Pobožni iznova je podijelio državu zaobišavši pritom Ljudevita, zbog čega se on 840. pobunio protiv oca, ali je ovaj 20. lipnja iste godine iznenada umro. Najstariji sin Lotar sada je cijelu državu svojatao za sebe zbog čega je izbio građanski rat među braćom. Lotaru su braća nekoliko puta nanijela poraz, pa je bio prisiljen 843. sklopiti Verdunski ugovor godine 843. kojim je Franačka definitivno podijeljena. Ljudevit je pritom dobio istočne dijelove države i još k tome Mainz, Speyer i Worms.

Ljudevit se pokazao uspješnim i sposobnim vladarem. Uspio je državu održati na okupu i ona je tako, unatoč nekim kasnijim diobama, postala jezgra iz koje je nastala današnja Njemačka.

Na jugoistoku je Ljudevit često morao odbijati napade Bugara, a ratovao je i protiv Čeha, Lužičkih Srba i Moravaca. Najteže borbe morao je voditi protiv Normana koji su stalno provaljivali u rajnsko područje i Friziju.

Godine 870. Ljudevit je dobio polovicu Lotaringije. Nakon smrti cara Luja II. Ljudevit je kao stariji brat imao pravo na carsku krunu, ali ga je mlađi brat Karlo Ćelavi pretekao i sam postao carem. Ljudevit mu se zato osvetio pustošećim upadom u njegovu državu Zapadnu Franačku (Francusku).

Ljudevit je sa svojom suprugom Hemmom imao tri sina: Karlomana, Ljudevita Mlađeg i Karla. Među njima je još 865. podijelio državu tako da je Karloman dobio Bavarsku, Ljudevit Frankoniju i Sasku, a Karlo Alemaniju.

Ljudevit je umro 28. kolovoza 876. u Frankfurtu na Majni. Budući da je bio prvi kralj Istočne Franačke iz koje je nastala Njemačka, njemačka historiografija 19. stoljeća dodala mu je pridjevak Njemački s kojim je ušao u povijesne knjige i udžbenike.

Bilješke[uredi VE | uredi]

  1. Rudolf Horvat: Povijest Hrvatske I. (od najstarijeg doba do g. 1657.), Zagreb, 1924. [1]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Boris Bigott: Ludwig der Deutsche und die Reichskirche im Ostfränkischen Reich: (826–876), Husum 2002, ISBN 3-7868-1470-8. (recenzija)
  • Miroslav Brandt: Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980.
  • Ernst Dümmler: Geschichte des Ostfränkischen Reiches. Erster Band. Ludwig der Deutsche bis zum Frieden vom Koblenz 860. Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1960 (pretisak 2. izdanja iz 1887.)
  • Ernst Dümmler: Geschichte des Ostfränkischen Reiches. Zweiter Band. Ludwig der Deutsche vom Koblenzer Frieden bis zu seinem Tode (860–876). Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1960 (pretisak 2. izdanja iz 1887.)
  • Eric J. Goldberg: Struggle for Empire. Kingship and Conflict under Louis the German. 817–876. Cornell University Press, Ithaca 2006, ISBN 0-8014-3890-X (recenzija)
  • Wilfried Hartmann: Ludwig der Deutsche. Primus Verlag, Darmstadt 2002, ISBN 3-89678-452-8 (recenzija).
  • Wilfried Hartmann (Hrsg.): Ludwig der Deutsche und seine Zeit. Darmstadt 2004, ISBN 3-534-17308-2 (recenzija).