Manastir Manasija

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Despotova kula i Crkva Svete Trojice Manastira Manasija

Manastir Manasija (sr. Манастир Манасија) ili Resava je jedan od najznačajnijih spomenika srbijanske srednjovjekovne kulture i najznačajnija građevina koja pripada takozvanoj „Moravskoj školi arhitekture“. Nalazi se na oko 30 kilometara od autoputa Beograd-Niš, blizu Despotovca (Despotovac (općina)).

Manastir Manasija 1875. god.

Povijest[uredi VE | uredi]

Mramorna ploča ispod koje se, po mišljenju dijela stručnjaka, nalaze posmrtni ostaci Stefana Lazarevića
„Sveti ratnici”, detalj freske iz Manasije

Utvrđeni manastir je podigao despot Stefan Lazarević, poznat i kao Visoki Stefan, čije se mošti („relikvije”), po mišljenju nekih stručnjaka, nalaze u južnom dijelu crkve, ispod bijele mramorne ploče[1]. Gradnja je trajala između 1407. i 1418. godine. Odmah po osnutku, Manasija je postala kulturni centar despotovine[2]. Njena „Resavska škola“ je bila prepisivačka radionica i izvor pisanih djela i prijevoda, ;ak i poslije pada despotovine, u 15. i 16. stoljeću. Manastirski kompleks sastoji se iz:

  • Crkve Svete Trojice (Svetog Trojstva),
  • velike trpezarije ili takozvane „škole“ (koja se, teško oštećena, nalazi južno od crkve)
  • utvrde s 11 tornjeva od kojih je najveća „Despotova kula“ (sjeverno od crkve).

Tijekom višestoljetne osmanske okupacije, manastir je više puta opustošen i razoren. S crkve je bio skinut olovni krov, pa je više od jednog stoljeća crkva prokišnjavala i dvije trećine fresaka su nepovratno propale.

Zapadni dio crkve, takozvana priprata (narteks), je prilikom jedne eksplozije u 18. st. teško oštećena, pa je današnja priprata većim dijelom naknadno dozidana. Srećom, u tom dijelu crkve očuvan je pod s mozaikom, koji je rađen od krupnog raznobojnog kamena.

Dana 15. travnja 2010. godine Republika Srbija je nominirala Manastir Manasiju za upis na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[3].

Freske[uredi VE | uredi]

Freska despota Stefana u manastirskoj crkvi iz 1418. god.

Iako teško oštećen, živopis (slikopis ili narativne slike) Manasije spada u red najvećih dometa srednjovekovnog slikarstva. Od očuvanih fresaka najzanimljivija je kritorska („donorska”) kompozicija na zapadnom zidu glavnog dijela crkve, na kojoj despot Stefan u jednoj ruci drži povelju, a u drugoj model manastira. Na toj fresci je odjeven u vladarsku odoru s vladarskim insignijama (simbolima).

Na južnom i sjevernom zidu, u pevnicama, očuvani su veličanstveni likovi svetih ratnika. U gornjim zonama pevnica naslikane su scene iz Kristova života i ilustrirane su njegove prispodobe iz Evanđelja. U glavnom kubetu su predstavljeni starozavjetni proroci. U oltaru je naslikana Pričest apostola i Povorka svetih otaca, među kojima je (posljednji u redu prema sjeveru) prvi srpski arhiepiskop, sveti Sava. Na stubovima su dobro očuvani medaljoni s poprsjima svetitelja, poput lika svetog arhanđela Mihovila (na južnom) i svetog Petra Aleksandrijskog (na sjevernom stubu).

Manasija je rušena i pustošena mnogo puta. Ostalo je zabilježeno da je stradala 1439., 1456., 1476., i 1734., ali je i obnavljana 1735., 1806., 1810., i 1845. godine. Zavod za zaštitu spomenika kulture SR Srbije je 1956. godine uradio obimne konzervatorsko-restauratorske radove uključujući i čišćenje i konzervaciju fresaka.

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Mošti despota Stefana u Manasiji, 22. prosinca 2006. (srp.) Preuzeto 5. lipnja 2013.
  2. Manasiji pripada pola Despotovca, „Večernje novosti“, 21. veljače 2012. (srp.) Preuzeto 5. lipnja 2013.
  3. Manastir Manasija na stranicama UNESCO-a (engl.) Preuzeto 5. lipnja 2013.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke vezane uz: Manastir Manasija