Maquiritare

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Maquiritare (Makiritare, Makiritari, Maquiritari, So'to,; brazilski: Mayongong, Maiongong), indijanski narod u graničnom području Venezuele (države Amazonas i Bolivar) i Brazila (Roraima) u krajevima oko rijeka Cunucunuma, Iguapo, Padamo, gornji Ventuari i gornja Caura, pritoke Orinoca.

Ime[uredi VE | uredi]

Makiritari sebe nazivaju pod lokalnim plemenskim nazivima, među kojima se danas najčešće nazivaju Yecuana ili "people of the canoes", što je jedna od lokalnih skupina. Drugi naziv So’to, znači 'ljudi' . Nazivom Maiongong i sličnim varijantama označavaju ih Brazilci. J. Chevalier i A. Gheerbrant objašnjavaju da nazivi njihovih skupina koji završavaju na -uana, u njihovom jeziku označavaju bambus, a ujedno označava i klarinet, koji se od bambusa izrađuje. Svetkovine na kojima se uana-klarinet koristi zovu se ua-uana, i posvečene su tvorcu Uanadjiu (Wanadi). Uanadji je mitski predak svih Maquiritara i sin sunca.

Jezik[uredi VE | uredi]

Jezik Maquiritara (yecuana) pripada porodici Cariban, a ima nekoliko dijalekata koja nose nazive lokalnih plemenskih skupina nasejenih uz vodene tokove srednjeg Paragua, Caura, Erebato, gornji Ventuari, gornji Auaris, Matacuni, Cuntinano, Padamo i Cunucunuma.

Lokalne skupine[uredi VE | uredi]

Makiritari su podijeljeni na nekoliko lokalnih skupina od kojih su dvije glavne Decuana i Yecuana ili Yekuana, te Ihuruana, Maitsi i Cunuana, koje se služe raznim dijalektima jezika yecuana. Na području Brazila živi podskupimna Mayongóng.

Povijest[uredi VE | uredi]

Prema njihovoj oralnoj tradiciji kontakti sa Europljanima (Španjolci) imaju još tokom 18. stoljeća, s kojima su isprva saveznici. Pomažu Španjolcima u podizanju utvrda na njihovom teritoriju. Pokušaji da ih se pokrsti dovest će do pobune koja će izbiti 1776. Kasniji kontakti sa Brazilcima bit će znatno krvaviji. Između 1914 i 1921 (prema Yekuana podacima) Brazilci uništavaju mnoga njihova sela a preko 1,000 Indijanaca je pobijeno a mnogi su odvedeni u ropstvo. Do pokušaja pokrštavanja dolazi i 1980. godine dolaskom kanadskih misionara, koji tu ostaju tek dvije godine, zbog protivljenja i konflikata sa čuvarima tradicija' . Školovanje svoje djece, za razliku pokrštavanja, Makiritari prihvačaju. U ljeto 1998. posjećuju ih sa univerziteta Cornell biokemičar Eloy Rodriguez i ornitolog David Rosane koji dolaze u njihovo selo Jodoimena, jedno od 40 u dolini gornjeg Orinoca. Indijanci su ih prihvatili kao prijatelje, te im pomažu u istraživanju šume i razmjenjuju sa njima svoja tradicionalna 'biološka' znanja.

Kultura[uredi VE | uredi]

Makiritari su stanovnici kišne šume i neprijatelji Guahariba, od kojih su znatno razvijeniji. Sjedilački lovci, ribari i farmeri Vidi Yecuana.

Popuacija[uredi VE | uredi]

430 Mayongonga (u Brazilu, 2000.) i 4,800 (u Venezueli, 2000.)

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Alain Gheerbrant, Journey to the Far Amazon: An Expedition into Unknown Territory
    • Ekspedicija Orinoko-Amazon, Alen Gerbran; s francuskog /L'expedition Orenoque Amazon/ preveo:Andra Milosavljević, Beograd : Nolit, 1956.
  • DE CIVRIEUX, M. Mitologia Makiritare. Caracas : Monte Avila Editores, 1970.
  • SOUZA FILHO, Julieta. A música dos índios Yekuana : flautas e tambores davam boas-vindas a um visitante. Ciência Hoje, Rio de Janeiro : SBPC, v. 18, n. 106, p. 77-9, jan./fev. 1995.
  • SEGALL, Thea et al. Los Ye'kuana : un reportaje fotografico..Caracas : Ministerio de Educacion, 1979. Boletín Indigenista Venezolano, Caracas : Ministerio de Educación, v.18, n.15, p.53-98, jan./jun. 1979.
  • ARVELO-JIMENEZ, Nelly. Indigenismo y el debate sobre desarrollo Amazónico : reflexiones a partir de la experiencia Venezuelana. Brasília : UnB, 1991. 40 p. (Série Antropologia, 106).

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]