Venezuela

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bolivarijanska Republika Venezuela
República Bolivariana de Venezuela
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
nema
Himna
Gloria al Bravo Pueblo
Položaj Venezuele
Glavni grad Caracas
Službeni jezik španjolski
Državni vrh
 - Predsjednik Nicolás Maduro
 predsjednik_vlade_osoba     =
Neovisnost Od Španjolske
5. srpnja 1811.
Površina 32. po veličini
 - ukupno 916.445 km2
 - % vode 0,3 %
Stanovništvo 45. po veličini
 - ukupno (2004) 26.127.351
 - gustoća 27/km2
Valuta venezuelanski bolívar (100 centima(1))
Pozivni broj 58
Vremenska zona UTC -4:30
Internetski nastavak .ve
(1) izvan upotrebe

Venezuela je najsjevernija država Južne Amerike, smještena na obali Karipskog mora. Na zapadu graniči s Kolumbijom, na jugu s Brazilom te na istoku s Gvajanom.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Na istoku oko jezera Maracaibo i u središnjem dijelu zapadno od rijeke Orinoco reljef je nizinski. Na krajnjem zapadu zemlje uz kolumbijsku granicu, zatim duž većeg dijela obale te između spomenutih nizina pružaju se najsjeverniji ogranci Anda u kojima nadmorska visina doseže 5007 m (Bolivarov vrh). Istočno od Orinoca reljef se uzdiže prema jugu i istoku i tvori zapadni dio Gvajanskog gorja u kojem se nalazi Anđeoski vodopad, najviši na svijetu (pad vode je 979 m).

Klima Venezuele je tropska, uglavnom vlažna i vruća, nešto blaža samo u gorskim predjelima. Najveća rijeka je Orinoco koji utječe u more velikom deltom.

Povijest[uredi VE | uredi]

Na području Venezuele osnovana je 1522. jedna od prvih španjolskih naseobina u Južnoj Americi, a nešto kasnije je većina venezuelanskog teritorija uključen u sastav potkraljevstva Nove Granade, a manji je istočni dio priključen Novoj Andaluziji.

Nakon nekoliko neuspješnih ustanaka zemlja je proglasila neovisnost od Španjolske 5. srpnja 1811. pod vodstvom Simóna Bolívara. Borba za samostalnost potrajala je deset godina, a u njoj su se uz Bolívara istakli i generali Antonio José de Sucre i José Antonio Páez koji je postao i prvim predsjednikom Venezuele nakon raspada unije s Ekvadorom i Kolumbijom godine 1830.

Politički život Venezuele u 19. i ranom 20. stoljeću obilježili su nestabilnost, žestoka borba za vlast i diktature. Nakon smrti autoritarnog vođe Juana Vicentea Gómeza godine 1935. započela je demokratska preobrazba zemlje koja je dovela do konačnog povlačenja vojske iz političkog života 1958. Iskorištavanje nalazišta nafte povećalo je nacionalno bogatstvo.

Godine 1998. za predsjednika je izabran populist Hugo Chávez, potpukovnik padobranstva i glavni organizator neuspješnog pokušaja državnog udara u veljači 1992. Chávez je proveo opsežne reforme političkog sustava, ojačao socijalnu državu s ciljem poboljšanja životnih uvjeta najsiromašnijih slojeva i zahladio odnose sa SAD-om zastupajući istovremeno inicijative za regionalno povezivanje i surađujući s komunističkom Kubom. Njegova je politika izazvala protivljenje venezuelanskih gospodarstvenika, sindikata i studenata; popularan je u dijelu stanovništva zemlje, među siromašnijima.

Politička podjela[uredi VE | uredi]

venezuela se sastoji od 23 država (estados) i federalnog distrikta: Amazonas, Anzoátegui, Apure, Aragua, Barinas, Bolívar, Carabobo, Cojedes, Delta Amacuro, Falcón, Guárico, Lara, Mérida, Miranda , Monagas, Nueva Esparta, Portuguesa, Sucre, Táchira, Trujillo, Vargas, Yaracuy i Zulia; Federalni distrikt (Distrito Federal), Guayana Esequiba.

Vanjska politika[uredi VE | uredi]

Članica je Andske grupe zemalja.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Stanovnici Venezuele porijeklom su Španjolci, Američki Indijanci, crni Afrikanci, zatim Talijani, Portugalci, Arapi, Nijemci i drugi. Dvije trećine stanovnika su mestici i mulati, a oko 20% bijelci. Velika većina stanovništva živi u gradovima na sjeveru zemlje. Uz španjolski, govore se i mnogi indijanski jezici. Oko 96% stanovnika pripada rimokatoličkoj crkvi.

Indijanci su podijeljeni na mnoga plemena, danas uglavnom u prašumama i na delti Orinoca. To su (nije konačno): Achagua, Akawai, Anauya, Arawak, Arekêna, Arinagoto, Ature, Auaké (Arutani), Avani, Ayamán, Baníwa do Içana, Baré, Barí, Betoi, Bubure, Burede, Caliana (Sape), Camaracoto, Caracas, Chacopata, Chaguan, Chaké, Chayma, Chikena, Coanao, Core, Cuaga, Cuiba, Cuibas /Jirajaran/, Cuica, Cumanagoto, Cuneguara, Cunuana, Curasicana, Curripaco, Decuana, Galibi, Gayónes, Guaharibo, Guahibo, Guajiro (Goajiro), Guaiqueri, Guamo, Guaykeri, Japrería, Jirajara, Maco, Macoa, Mucuñuques, Maitsi, Makú, Makuxi, Mandahuaca, Mape, Mapoyo (Mapoye), Maquiritare, Mariusa, Motilón, Mutús, Ninam, Onoto, Otomaco, Panare, Paraujano, Pariri /Venezuela/, Pemeno, Pemon, Piapoco, Piaroa, Piritu, Puinave, Quiriquire, Sáliva, Sanumá, Shamatari, Shirianá, Tagare, Tamanaco, Taparita, Taparito, Taurepan (Taulipang), Timote, Tivericoto, Toto, Totomaco, Tucuco, Tunebo, Uaica (Waica), Uaiquiare, Warrau, Xaguas, Xiparicot, Yabarana, Yanomami, Yaruro, Yavitero, Yukpa, Yoana (Hoti), Zapara.

Vidi članak Etničke grupe Venezuele.

Jezici[uredi VE | uredi]

U Venezueli je popisano 46 jezika, od kojih je 40 živih, a za 6 njih nije poznato imaju li živih govornika, ili su izumrli. Službeni jezik je španjolski.

Popis jezika: akawaio jezik 180 (2001 popis), alemán coloneiro ?, arawak 100 (2002 SIL), arutani 25 (2001 popis), baniva , Baniwa 610 (2007 SIL), baré , barí 1.770 (2001 popis), carib, chaima ?, cobaría tunebo (nekoliko osoba u venezueli), cuiba 380 (2001 popis), cumanagoto , curripaco 3.460 (2001 popis), e’ñapa woromaipu 3,540 (2001 popis), guahibo 11.200 (2001 popis), guarequena 160 (2001 popis), japrería 95 (2002 SIL), maco 2,500 (2002 J. Miller), macushi 600, mandahuaca 3.000 (1975 Gaceta Indigenista), mapoyo 12 (2001 popis), maquiritari 5.520 (2001 popis), nhengatu 2.000 (Mosonyi 1987), ninam 100, paraujano ?, pemon 5.000 (2001 V. Becsky), pémono 1 (2000 M. Muller), Piapoco jezik 1.450 (2001 popis), Piaroa jezik 12.200 (2001 popis), Puinave jezik 880 (2001 popis), pumé 5.840 (2001 popis), sáliba 250 (1991 W. Adelaar), sanumá 4.610 (2000), sapé 5 (1977 E. Migliazza), sikiana (u Venezueli je možda izumro), španjolski 21.500.000 (1995), tamanaku , venezuelski znakovni jezik, warao ili guarau 28.100 (2007), wayuu ili goajiro 170.000 (1995 SIL), yabarana 35 (1977 E. Migliazza), yanomamö 15.700 (2000), yavitero , yukpa 6.130 (2007), yuwana 300 (1970 popis).

Hrvati u Venezueli[uredi VE | uredi]

Iako je hrvatska zajednica u Venezueli mala, dala je nekoliko poznatih osoba kao što su glumica Gabriela Spanic, književnik Mladen Beg, slikar i pjesnik Luis Lukšić, a najveća imena su Mirko Sančević i Zdravko Sančević, poznati znanstvenik, diplomat, javni radnik i profesor.

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Gospodarstvom dominira industrija s jednom trećinom BDP-a, 80% izvoznih prihoda i više od polovice ukupnih proračunskih prihoda. Najveći problemi gospodarstva su ovisnost o cijenama nafte na svjetskom tržištu, visoka nezaposlenost i inflacija.

BDP je za 2004. procijenjen na 5.800 USD po stanovniku, mjereno po PPP-u.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]