Marinka Šimić
Marinka Šimić (Dužice, BiH) hrvatska je jezikoslovka, paleoslavistkinja i kroatistica. Istražuje paleografiju i epigrafiju, osobito hrvatsku glagoljicu, hrvatsku ćirilicu, stećke i kajkavizme u rukopisnim tekstovima.[1]
Životopis[uredi | uredi kôd]
Doktorirala 2001. godine temom Leksik hrvatskoglagoljskoga psaltira.[1] Članica je Matice hrvatske, Hrvatskog filološkog društva i Udruge Stećak iz Širokog Brijega.[1] Djelatnica je Staroslavenskog instituta[2] i znanstveni savjetnik pri Znanstvenom centru izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo.[1]
Glavna djela[uredi | uredi kôd]
- "Leksik hrvatskoglagoljskoga psaltira", Zagreb, Filozofski fakultet, 2001.
- "Jezik srednjovjekovnih kamenih natpisa iz Hercegovine", Matica hrvatska Sarajevo 2009.
- "Akademijin brevijar (HAZU III c 12), hrvatskoglagoljski rukopis s konca 14. stoljeća." Staroslavenski institut, Biblioteka Spomenici knjiga 1, (ur.) Vesna Badurina Stipčević, Zagreb 2014.