Sarajevo

Izvor: Wikipedija

Sarajevo
Panorama Sarajeva pod snijegom
Zastava Grb
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417
Država	Bosna i Hercegovina
Entitet	Federacija BiH
Županija	Sarajevska županija
Osnivanje	krajem 15. stoljeća
Nazvan po	perzijski Serai = palača
Vlast
- Gradonačelnik	Alija Behmen (SDP)
Površina
- Ukupna	142 km2
Visina	500 m
Stanovništvo (2008.)
- Grad	304.614
- Područje utjecaja	421.289
Vremenska zona	Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
- Ljeto (DST)	Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj	71000
Pozivni broj	+387 33
Dan grada	6. travnja
Službena stranica sarajevo.ba
Karta
Položaj Sarajeva u Bosni i Hercegovini

Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu iz 1991. imao je 416.497, a prema procjeni iz 2008. 304.614 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva broji 421.289 stanovnika, uključujući tu sve općine Sarajevske županije (kantona).^[1]

Sadržaj 1 Zemljopis 1.1 Klima 2 Povijest 3 Stanovništvo 4 Uprava 5 Promet 6 Kultura 6.1 Arhitektura i znamenitosti 7 Sarajlije 8 Odgoj i obrazovanje 8.1 Visokoškolske ustanove 9 Šport 10 Gradovi partneri 11 Galerija 12 Izvori 13 Literatura 14 Vanjske poveznice 14.1 Ostali projekti

[uredi] Zemljopis

Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis Sarajeva

Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Grada Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotokovi: Miljacka, Željeznica ^[2] ...

[uredi] Klima

Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske.

[uredi] Povijest

Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Sarajeva
Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.

Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo ^[3] i Butmir.

U Srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.

Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.

Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.

U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine.

Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.

Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.

[uredi] Stanovništvo

Detaljniji članak o ovoj temi: Stanovništvo Sarajeva

Detaljniji članak o ovoj temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Sarajevo

Nacionalni sastav 1991. godine:

• Bošnjaci - 259.470 (49,23%)
• Srbi - 157.143 (29,81%)
• Hrvati - 34.873 (6,61%)
• Jugoslaveni - 56.470 (10,71%)
• ostali - 19.093 (3,64%)

Nacionalni sastav 1971. godine, bio je sljedeći:

ukupno: 359.452

• Bošnjaci - 161.088 (44,81%)
• Srbi - 130.138 (36,20%)
• Hrvati - 41.354 (11,50%)
• Jugoslaveni - 13.551 (3,76%)
• ostali - 13.321 (3,73%)

Po procjeni iz 2008. te je godine u četiri općine Grada Sarajeva živjelo 304.614 stanovnika, a u Županiji Sarajevo 421.289 stanovnika, uključujući sve općine narečene županije. ^[1]

[uredi] Uprava

Do rata 1992./1995. Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje devet općina: Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, te općine Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad. Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće. Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. ^[4] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.

[uredi] Promet

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva, povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu. ^[5]

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.^[6]

Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih, te mnogo autobusnih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju s centrom.

Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Zračna luka ima 2.600 m dugu pistu. Tijekom rata, aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Aero Flight, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. Godine 2004., 397.000 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.^[7]

[uredi] Kultura

• Sarajevski jazz festival
• Sarajevo Film Festival

[uredi] Arhitektura i znamenitosti

Detaljniji članak o ovoj temi: Arhitektura Sarajeva

U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.

Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.

[uredi] Sarajlije

Boris Nemšić, poduzetnik, Austrija; Boris Tadić, predsjednik Srbije; Branko Crvenkovski, predsjednik Makedonije; David Elazar, zapovjednik generalštaba izraelske vojske;

Ervin Rustemagić, strip autor, producent, distributer i film producent; Isa-beg Isaković, Isak Hranušić, brat Stjepana Vukčića Kosače, osnivač Sarajeva; Jadranka Stojaković, pjevačica i autorica; Karlo Malý, biolog i botaničar; Nenad Kecmanović, politolog;

Pavle Fukarek, biolog i botaničar; Stjepan Kljujić, političar; Vladimir Prelog, kemičar dobitnik Nobelove nagrade; Dalibor Brozović, jezikoslovac; Nikola Filipović, pedagog; Alojz Benac, povjesničar; Kasim Prohić, filozof;

[uredi] Odgoj i obrazovanje

Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za te oblasti života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.

[uredi] Visokoškolske ustanove

• Međunarodno sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 2003.)
• Franjevačka teologija (od 1909.)

[uredi] Šport

Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.

• XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984.
• FK Željezničar Sarajevo
• FK Sarajevo
• RK Bosna
• RK Željezničar
• KK Bosna

[uredi] Gradovi partneri

Tirana Tlemcen Baku Zagreb Tianjin Friedrichshafen

Magdeburg Wolfsburg Dayton Serre-Chevalier Coventry Ferrara

Napulj Prato Venecija Calgary Kuvajt (grad) Tripoli

Innsbruck Stockholm Barcelona Madrid Ankara Bursa

Istanbul Budimpešta [8]

[uredi] Galerija

Centar Sarajeva po noći	Gradska vijećnica	Sinagoga	Katedrala
Carska džamija	Srpska saborna crkva	Begova džamija 1900. godine	Akademija likovnih umjetnosti

[uredi] Izvori

[uredi] Literatura

• Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

[uredi] Vanjske poveznice

• Službene stranice Grada Sarajeva (boš.) (engl.)
• Sarajevo (boš.)
• Sarajevo Guide (engl.)

[uredi] Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Sarajevo