Sarajevo
Izvor: Wikipedija
|
|
|||
|---|---|---|---|
 |
|||
|
|||
| Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°EKoordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E | |||
| Država |  Bosna i Hercegovina |
||
| Entitet |  Federacija BiH |
||
| Županija |  Sarajevska županija |
||
| Osnivanje | krajem 15. stoljeća | ||
| Nazvan po | perzijski Serai = palača | ||
| Vlast | |||
| - Gradonačelnik | Alija Behmen (SDP) | ||
| Površina | |||
| - Ukupna | 142 km2 | ||
| Visina | 500 m | ||
| Stanovništvo (2008.) | |||
| - Grad | 304.614 | ||
| - Područje utjecaja | 421.289 | ||
| Vremenska zona | Srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1) | ||
| - Ljeto (DST) | Srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2) | ||
| Poštanski broj | 71000 | ||
| Pozivni broj | +387 33 | ||
| Dan grada | 6. travnja | ||
| Službena stranica sarajevo.ba | |||
| Karta | |||
 Položaj Sarajeva u Bosni i Hercegovini |
|||
Sarajevo je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu iz 1991. imao je 416.497, a prema procjeni iz 2008. 304.614 stanovnika, dok područje metropole grada Sarajeva broji 421.289 stanovnika, uključujući tu sve općine Sarajevske županije (kantona).[1]
Sadržaj |
[uredi] Zemljopis
Detaljniji članak o ovoj temi: Zemljopis Sarajeva
Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Grada Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotokovi: Miljacka, Željeznica [2] ...
[uredi] Klima
Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske.
[uredi] Povijest
Detaljniji članak o ovoj temi: Povijest Sarajeva
Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.
Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo [3] i Butmir.
U Srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.
Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.
Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.
U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine.
Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.
Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.
[uredi] Stanovništvo
Detaljniji članak o ovoj temi: Stanovništvo Sarajeva
Detaljniji članak o ovoj temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Sarajevo
| Stanovništvo Grada Sarajeva | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 259.470 (49,23%) | 189.139 (42,16%) | 161.088 (44,81%) | |||
| Srbi | 157.143 (29,81%) | 132.646 (29,57%) | 130.138 (36,20%) | |||
| Hrvati | 34.873 (6,61%) | 36.714 (8,18%) | 41.354 (11,50%) | |||
| Jugoslaveni | 56.470 (10,71%) | 75.563 (16,84%) | 13.551 (3,76%) | |||
| ostali i nepoznato | 19.093 (3,62%) | 14.457 (3,22%) | 13.321 (3,70%) | |||
| ukupno | 527.049 | 448.519 | 359.452 | |||
[uredi] Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav
| Sarajevo | ||||||
| godina popisa | 1991. | 1981. | 1971. | |||
| Muslimani | 208.827 (50,13%) | 136.487 (42,78%) | 114.942 (47,11%) | |||
| Srbi | 108.074 (25,94%) | 74.120 (23,23%) | 70.230 (28,78%) | |||
| Hrvati | 30.839 (7,40%) | 31.051 (9,73%) | 34.844 (14,28%) | |||
| Jugoslaveni | 51.875 (12,45%) | 65.136 (20,41%) | 12.277 (5,03%) | |||
| ostali i nepoznato | 16.882 (4,05%) | 12.223 (3,83%) | 11.687 (4,79%) | |||
| ukupno | 416.497 | 319.017 | 243.980 | |||
Po procjeni iz 2008. te je godine u četiri općine Grada Sarajeva živjelo 304.614 stanovnika, a u Županiji Sarajevo 421.289 stanovnika, uključujući sve općine narečene županije. [1]
[uredi] Uprava
Do rata 1992./1995. Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, te prigradskih općina: Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio bivše općine Trnovo. Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće. Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. [4] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.
[uredi] Promet
Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.
Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva, povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu. [5]
Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara, grad je dobio dio zaobilaznice, što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.
Električni tramvaji sa sedam tramvajskih linija, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.[6]
Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih, te mnogo autobusnih linija, koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus), strme i teško dostupne dijelove grada povezuju s centrom.
Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom, Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.
Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smješten je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvoren je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Zračna luka ima 2.600 m dugu pistu. Tijekom rata, aerodrom se koristio za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma iz 1996. godine, aerodrom je otvoren za putničke letove avionskih kompanija B&H Airlines, Austrian Airlines, Alitalia, Aero Flight, Lufthansa, Jat Airways, Croatia Airlines i drugih. Godine 2004., 397.000 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.[7]
[uredi] Kultura
[uredi] Arhitektura i znamenitosti
Detaljniji članak o ovoj temi: Arhitektura Sarajeva
U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.
Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.
[uredi] Sarajlije
|
|
|
[uredi] Odgoj i obrazovanje
Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za ta područja života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.
[uredi] Visokoškolske ustanove
- Međunarodno sveučilište u Sarajevu (utemeljeno 2003.)
- Franjevačka teologija (od 1909.)
[uredi] Šport
Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.
- XIV. Zimske olimpijske igre - Sarajevo 1984.
- FK Željezničar Sarajevo
- FK Sarajevo
- RK Bosna
- RK Željezničar
- KK Bosna
- Judo Klub Sarajevo[8]
[uredi] Gradovi partneri
.svg){kind=small}
[uredi] Galerija
 Centar Sarajeva po noći |
 Gradska vijećnica |
 Sinagoga |
 Katedrala |
 Carska džamija |
 Srpska saborna crkva |
 Begova džamija 1900. godine |
 Akademija likovnih umjetnosti |
[uredi] Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Procjena broja stanovnika Federacije Bosne i Hercegovine, 30. lipnja 2008 (PDF). Federalni zavod za statistiku Federacije BiH.
- ↑ Vodotokovi
- ↑ Arheološki lokalitet Debelo brdo
- ↑ Istočno Sarajevo
- ↑ "Bosmal: Koridor 5C"
- ↑ O tramvajima na "virtualnom Sarajevu"
- ↑ Zahid Krkić, Statistički podaci za sarajevski aerodrom
- ↑ Judo Klub Sarajevo
- ↑ Gradovi pobratimi Službena web stranica grada Sarajeva
[uredi] Literatura
- Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.
[uredi] Vanjske poveznice
- Službene stranice Grada Sarajeva (boš.) (engl.)
- Sarajevo (boš.)
- Sarajevo Guide (engl.)
[uredi] Ostali projekti
 |
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još materijala na temu: Sarajevo |
|
|||||||||||||||||
