Sarajevo

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sarajevo
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Ferhadija džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Panorama Sarajeva, Latinska ćuprija, Sebilj, Ferhadija džamija, Katedrala Srca Isusova, Saborna crkva
Zastava Sarajeva
Zastava
Grb Sarajeva
Grb
Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417Koordinate: 43°52′N 18°25′E / 43.867°N 18.417°E / 43.867; 18.417
Država Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Bosna i Hercegovina
Entitet Flag of the Federation of Bosnia and Herzegovina (1996-2007).svg Federacija BiH
Županija Sarajevo Canton CoA.png Sarajevska županija
Osnivanje krajem 15. stoljeća
Nazvan po perzijski saraj = palača
Vlast
 - Gradonačelnik Ivo Komšić (SDU)
Površina
 - Ukupna 142 km2
Visina 500 m
Stanovništvo (1991.)
 - Grad 416.497
Vremenska zona srednjeeuropsko vrijeme (UTC+1)
 - Ljeto (DST) srednjeeuropsko ljetno vrijeme (UTC+2)
Poštanski broj 71000
Pozivni broj +387 33
Dan grada 6. travnja
Službena stranica sarajevo.ba
Zemljovid
Sarajevo na karti BiH
Sarajevo
Sarajevo

Sarajevo (stari hrvatski naziv: Vrhbosna[1][2]) je glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine. Nalazi se na rijeci Miljacki, desnom pritoku Bosne, u istočnom dijelu sarajevsko-zeničke kotline. Prema popisu iz 1991. imao je 416.497 stanovnika.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Zemljopis Sarajeva

Sarajevo topographic map.svg
Satelitska snimka

Sarajevo je smješteno u središnjoj Bosni i Hercegovini. Obuhvaća više reljefnih tipova: ravnicu u jugozapadnom dijelu grada, blago brežuljkasto zemljište, te visoke planinske predjele. Nadmorska visina se kreće od blizu 500 metara u središtu Grada Sarajeva do više od 2000 metara u Istočnom Sarajevu. Rijeke i manji vodotokovi: Miljacka, Željeznica [3] ...

Klima[uredi VE | uredi]

Klima u Sarajevu varira od umjereno kontinentalne do oštre planinske. Prosječna godišnja temperatura iznosi 9,5 °C, a prosječna količina oborina je oko 900 mm. Najtopliji mjesec je kolovoz, a najhladniji siječanj. Najviše oborina je rujnu, dok je najmanje u ožujku.

Najniža zabilježena temperatura je -26,4 °C (24. siječnja 1942.), a najviša 40 °C (19. kolovoza 1946.)[4]

Povijest[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Povijest Sarajeva

Povijest Sarajeva u velikoj je mjeri uvjetovana zemljopisnim položajem grada. Plodna ravnica uz obale rijeka Miljacke, Željeznice, Bosne i pritoka, okružena s tri strane visokim i do modernih vremena praktično neprohodnim planinama, bila je idealno mjesto za formiranje utvrđenih naselja, što je u nekim razdobljima bilo itekako bitno.

Fortifikacijski, obrambeni objekti i naselja oko njih nastajali su na obroncima tih planina, što potvrđuju i arheološki nalazi iz neolita, brončanog i željeznog doba. Najznačajniji su pronađeni na lokalitetima Debelo brdo [5] i Butmir.

U srednjem vijeku formiraju se, uz postojeća, i naselja u samoj dolini, sa svrhom brže i učinkovitije trgovine. U tom je smislu veoma važna uloga dubrovačkih trgovaca, odnosno pogodnosti koje je za obje strane donio trgovački sporazum s ondašnjim Dubrovnikom.

Tijekom osvajačkih pohoda u 15. stoljeću, osmanski Turci zauzimaju Bosnu i Hercegovinu. Isa-beg Isaković na ozemlju srednjovjekovnog grada Vrhbosne i okolnih sela podiže prvu džamiju, gradi rezidencijalni objekt i most, odnosno stvara jezgru oko koje će u idućim stoljećima nastati veliki osmanski grad.

Nakon Berlinskog kongresa, Austro-Ugarska dobiva mandat za preuzimanje uprave nad Bosnom i Hercegovinom. Nakon jednodnevnih borbi austrougarska vojska ulazi u Sarajevo 19. kolovoza 1878. godine i formira upravu koja će potrajati sve do okončanja Prvog svjetskog rata.

U Kraljevini Jugoslaviji Sarajevo je bilo glavni grad Drinske banovine. Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, Sarajevo je bilo upravo sjedište Velike župe Vrhbosne.

Poslije Drugog svjetskog rata grad se ubrzano industrijalizirao i širio s izgradnjom novih stambenih naselja na zapadu i sjeveru.

Od 1992. do 1995. godine, tijekom rata u Bosni i Hercegovini, grad je bio pod najdužom opsadom u povijesti modernog ratovanja, za vrijeme koje je oko 12.000 ljudi izgubilo živote, a još oko 50.000 je ranjeno.

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Stanovništvo Sarajeva
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Dodatak:Popis stanovništva u Bosni i Hercegovini 1991.: Sarajevo

Stanovništvo Grada Sarajeva
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 259.470 (49,23%) 189.139 (42,16%) 161.088 (44,81%)
Srbi 157.143 (29,81%) 132.646 (29,57%) 130.138 (36,20%)
Hrvati 34.873 (6,61%) 36.714 (8,18%) 41.354 (11,50%)
Jugoslaveni 56.470 (10,71%) 75.563 (16,84%) 13.551 (3,76%)
ostali i nepoznato 19.093 (3,62%) 14.457 (3,22%) 13.321 (3,70%)
ukupno 527.049 448.519 359.452

Sarajevo (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi VE | uredi]

Sarajevo
godina popisa 1991. 1981. 1971.
Muslimani 208.827 (50,13%) 136.487 (42,78%) 114.942 (47,11%)
Srbi 108.074 (25,94%) 74.120 (23,23%) 70.230 (28,78%)
Hrvati 30.839 (7,40%) 31.051 (9,73%) 34.844 (14,28%)
Jugoslaveni 51.875 (12,45%) 65.136 (20,41%) 12.277 (5,03%)
ostali i nepoznato 16.882 (4,05%) 12.223 (3,83%) 11.687 (4,79%)
ukupno 416.497 319.017 243.980

Uprava[uredi VE | uredi]

Do rata 1992. - 95. Grad Sarajevo pokrivao je ozemlje gradskih općina: Centar, Ilidža, Novi Grad, Novo Sarajevo i Stari Grad, te prigradskih općina: Hadžići, Ilijaš, Pale, Trnovo i Vogošća (cijelo područje 527.049 stanovnika). Nakon rata Grad Sarajevo dobiva status jedinice lokalne samouprave i ulazi u sastav entiteta Federacija BiH. Obuhvatio je općine Centar, Hadžići, Ilidža, Ilijaš, Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad i federalni dio bivše općine Trnovo.

Čelna tijela vlasti u Gradu Sarajevo su Gradonačelnik, u čijem je djelokrugu rad gradskih službi, te Gradsko vijeće.

Od dijelova predratnih općina Novi Grad, Novo Sarajevo, Stari Grad, Trnovo, Pale i cijelog teritorija općine Sokolac 1993. [6] formiran je Grad Istočno Sarajevo, koji je pripao entitetu Republika Srpska. Izvršna i zakonodavna tijela vlasti u Istočnom Sarajevu su Gradonačelnik i Skupština grada Istočno Sarajevo.

Promet[uredi VE | uredi]

Sarajevski tramvaj‎

Sarajevo je središte cestovnog prometa u BiH. Sedam magistralnih cesta povezuje grad s ostalim dijelovima zemlje. Na sjever vodi M5 u pravcu Travnika, Banja Luke i Bihaća, M17 ka Zenici i Doboju, kao i M18 prema Tuzli. Na istok vode M5 prema Višegradu i Goraždu, kao i M19 ka Zvorniku. Na jug vodi M18 preko Foče za Dubrovnik, a na zapad M17 u pravcu Mostara.

Od 2003. Sarajevo je povezano autocestom A1 s mjestima Ilijaš, Visoko i Kakanj. Planirana europska autocesta, koridor 5c, prolazi kraj Sarajeva povezujući ga s Budimpeštom na sjeveru i s Pločama na jugu. [7]

Položaj Sarajeva, uske gradske ulice i nedostatak parkinga ograničavaju automobilski promet u gradu. U vrijeme Olimpijskih igara grad je dobio dio zaobilaznice što je djelomice olakšalo prometnu situaciju, no 2,6 km i dva tunela koja su trebala povezati naselja Ciglane i Pofalići, zbog nedostatka novca, još nisu u potpunosti završeni. Sam centar grada pretvoren je 1970-ih u pješačku zonu. Dvije glavne ulice u gradu su Titova i Zmaja od Bosne.

Električni tramvaji, koji su u službi od 1885., najstarija su vrsta javnog prijevoza u gradu.[8]

Naselja Dobrinja i Vogošća od 1980-ih povezana su s centrom grada trolejbusnim linijama. Za vrijeme rata prekinuta trolejbuska veza sa Vogošćom je u obnovi. Danas u gradu postoji pet trolejbusnih te mnogo autobusnih linija koje autobusima i za Sarajevo specifičnim minibusima (kombibus) povezuju strme i teško dostupne dijelove grada s centrom.

Glavna željeznička postaja u Sarajevu se nalazi u sjevernom dijelu grada. Grad je dnevno željeznicom povezan sa Zagrebom, Beogradom i Pločama, a od 2002. ponovno sa Budimpeštom. Dobro razgranatom autobusnom mrežom Sarajevo je dostupno iz bilo kojeg pravca.

Međunarodna zračna luka Sarajevo (SJJ) smještena je desetak kilometara jugozapadno od centra grada, u naselju Butmir. Otvorena je 1969. godine i povezuje Sarajevo s europskim gradovima. Tijekom rata koristila se za letove UN-a i transport humanitarne pomoći. Od Daytonskog sporazuma otvorena je za putničke letove. Među ostalim avionskim kompanijama koristi ju i Croatia Airlines. Godine 2004. 397.000 putnika je prošlo kroz sarajevski aerodrom, za razliku od samo 25.000 iz 1996. godine.[9]

Kultura[uredi VE | uredi]

Komunikacije i mediji[uredi VE | uredi]

Kao glavni i najveći grad Bosne i Hercegovine, Sarajevo je medijski centar u zemlji. Većina komunikacijskih i medijskih infrastruktura je uništena tijekom rata, ali rekonstrukcija je pomogla modernizaciji medija. [10] Internet je ponovo postao dostupan u gradu 1995.[11]

Oslobođenje, osnovano 1943, su najstarije sarajevske dnevne novine i jedine koje su preživjele rat. Ipak tiražem su ove novine iza Dnevnog Avaza, osnovanog 1995. i Jutarnjih novina. [12] U druge lokalne periodične novine spadaju novine Hrvatska riječ na hrvatskom jeziku i magazin Start, kao i tjednici Slobodna Bosna i BH dani.

Bosanskohercegovačka televizija je državna TV stanica, jedna od tri u Bosni i Hercegovini. Druge stanice u gradu su NRTV "Studio 99", NTV Hayat, Open Broadcast Network, TV Kantona Sarajevo i TV Alfa. Postoje nezavisne, privatne i institucionalne radio stanice, poput Radija M, RSG, eFM studentskog radija, Radija 202 (do prve polovice 2010.) i Radija BIR. Pored ovih, i Radio Slobodna Europa, kao i nekoliko američkih i zapadno-evropskih stanica.

Arhitektura i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Arhitektura Sarajeva

Muzički paviljon

U arhitektonskom smislu, Sarajevo je zanimljiv primjer prepletanja raznih umjetničkih utjecaja, odnosno graditeljskih stilova. Unutar uske kotline, široke tek kilometar-dva, koja se značajnije širi tek u današnjoj općini Novi Grad, odnosno u istočnom dijelu Sarajevskog polja, smješteni su brojni egzemplarni objekti ranoosmanske, zrele osmanske arhitekture, potom neogotička, neoromanička, eklektistička, secesijska, futuristička i druga zdanja.

Iz razdoblja osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini posebice je značajan dobro očuvani trgovački dio grada, Baščaršija, bogat jedinstvenim arhitektonskim ostvarenjima osmanske gradske arhitekture.

Vjerski objekti[uredi VE | uredi]

Poznate Sarajlije[uredi VE | uredi]

Latinski most (ćuprija)

Odgoj i obrazovanje[uredi VE | uredi]

Kako su obrti i trgovina bili u vrhu gospodarskih prioriteta grada od njegova osnutka, tako se i početci školstva moraju vezati za ta područja života. Obrazovanje budućih obrtnika i trgovaca, odvijalo se kod istaknutih i dokazanih majstora, a znanja su uglavnom prenošena i testirana u praksi. No, nije zanemarivana ni vjerska poduka, o kojoj su skrb, ovisno o mogućnostima, preuzimale vjerske zajednice. Prednjačila je, po prirodi stvari, najbrojnija islamska vjerska zajednica, koja je imala institucijalno razvijen sustav vjerskog školstva sve do visokoškolskog ranga, što potvrđuje činjenica da je u šesnaestom stoljeću funkcionirala visoka teološka škola sufijske orijentacije, u kojoj je proučavano, uz teologiju i filozofiju i šerijatsko pravo. Spomenuta teološka škola obično se smatra pretečom Sveučilišta u Sarajevu, osnovanog 1949. godine. Devedesetih godina dvadesetog stoljeća Sarajevo je imalo zaokružen školski sustav, od pučkoškolske do sveučilišne razine, a demokratske promjene donijele su i mogućnost otvaranja privatnih škola, pa danas (2009.) u Sarajevu funkcionira nekoliko škola i fakulteta u privatnom vlasništvu.

Visokoškolske ustanove[uredi VE | uredi]

Katedrala Srca Isusova

Šport[uredi VE | uredi]

Sarajevo je 1984. bilo domaćin XIV. Zimskih olimpijskih igara, za koje se smatra da su bile najbolje organizirane do tada.

Športski klubovi

Gradovi partneri[uredi VE | uredi]

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Andrija Nikić, Katolici u Sarajevu do 1918., Franjevačka knjižnica i arhiv, Mostar, 2002., ISBN 9958-653-00-31, str. 9. (COBISS.BH)
    Wikicitati „Poneki dijelovi hrvatske narodne povijesti stoje i dandanas neobrađeni. Zanimljivo je da među njima ima i takvih koji spadaju u najsvjetlije stranice naše prošlosti. Među takve spada i Vrhbosna - sjedište biskupije, kolijevka današnjeg Sarajeva, sarajevskog kraja koji obuhvaća prostrano područje.”
    (str. 9.)
  2. Marko Vego, Postanak srednjovjekovne bosanske države, "Svjetlost", OOUR Izdavačka djelatnost, Sarajevo, 1982., str. 72.
    Wikicitati „Osmanski (turski) kadija naziva se vrhbosanski 27. aprila 1479. godine, nikako sarajevski ili hodidjedski. Zato zaključujem da se još i tada staro ime Vrhbosna upotrebljavalo umjesto Sarajevo.”
    (str. 72.)
  3. Vodotokovi
  4. Klima na sarajevo.ba
  5. Arheološki lokalitet Debelo brdo
  6. Istočno Sarajevo
  7. "Bosmal: Koridor 5C"
  8. O tramvajima na "virtualnom Sarajevu"
  9. Zahid Krkić, Statistički podaci za sarajevski aerodrom
  10. Evropski žurnalistički centar (novembar 2002). Krajolik bosanskohercegovačkih medija
  11. Jelenka Vockić-Avdagić. Internet i javnost Bosne i Hercegovine
  12. Radenko Udovičić (5. ožujka 2002.). Šta se događa sa najstarijim bosanskohercegovačkim novinama: Oslobođenje se prodaje za 4.7 miliona KM
  13. Judo Klub Sarajevo
  14. Gradovi pobratimi Službena web stranica grada Sarajeva
  • Knjiga: "Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za Republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991.", statistički bilten br. 234, Izdanje Državnog zavoda za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo.

Također pogledajte[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Sarajevo