Mezzotinta

Krvnik s glavom svetog Ivana, Ruprecht von der Pfalz, mezzotinta, 1658.

Mezzotinta (franc. manière noire, njem. schabkunst, engl. mezzotint), grafički postupak dubokog tiska pri kojem se matrica izrađuje mehaničkim putem.

Povijest

Izum mezzotinte se pripisuje Ludwigu von Siegenu (1609. – 1680.) sredinom 17. stoljeća.

Princip

Tehnika se zasniva na granuliranju metalne ploče s pomoću njihalice (kolijevke), specijalnog alata koji ima kanaliranu oštru reznu površinu, pokretima u četiri smjera. S ovako ravnomjerno granulirane površine preciznim se mjestimičnim uklanjanjem zrna postižu tamniji ili svjetliji tonovi. Ploča se boji i briše kao kod dubokog tiska i tiska na tijesku za duboki tisak.

Ova spora tehnika koja zahtijeva preciznost i strpljivost grafičara danas se rijetko koristi.

Galerija

• 
  Prva poznata mezzotinta, Ludwig von Siegen, 1642.
• 
  Rana mezzotinta Vailleranta, Siegenova pomoćnika ili tutora. Mladić koji čita, s Kupidovim kipom.

Literatura

• Dževad Hozo, Umjetnost multioriginala, Prva književna komuna Mostar, 1988.

Vanjske poveznice

• The early history of mezzotint and the prints of Richard Tompson and Alexander Browne, from the National Portrait Gallery, London – Good feature on the early history
• The Printed image in the West:Mezzotint – from the Metropolitan Museum of Art timeline of Art History – fuller description & history, with images
• Edukativna interaktivna prezentacija koja objašnjava principe grafičkih tehnika i proces izrade grafičkog lista (Muzej moderne umjetnosti u New Yorku)