Milorad Diskić
| Milorad Diskić | ||
|---|---|---|
Božo Soldo legendarni Hajdukov maser, lijevo i Milorad Diskić desno | ||
| Osobni podatci | ||
| Rođenje | 5. veljače 1924. Leskovac, Srbija | |
| Mlađi uzrasti | ||
| 1936. - 1939. | FK Momčilo Leskovac | |
| Igračka karijera* | ||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) |
| 1939. - 1944. 1947. - 1949. 1950. 1951. - 1953. 1953. - 1958. |
Momčilo Leskovac Mornar Split Hajduk Split Crvena zvezda BG Radnički BG |
3 51 |
| Reprezentativna karijera** | ||
| 1952. | Jugoslavija | rezerva u svih 6 utakmica |
| Portal o životopisima | ||
| Portal o športu | ||
Milorad Diskić je bio istaknuti nogometaš sredinom 20 stoljeća.
Igračka karijera[uredi | uredi kôd]
Mlade godine[uredi | uredi kôd]
Diskić je svoju igračku karijeru započeo još prije 2. svjetskog rata igrajući za matični klub Momčilo iz Leskovca. Od početka pa do završetka karijere igrao je na poziciji braniča i centarhalfa.
Od Mornara do Radničkog[uredi | uredi kôd]
Odlaskom na odsluženje vojnog roka nastupa u redovima tadašnjeg splitskog vojno-mornaričkog nogometnog kluba Mornar. Odigravši zapažene utakmice, nakon raspuštanja Mornara 1949. godine, prelazi u splitski Hajduk.
U dresu Hajduka od 1950. – 1952. g. odigrao je tri prvenstvene i 21 prijateljsku utakmicu i proslavio osvajanje prve Hajdukove poslijeratne titule prvaka države. U Splitu ipak ne ostaje dugo. Već sljedeće godine odlazi u beogradsku Crvenu zvezdu i te sezone osvaja još jednu titulu prvaka države. U redovima Zvezde ostaje tri godine i potom odlazi u drugi, "stari" beogradski klub - Radnički. I u njemu Diskić nastupa s uspjehom. Igrao je u finalu Kupa maršala Tita 1957. godine na utakmici Partizan - Radnički 5:3. U Radničkom Diskić nastupa do kraja sezone 1957/58.
- Statistika u Hajduku[1]
| Natjecanje | Nastupi | Zgoditci |
|---|---|---|
| Prvenstvo | 3 | 0 |
| Kup | 0 | 0 |
| Superkup | 0 | 0 |
| Međunarodne | 0 | 0 |
| Splitski podsavez | 0 | 0 |
| Ukupno | 3 | 0
|
| Prijateljske | 21 | 0 |
| Sveukupno | 24 | 0 |
Diskićeva prva službena utakmica je ona u kojoj je Hajduk igrao 2:2 s Crvenom zvezdom u Beogradu 23. travnja 1950. za prvenstvo Jugoslavije. Obadva gola tada je dao F. Matošić. Druga utakmica koju je odigrao bila je protiv Budućnosti u Titogradu 30. travnja 1950. koja je golovima Luštice i Andrijaševiča završila s 1:2, pobjedom Hajduka. Hajduk je te sezone postao prvak bez ijednog poraza. Treću, svoju posljednju službenu utakmicu odigrao je 24. svibnja 1952. protiv Crvene zvezde u Beogradu, završilo s 1:0. Hajuk je ipak i te 1952. godine postao prvak Jugoslavije s legendarnim Bearom na vratima.
Reprezentativna karijera[uredi | uredi kôd]
Poziv u reprezentaciju Diskić dobiva 1952. uoči Olimpijskih igara u Helsinkiju. Na svih šest utakmica koje je odigrala reprezentacija Jugoslavije na Olimpijadi, Diskić je bio rezerva.
Ostalo[uredi | uredi kôd]
Operni pjevač Nikola Diskić (bariton) njegov je unuk.[2]
Izvori[uredi | uredi kôd]
- ↑ Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.
- ↑ Srpski Pavaroti u Nemačkoj. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. srpnja 2013. Pristupljeno 7. kolovoza 2013. journal zahtijeva
|journal=(pomoć)