HNK Hajduk Split

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Disambig.svg "NK Hajduk" preusmjerava ovamo. Za druga značenja, pogledajte Hajduk (razdvojba).
HNK Hajduk Split
Hnkhajduksplit.svg
Puno ime Hrvatski nogometni klub Hajduk Split
Nadimak Hajduci, Bili, Splitski bili, Majstori s mora
Osnovan 13. veljače 1911.
Igralište Gradski stadion u Poljudu, Split
Kapacitet 35.000
Trener Flag of Croatia.svg Igor Tudor
Liga 1. HNL
2013./14. 3.
Popis igrača Popis igrača HNK Hajduk Split
Domaći dres
Gostujući dres

HNK Hajduk je hrvatski nogometni klub iz Splita. Najveće je športsko društvo u Splitu i jedno od većih u Hrvatskoj. Svoje domaće utakmice igra na Gradskom stadionu u Poljudu. Kroz svoju je povijest osvojio 18 državnih prvenstava i 15 kupova, a najveći europski uspjesi su mu tri četvrtzavršnice Lige (Kupa) prvaka te po jedna poluzavršnica Kupa UEFA i Kupa pobjednika kupova.

Klub je u veljači 1911. u Pragu osnovala skupina splitskih studenata. Godine 2011. Hajduk je velikom proslavom obilježio 100 godina od osnutka.[1]

Hajduk je, uz zagrebački Dinamo, jedan od dva najpopularnija kluba u Hrvatskoj. Nogometna utakmica između ova dva velika suparnika naziva se Vječni derbi. Tradicionalno najveću podršku klub ima u Dalmaciji, ali velik broj navijača ima i u ostatku Hrvatske te u inozemstvu. Najveća navijačka skupina, osnovana 1950. godine, zove se Torcida.

Povijest

Osnutak kluba

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: HNK Hajduk do 1991.

Natpis o osnivanju Hajduka u praškoj pivnici "Kod Fleka"
Splitski studenti u Pragu, među njima: Lucijan Stella (sjedi, prvi s lijeva), Fabijan Kaliterna (prvi s desna u gornjem redu) i Vjekoslav Ivanišević (sjedi, prvi s desna)

Hrvatski nogometni klub "Hajduk" osnovala je, u praškoj pivnici U Fleků, skupina splitskih studenata: Fabjan Kaliterna, Lucijan Stella, Ivan Šakić, Vjekoslav Ivanišević, a po nekima i Vladimir Šore, i to nakon što su gledali susret tamošnjih "Sparte" i "Slavije". Tada su došli na ideju da osnuju nogometni klub u svom rodnom gradu. Organizacija je bila vrlo slaba na početku, dok se u splitskom kafiću "Troccoli" nisu napisala pravila kluba, dok su za tzv. stolom mudraca predlagana imena kluba, među kojima su bili "Mosor", "Marjan", "Borac", "Uskok", "Velebit" i dr. Ime je klubu, na kraju, dao profesor splitske gimnazije Josip Barač nakon što su mu spomenuti studenti u ured utrčali naglo poput pobunjenika, tzv. hajduka. Taj je naziv bio provokativan vlastima Austro-Ugarske Monarhije, ali su domišljati osnivači "zasladili" zahtjev organima vlasti podatkom da :...vojaci koji igraju nogomet mogu puno više pretrčati pod punom ratnom spremom.

Dozvola za rad i pravila odneseni su vladi na uvid i u konačnici prihvaćena 13. veljače 1911. Nakon toga skoro su svi počeli graditi nogometno igralište na lokaciji "Kra'jeva njiva" (pokraj "stare murve") koje se prije koristilo kao vojni poligon austro-ugarske vojske. Oko kluba okupljali su se prohrvatski, puntarski građani, pristaše sjedinjenja austro-ugarske carske pokrajine Dalmacije s ostatkom Hrvatske. Odatle i pridjev u nazivu "Hrvatski" i hrvatski grb kao dio hajdukovog grba. Prvi je predsjednik postao dr. Kruno Kolombatović.

Detalj s prve utakmice Hajduka
Zrinjski - Hajduk 2:3, Mostar, 13. 8. 1939.

Početak

Prvi protivnik bio je "Calcio Spalato", klub talijanaša koji su živjeli u Splitu, a susret je završio rezultatom 9:0 (6:0) za Hajduka. Prvi pogodak za Hajduk koljenom je postigao Šime Raunig. 1912. godine, Hajduk je prvi put gostovao, i to u Zagrebu protiv nogometnog kluba "HAŠK" i izgubio 3:2. Godine 1923. Hajduk je po prvi puta igrao u ligi Kraljevine Jugoslavije, ali nije zabilježio velike rezultate. Veću reputaciju svojim prvim pravim rezultatom, klub je ostvario pobijedivši "Olympique" iz Marseillea s 3:2 u svojoj prvoj međunarodnoj utakmici. Bila je to turneja po sjevernoj Africi. Nakon tog uspjeha momčadi, u Splitu je Hajduk po prvi puta postao glavna tema razgovora, i na povratku momčadi s turneje kući dočekali su ih skoro svi stanovnici grada podno Marjana.

Godine 1924. cijela postava Hajduka osim vratara koji je imao talijansko državljanstvo (iako je bio iz hrvatskih krajeva), igrala je za reprezentaciju (Čehoslovačka 0:2), zahvaljujući velikim rezultatima zabilježenim u domaćim i međunarodnim susretima. Hajduk je postao nadahnuće mnogim umjetnicima, osobito pjevačima. Najpoznatija je skladba o Hajduku "Kraljica baluna", opereta Ive Tijardovića u čast 15-e obljetnice kluba. Godine 1927. Hajduk je osvojio svoju prvu krunu prvaka, a dvije godine kasnije drugu. Godine 1931. klub je posjetio Sjedinjene Američke Države u okviru proslave 20 godišnjice osnutka, dok je dvije godine kasnije izgrađen "Dom Hajduka". Tijekom Drugog svjetskog rata svi Hajdukovi igrači igrali su za jugoslavensku reprezentaciju (kao "Hajduk-NOVJ") protiv momčadi saveznika.

Istaknuti igrači tog doba bili su napadači Leo Lemešić i Vlado Kragić (legendarni "Kalun") koji je 1933. na utakmici s HAŠK-om (7:1) postigao svih 7 pogodaka.

Privremena zabrana rada

Za vrijeme šestosiječanjske diktature u Kraljevini Jugoslaviji, pridjev "hrvatski" bio je prisilno zamijenjen pridjevom "jugoslavenski". Kroz talijansku okupaciju Splita, 1941.1943., Hajduk je odbio nastupati u tuđinskom (talijanskom) prvenstvu. Dolaskom grada Splita pod vlast NDH, stvari se nisu izmijenile. Iako su pokrenuli inicijativu za uključenje HNK Hajduka u nogometno prvenstvo NDH, kompromitiranost vlasti NDH s prijašnjom trgovinom hrvatskim ozemljem (poglavito Splitom i dalmatinskom obalom), rezultirala je odbijanjem Hajdukovih ljudi za sudjelovanje u prvenstvu NDH.

HNK Hajduk tajno je obnovio rad na Visu 7. svibnja 1944. Obnovljen je kao Hrvatski športski klub. Ova je činjenica bila dugo skrivana. To je otkrio hrvatski športski kroničar Antun Petrić, da je Hajduk obnovljen kao Hrvatski športski klub Hajduk, a ne kao "Hajduk NOVJ".[2][3]

Mjesecima poslije Hajduk je bio HŠK, a tek nakon utakmice 13. kolovoza 1944. u Gravini, koji su igrali protiv Britanskog garnizona Ortanuova, igra pod novim imenom HŠK Hajduk - NOVJ. [3] Poslije utakmice protiv Britanskog garnizona u Traniju 10. rujna 1944., Hajduk nastupa samo pod imenom Hajduk – NOVJ, odnosno s izbačenim atributom hrvatskog, HŠK. [3] Djelujući pod tim nazivima, zajedno s igračima RNK Splita, ASK-a, šibenskog Osvita i naravno Hajduka igrao je sa savezničkim momčadima (momčadima klubova iz zemalja pod kontrolom Saveznika i savezničkim vojnim/mornaričkim momčadima) diljem slobodnih ozemlja Europe i Sredozemlja i pronosio slavu Hrvatske. Budući da su Hajdukove pobjede dovele u pitanje ugled britanskog nogometa, britansko je vrhovništvo odlučilo sastaviti reprezentaciju svoje vojske od svojih najboljih igrača. Reprezentacija britanske vojske (British Army XI) i Hajduk su se sastali 23. rujna 1944. na najposjećenijoj utakmici tijekom drugog svjetskog rata u Bariju pred oko 50 tisuća ljudi. Hajduk je izgubio 7:2. U uzvratu koji je bio u Splitu, 26. prosinca 1944. godine, Hajduk je pobijedio vojničku reprezentaciju Velike Britanije što je tada u svijetu (za Hajduka i sad) bio veliki uspjeh. Pobijedili su rezultatom 1:0.[4]. Sudionici te legendarne utakmice u Bariju i Splitu bili su:[3]

  • Hajduk – NOVJ (Jugoslav National Liberation Army XI.): Petar Brkljača, Ljubomir Kokeza, Jozo Matošić (kapetan), Slavko Luštica, Dušan Bjelanović, Branko Bakotić, Ivo Alujević, Ervin Katnić, Miljenko Batinić, Frane Matošić i Ivo Radovniković
  • Vojna reprezentacija Velike Britanije (British Services XI.): Renny (St. Mirren), Andy Beatty (Preston), Malpass (Fulham), Collier (Aberdeen), Stan Cullis (Wolverhampton), James Merphy (West Bromwich) Tom Finney (Preston), Bryn Jones (Arsenal), Georg Wilkins (Bredford), Jimmy Rudd (Manchester City) i Willi Strauss (Aberdeen)

Tijekom 1945. Hajduk kreće na turneju po Egiptu, Palestini, Libanonu, Siriji i Malti[5]. U svibnju 1945., na posljednjoj utakmici velike ratne turneje, general Humbolt je u ime Charlesa de Gaullea odlikovao Hajduk titulom počasnog kluba Slobodne Francuske[6].

Razdoblje nakon rata

Poslije Drugog svjetskog rata Hajduk je nastavio igrati u Jugoslavenskom prvenstvu i kupu. Godine 1946. osvojeno je Prvenstvo Hrvatske i osnovan časopis "Hajdukov Vjesnik". U sezoni 1948.1949. Hajduk je posjetio Australiju i tako postao prvi klub iz Jugoslavije koji je igrao na svim kontinentima. Godine 1950. klub je osvojio prvenstvo Jugoslavije bez izgubljenog susreta, što je rekord koji dosad nitko s ovih prostora nije ponovio. Iste godine, prije odlučujuće utakmice s Crvenom Zvezdom (pobjeda 2:1) osnovana je navijačka organizacija Torcida (nazvana po brazilskim navijačima), te postala prva organizirana navijačka skupina u Europi. Naredne je godine rekonstruiran stadion "Stari Plac".

Momčad Hajduka 1954./55. godine, s nekim od najvećih igrača kluba u povijesti, na slici su: gornji red s lijeva: Kokeza, Vladimira Beare, Frane Matošić, D. Grčić, Rebac, Vidošević, Šenauer; čuče: Luštica, Vukas, Broketa i L. Grčić.

Uslijedilo je doba Hajdukove premoći, ali teških zakulisnih igara nebi li se "bile" onemogućilo u osvajanju titula. Tako je u zimskoj stanki sezone 1952./53. Hajduk bio na turneji po Južnoj Americi. Prije povratka cijela je momčad dobila poziv od argentinskog predsjednika Juana Perona da mu budu gosti u njegovoj vikendici. Tito je to odobrio radi možebitnog poboljšanja međudržavnih odnosa. Nakon što su obavili posjetu zakasnili su na tada rijetke prekooceanske letove, ali umjesto odgođenih utakmica na koje nisu stigli dočekali su ih porazi od BSK-a i Spartaka iz Subotice (igrali juniori i veterani). Kasnije je Hajduk tukao Zvezdu usred Beograda s 4:1, ali su "crveno-beli" ipak izašli kao prvaci. Već sljedeće sezone ponovila se slična stvar. Ovog puta akteri su bili Vladimir Beara i Bernard Vukas koji su zakasnili na pripremu reprezentacije 30 minuta, te dobili jednomjesečnu zabranu nastupanja za klub. Bez tih bitnih igrača Hajduk je izgubio te utakmice, a Dinamo uzima prvenstvo. Sve to nagnalo je klupsku legendu Franu Matošića da uleti na zasjedanje NSJ-a i napadne ih riječima: "Imate li bar gram poštenja?". Dne 3. travnja 1955. u Zagrebu Hajduk je uspio pregaziti Dinamo sa 6:0, što je najveća pobjeda u derbiju dva najveća hrvatska kluba. Godine 1955. je osvojeno prvenstvo, ali u podlosti koju je napravio Nogometni savez Jugoslavije, Hajduk je kao prvak poslan u Srednjoeuropski kup, dok je u prvo izdanje Kupa europskih prvaka poslan beogradski Partizan.

Između 1956. i 1966. nije osvojen niti jedan trofej, iako je Hajduk igrao 3 finala kupa. Jedno vrijeme klub je životario na sredini, pa i samom dnu, ljestvice, no nikada nije ispao iz najvišeg ranga natjecanja. Kup je napokon osvojen 1967., a sljedeće sezone zabilježen je i prvi nastup u nekom europskom natjecanju. No, tada je odmah u prvom kolu bio bolji engleski Tottenham.

U tom su razdoblju nogomet kraj stare Plinare u bilom dresu igrali Frane Matošić, Vladimir Beara, Ivo Bego i Bernard Vukas. Prvi je zabilježio čak 729 golova u 739 utakmica, što je rekord koji se sasvim sigurno neće nikada srušiti. Beara se smatra najboljim hrvatskim vratarom svih vremena, tada sigurno među svjetskom elitom, a Ivo Bego je jedno od najvećih "Hajdučkih srca" u povijesti. Zagrepčanin Bajdo Vukas, tada jedan od najboljih nogometaša svijeta, najveći je igrač Hajduka, a možda i Hrvatske u povijesti, kojemu se i danas dive svi koju su ga ikada vidjeli u živo. Ostaje upamćena njegova posljednja utakmica u Hajduku, kada se rasplakao nakon izgubljenog derbija s Dinamom u Splitu.

Najveće godine kluba

Slavlje nakon jednog od legendarnih 5 uzastopnih kupova

Od 1970. do 1980. godine bilo je razdoblje zlatne generacije Hajduka koja je ostvarila najbolje rezultate u povijesti kluba. Godine 1971. osvojili su naslov nakon 16 sušnih godina, i to pobjedom u Beogradu, opet, nad Partizanom s 4:3 nakon što su gubili 0:3. U to vrijeme igrali su Petar Nadoveza (koji je karijeru završio početkom tog desetljeća), vratar Ivan Katalinić (kasnije uspješan trener momčadi), Dragan Holcer, Jurica Jerković, Luka Peruzović, Vilson Džoni, Brane Oblak, Dražen Mužinić, Ivica Šurjak, Ivan Buljan, Slaviša Žungul, a nadolazeće zvijezde su bili braća Zoran i Zlatko Vujović i drugi. Istaknuo se i svjetski poznati trener Tomislav Ivić koji je osvojio 3 prvenstva i 4 kupa, prezentiravši izuzetno lijep nogomet. Prema tvrdnjama samog trenera, Hajduk je već tada prakticirao igru s dešnjakom kao lijevim krilom i ljevakom kao desnim, ono što danas radi trenutni europski prvak Barcelona, a predsjednik je bio čuveni Tito Kirigin, koji se smatra najvećim predsjednikom Hajduka svih vremena. Uz velike uspjehe u domaćim natjecanjima (9 trofeja u 10 godina), u međunarodnim natjecanjima zabilježeno je polufinale Kupa pobjednika kupova sezone 1972./73. kada ga je izbacio engleski Leeds United, a iz 1980. pamti se "mitski" susret s njemačkim HSV-om, kada je nakon sjajne Hajdukove utakmice na Poljudu, HSV (tada jedna od najboljih momčadi Europe) prošao dalje zahvaljujući golu u gostima. Bilježi se i 5 uzastopnih kupova, od 1972. do 1977. Godine 1976. kad je Partizan uz pomoć suca Maksimovića osvojio naslov, Hajduk mu je nanio najveći domaći poraz od čak 6:1.

Godine 1979. Hajduk se preselio na novi stadion Poljud, tada jedno od najljepših sportskih zdanja u svijetu. Posljednji gol na "starom placu" postigao je Mišo Krstičević. Ipak, prema rezultatima u 80-ima pričalo se o svojevrsnoj ukletosti Poljudske ljepotice.

Poljudski stadion u izgradnji, 1979. godine

'80-te su ponudile manje uspjeha u državi (niti jedan naslov prvaka), iako se smatra da je Hajduk do uključujući sezonu 1985./86. trebao osvojiti barem dva naslova prvaka. Svojevremeno je hrvatski emigrantski tisak, ali i domaći hrvatski tisak, doduše pomno biranim riječima, govorio o čudnim ishodima utakmica Hajdukovih suparnika za naslov prvaka, u kojima su oni pojedina gostovanja prolazili bez problema.

Štaviše, protiv Hajduka na tim terenima se igralo po filozofiji "lomi mu nogu!" (doslovni slučaj divljačkih startova, pri kojima je slomljena noga Blažu Sliškoviću na utakmici protiv OFK Beograda te kasnije Nenadu Gračanu protiv Rijeke, u njegovoj trećoj utakmici za Hajduka!).

Od europskih natjecanja pamte se polufinale Kupa UEFA 1984. kada je opet koban bio engleski klub, i to stari znanac Tottenham, te četvrtfinale istog natjecanja 2 godine kasnije. Uspjesi van zemlje nadoknadili su neuspjehe kod kuće, a tijekom tog desetljeća Hajduk je pobjeđivao momčadi poput Valencie, Bordeauxa, Metza, VfB Stuttgarta, Torina, Marseilla i Manchester Uniteda (čiji je poraz u prijateljskoj utakmici na Poljudu jedan od najvećih gostujućih u povijesti tog engleskog velikana). Istaknuti igrači '80-tih bili su Blaž Slišković, popularni "Baka", Zoran Vulić, Aljoša Asanović, te Ivan Gudelj koji je zbog bolesti prisilno prekinuo vrlo obećavajuću karijeru.

Dne 8. svibnja 1991. Hajduk je osvojio posljednji jugoslavenski kup, pobijedivši, kao autsajder, usred Beograda, tadašnjeg europskog prvaka Crvenu zvezdu s 1:0. Gol je postigao Alen Bokšić, a time je Hajduku zauvijek pripao Titov pehar. Težina ovog uspjeha je u tome što je te sezone Hajduk u jesenjem dijelu prvenstva bio na posljednjem mjestu, što je i u najlošijim sezonama bilo nepojmljivo za klubove "velike četvorice", dok je Zvezda te sezone bila nadmoćna u prvenstvu, a iste sezone je bila i pobjednik Kupa prvaka.

Hajduk u HNL-u

Više u članku: HNK Hajduk u Republici Hrvatskoj

Slavlje nakon pobjede protiv Dinama, početkom 90-ih

U prve četiri godine HNL-a Hajduk postaje daleko uspješniji od rivala iz Zagreba osvojivši 3 naslova prvaka, isto tako zabilježivši i nastup u četvrtfinalu Lige prvaka.

Međutim, koliko je momčad bila odlično složena, toliko je klub bio financijski loše vođen, te mu u to vrijeme biva blokiran račun, što je do danas ogroman uteg

Narednih 5 godina Hajduk je proveo u sjeni bogatijeg i politički privilegiranijeg rivala iz Zagreba, a do Lige prvaka se više nije došlo. Od Lige prvaka do kupa 2000. nije osvojen niti jedan trofej.

Nakon neuspjeha na domaćoj i međunarodnoj sceni navijači su počeli tražiti smjenu uprave, te je kružila i priča o mogućoj privatizaciji kluba, koja se tada ipak nije dogodila. Dok je Croatija osvajala naslove Hajduk je imao problema i sa registriranjem igrača za HNL. Nezadovoljstvo navijača je bilo sve veće, toliko da su upadali u prostorije kluba. Kasnije na mjesto predsjednika, isprva samo na 6 mjeseci, dolazi ravnatelj splitske Lučke uprave Branko Grgić.

Rasprodaja ugleda

Dinamo (vraćeno ime) nije više imao toliko podršku kao prije pa se očekivala znatno ravnopravnija borba dvaju klubova. U Europi, međutim, Hajduk nije bio toliko uspješan. Osim prolazaka protiv uglavnom slabijih momčadi ispadalo se od prve malo jače prepreke poput Wisle, Fulhama i Mallorce. Ipak, 2001. je prekinut Croatijin niz i bili su opet prvaci, dok u siječnju naredne godine na valu optimizma Grgić obečava 3 naslova u 5 godina. No, glavna i najteža prepreka takvom podvigu bilo je spomenuto financijsko stanje kluba koje je nekoliko puta dovelo klub do provalije stečaja i potpunog raspada.

Poljud za vrijeme derbija sa Dinamom 2006. (2:2)

Pred sezonu 2003./04. sportskim direktorom postaje Igor Štimac, koji uz obećanje naslova, kupa i Lige prvaka, prodaje par bitnih igrača i doveo one koji nisu puno pomogli. Struka se branila izjavama kako zbog pomankanja novca moraju improvizirati nebi li nekako održali klub na nogama. U prvenstvu su ipak osvojena 2 naslova, no, sa igrom i konkurencijom koja nikog nije oduševila, dok je u Europi prejak postao i irski amaterski klub. U siječnju 2005. doveden je kapetan i ikona Dinama, Niko Kranjčar, a na kraju te sezone i veliki Dinamov trener Miroslav Blažević.

Velikim najavama ušlo se u sezonu koja je bolno razotkrila sve mane neplanskog vođenja kluba. Hajduk je završio jedva peti bez Europe naredne godine, uz rotaciju ogromnog broja igrača sumnjive kvalitete. Promijenjena su 3 trenera, a Štimac je napustio mjesto sportskog direktora. Nakon sezone klub je napustilo 19 igrača, a trener Bonačić odlučio otići par dana prije početka ljetnih priprema. Vraćen je Vulić, te je dovedeno nekoliko iskusnih igrača. Grgić je pričao o sezoni "bez imperativa po naslov" u kojoj se treba tek uigrati za sljedeću u kojoj se juriša na naslov prvaka i veliki proboj u europskim natjecanjima. Jesenski je dio bio najuspješniji dotad, no par derbija na Maksimiru grubo spuštaju sav optimizam "Majstora sa mora" i klub se opet vraća u apatiju. Iznova se mijenja velik broj igrača i trenera, plan za sljedeću sezonu opet je drugačiji, a još je jedna opet proglašena neuspješnom. U upravu su pompozno dovedene bivše igračke zvijezde poput Alena Bokšića i Ivice Šurjaka koji su trebali biti jamac bolje budućnosti.

Slijedi rasprodaja igrača na Maksimiru, te kupnja velikih zvijezda poput Tudora i Cernata na Poljudu. Nije bilo nikakve uigrane momčadi od prošle sezone, ali se i u ovu ušlo krajnje optimistički. Naravno, ni ovaj optimizam nije dugo trajao. Potpuno promijenjena momčad nije se uspjela brzo uigrati za što je okrivljen trener Pudar te je između dvije utakmice sa Sampdorijom dobio otkaz. Takvo vođenje kluba dovelo je do ponavljanja loših rezultata koji su prouzrokovali konačni pad Branka Grgića 23. rujna 2007.

Nekdašnji je hrvatski i europski klupski velikan ostavljen u mulju besparice, lošeg igračkog kadra, zanemarene i nikad lošije vođene omladinske škole, menađerskih uplitanja u momčad i nesposobne struke, bez ikakvog plana za budućnost, te miljama daleko iza Dinama. Kao novo rješenje, čak 4 mjeseca poslije Grgića dolazi bivši košarkaš Željko Jerkov koji ja kao predsjednik izdržao tek 44 dana. Nakon njegova odlaska klubu je dopušteno preoblikovanje u dioničko društvo, koje bi trebalo završiti krajem godine. Nakon 2 godine Hajduk je opet peti u prvenstvu, ali preko (izgubljenog) finala kupa ipak ima plasman u Europu naredne sezone.

14. lipnja za novog je predsjednika izabran dotadašnji klupski odvjetnik Mate Peroš. Još je jednom promjenjen cijeli stručni stožer, ali se ovog puta predsjednik nije poslužio otkazima nakon prve krize rezultata što prouzrokuje prvu pobjedu na Maksimiru (2:0) nakon 5 i pol godina, te prvu sa više od 1 razlike nakon punih 48, što je i zasad zadnja pobjeda na protiv Dinama. Nakon pobjede u derbiju na prepunom Poljudu (2:0) Hajduk se popeo na prvo mjesto gdje se zadržao do travnja i poraza s Osijekom. Hajduk je u toj sezoni osvojio 2. mjesto iza Dinama.

6. kolovoza 2009. godine dogodilo se rasulo u klubu. Trener Ivica Kalinić je tokom utakmice sa Žilinom bio odvezen u bolnicu. Poslije utakmice Peroš je podnio ostavku, a umjesto njega se na mjestu predsjednika našao Joško Svaguša. 31. listopada odigran je derbi sa najmanjim brojem gledatelja i u toj utakmici Hajduk je pobijedio Dinamo (2:1). Razlog te najmanje posjećenosti na derbiju je u tome što ga je Torcida bojkotirala i nakon mihomoda gradom odgledala taj derbi na Starom placu. Torcida je tražila kodeks koji je usvojen 31. kolovoza 2010. 12. veljače Stanko Poklepović je postao novi trener Hajduka, što je rezultiralo bolju igru, jedan trofej i izlazak u Europu. Hajduk je osvojio kup nakon 9 godina i prvi trofej nakon 5 godina pobjedom protiv Šibenika (2:1 na Poljudu, 2:0 na Šubićevcu u Šibeniku).

Hajduk se plasirao u Europsku ligu preko rumunjskih protivnika (3. pretkolo protiv Dinama iz Bukurešta 1:3 u Bukureštu, 3:0 na Poljudu, play-off protiv Uniree iz Urzicenija 4:1 na Poljudu, 1:1 u Bukureštu), ali u skupini upisao samo jednu pobjedu protiv Anderlechta na Poljudu (1:0). Nakon ispadanja iz kupa protiv Istre 1961 (0:1 nakon produžetaka) Poklepović je smijenjen sa mjesta trenera. 20. prosinca Svaguša otišao sa mjesta predsjednika, a na njegovo mjesto privremjeno je sjeo Josip Grbić. Hajduk je proslavio 100-ti rođendan tako što je u ponoć između 12. i 13. veljače 2011. Torcida upalila bengalke i signalne rakete na nebu, cijeli Split bio ukrašen u bijelu boju i na utakmici sa Slaviom iz Praga Torcida raširila koreografiju preko cijelog Poljuda. 26. travnja Hrvoje Maleš je preuzeo funkciju predsjednika Hajduka.

27. svibnja na kormilo Hajduka došao je slavni bugarski nogometaš Krasimir Balakov. 23. srpnja Hajduk je dočekao slavnu Barcelonu (0:0). 23. ožujka 2012. kada je Balakov preuzeo Kaiserslautern mjesto trenera preuzeo Mišo Krstičević. Hajduk je u juniorskoj i kadetskoj konkurenciji osvojio titulu prvaka Hrvatske u sezoni 2011./12.. Hajduk se podmladio, ali je pobijedio slavni milanski Inter na San Siru (2:0). Hajduk je bio pred stečajem jer je grad Split 12. listopada odbio jamstvo kredita, ali je uz pomoć Torcide tri dana kasnije bio ponuđen. Hajduk je bio mnogo puta suspendiran, ali to nije omjelo da igra utakmice HNL-a. 29. travnja 2013. godine za novog trenera Bijelih postavljen je proslavljeni nogometaš Hajduka i Juventusa Igor Tudor,[7] koji je doveo Hajduk do naslova kupa nakon pobjede nad Lokomotivom (2:1 na Poljudu, 3:3 na Maksimiru u Zagrebu).

U sezoni 2013./14. Hajduk je bio u borbi je za titulu sa Dinamom do 27. kola, te je u dva navrata (na početku prvenstva i krajem listopada/početkom studenog) bio prvoplasirani na tablici. Najteži poraz u derbijima sa Dinamom pretrpio je 4. prosinca 2013. na Maksimiru u četvrtfinalu kupa (0:5).[8] Hajdukova igra u toj sezoni nekad je oduševila navijače, nekada ne. Od 9. do 26. kola Hajduk je nanizao 18 utakmica bez poraza, što je bilo u posljednjih nekoliko sezona nezamislivo. U razdobljima u kojima su igrači Hajduka oduševljavali publiku, igru je oslikavala Torcida skandiranjem "Ovo je Hajduk!" na utakmici sa Slaven Belupom 2. ožujka 2014. (pobjedio 3:0 na lošem terenu, što je zadnja pobjeda u nizu od 4 pobjede). Najteži poraz sa Dinamom na Poljudu od 1987. (ligaški, od 2001. na službenim utakmicama) je doživio 22. ožujka u 27. kolu sa 0:2. Hajduk je na početku, na sredini i na početku proljeća igrao odlično no klasičan pad na kraju sezone je pokvario sliku sezone. Nakon prekinutog derbija od strane navijača (0:1; 0:3 služ. rezultat.), Hajduk je tu sezonu završio na 3. poziciji iza Rijeke.

Simboli kluba

Dres

Hajduk je svoju prvu utakmicu odigrao u dresu sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. Tadašnje austrijsko poglavarstvo grada nije htjelo da se na bilo koji način manifestira hrvatstvo Splita pa nije dozvolilo da boja novonastalog kluba bude hrvatska trobojnica. Kad je zabranjena trobojnica, krenulo se s crvenom (Hrvatska) i modrom bojom (more) i preko njih bijelim slovima napisali Hajduk.

Nakon toga na dresu prevladava bijela boja, a glavni se dres sastoji od bijele majice, plavih hlača i plavih čarapa, kombinacije koja simbolizira bijelo jedro na plavom moru. Bijela boja je postala simbolom kluba i zbog nje je momčad Hajduka ima popularni nadimak 'bili'. Pričuvni dres se sastoji od crveno-plave majice sa okomitim ili vodoravnim prugama (nekad užim, nekad širim), plavih hlača i plavih čarapa, a simbolizira boje iz hrvatske zastave. Jedno se vrijeme za glavni dres spominjala mornarska kombinacija, sa vodoravnim bijelo plavim prugama, no, taj je dres tek 2 puta nosio vratar Pletikosa.

Treći dres je bio problematičan u izboru. Dok UEFA nije uvela obveznu prijavu trećeg dresa, nije bio ni postojao. Jedan od mogućih je bila okomito prugasta bijelo-crvena majica kao na prvoj utakmici. Međutim, zbog činjenice da je ovakav dres sličio na dresove nekih drugih klubova (Crvena zvezda), koji su imali negativnu simboliku, do toga nije došlo.

Grb

Hajdukov grb je hrvatska šahovnica u krugu, obrubljena plavom vrpcom, s na svakoj strani po 2 okomite crte. Iznad šahovnice je natpis Hajduk, a ispod Split. Šahovnica se sastoji od 25 crveno bijelih polja koja su iste širine kao i plava vrpca.

O značenju okomitih crta klub se još nikad nije službeno izjasnio. Prema jednoj verziji one predstavljaju osnivače kluba Stellu, Kaliternu, Šakića i Ivaniševića. Druge tvrdnje su da se radi o znakovima jednakosti koji povezuju grad Split s Hajdukom, ili da su to zapravo navodnici imenu Hajduk, s obzirom da su se u to vrijeme, po pravopisu, imena svih udruga i organizacija morala pisati pod navodnicima.

Grb je 1911. osmislio Vjekoslav Ivanišević, a najstarija sestra Fabijana i Luke Kaliterne, Ana Kaliterna, je odnijela taj crtež u samostan gdje su časne sestre ručno izvezle 20-30 komada. Grb se prvi puta u javnosti pojavio 1926. godine prilikom izvedbe Tijardovićeve operete 'Kraljica baluna' kao dio scenografije. Hajduk je 30 godina igrao bez grba na dresu i prvi put ga je postavio 1941. kada je stavljena izvorna verzija. Nakon toga odigrao je utakmicu u Bariju 1944. s crvenom zvijezdom u sredini igrajući pod drugim imenom i od tada je izbačena šahovnica. Nakon toga godinama na dresu stoji samo crvena petokraka kao simbol slobode sve do 1990. godine, kada u posljednjem prvenstvu Jugoslavije klub nastupa sa starim grbom, s hrvatskom šahovnicom, koja se održala do danas. U međuvremenu se javlja i druga inačica, s hrvatskom šahovnicom, ali uz zvijezdu petokraku u gornjem dijelu grba, na spoju vijenaca.

Zajedno s petokrakom promijenjene su crte sa strane, te umjesto njih postavljena godina osnutka kluba - 1911, što se dugo zadržalo te često bilo predmet zabune, pa tako i danas igrači igraju noseći grb s crtama, dok je na istočnoj tribini stadiona obojenim klupama napravljen grb s brojkama 19 i 11.

Stadion

Stari plac

HNK Hajduk igra svoje utakmice na Gradskom stadionu na Poljudu od 1979.

Od 1911. do 1979. utakmice je igrao na igralištu zvanom "Kod stare Plinare", gdje danas igra RK Nada. Teren se izvorno zvao "Kraljeva njiva". Otkako je preselio na Poljud, staro igralište se u govoru u Splitu naziva "Stari Plac" ili "Staro Hajdukovo". Stadion se nalazio kraj rodilišta čime je praktično svakom novom Splićaninu to bio prvi vanjski objekt koji je ugledao. Na sjevernoj tribini stadiona nalazila se navijačka skupina Torcida, na njemu je odigrano 3148 utakmica, palo 9542 golova i osvojeno 11 prvenstava i 6 kupova.

Navijači

Tribine za vrijeme susreta s Fiorentinom

Hajdukova organizirana navijačka skupina se zove Torcida, ime koje je uzela po svojim južnoameričkim uzorima.

Torcida se prvi put okupila na ključnoj utakmici prvenstva protiv "Crvene zvezde" u pretposljednjem kolu, 29. listopada 1950. 20.000 navijača nosilo je "bile" do preokreta i pobjede 2:1, koja im je donijela prvi naslov prvaka nakon 2. svjetskog rata, ostvaren bez ijednog poraza.

Klub ima veliku navijačku bazu širom Hrvatske, a izrazito snažnu bazu ima na hrvatskom priobalju od Savudrijske vale do Prevlake, te su tradicionalno jaki u Dalmaciji. Čak i u ostatku bivše SFRJ, klub je svugdje imao navijača, među svim narodnim i vjerskim zajednicama, kao nijedan drugi klub na području bivše SFRJ. Kao zanimljivost, važno je napomenuti spomenuti izrazito veliku omiljenost Hajduka među Albancima u SFRJ, posebno na Kosovu, gdje se sklonost Hajduku može usporediti s onom u Dalmaciji.

Zanimljivost su bili i Hajdukovi povjerenici diljem bivše države koji su organizirali klubove navijača. Poznat je slučaj fotografa Rize Šurle, ulcinjskog crnca, maskote grada Ulcinja, vatrenog navijača splitskog Hajduka [9] koji je bio "crni povjerenik 'bijelih'". Zabilježeno je da je zahvaljujući njegovom radu ulcinjski Hajdukov klub navijača imao neusporedivo veći broj od svih drugih klubova navijača u Ulcinju.

Klupski uspjesi

Naslovi prvaka

  • Prvenstvo NR Hrvatske (to prvenstvo je bilo izlučno natjecanje za ulazak za jugoslavensku 1. ligu):
    • 1946.
  • Prvenstvo FNR Jugoslavije/SFR Jugoslavije:
    • 1950., 1952., 1954/55., 1970/71., 1973/74., 1974/75., 1978/79.
      • Hajduk je bio dio "velike četvorke" SFRJ-nogometa i jedini klub koji je postao prvak u objema Jugoslavijama, a da nije bio iz glavnog grada jugoslavenske republike/pokrajine. Vrijedi napomenuti da je Hajduk jedini nogometni klub koji je sudjelovao u svim prvoligaškim natjecanjima u Jugoslaviji od 1923. do 1991. Isto tako, Hajduk je jedini klub u objema Jugoslavijama koji je osvojio naslov prvaka bez poraza. Rekord je to kojeg Hajduk čuva od 1950., te ga do danas nije uspio srušiti ni jedan drugi klub u SFRJ i Hrvatskoj.

Kao i u Jugoslaviji, Hajduk je jedini klub koji je u svim prvenstvima RH igrao u najvišem rangu natjecanja, što zajedno čini neprekinuti niz od 80 sezona redovitog sudjelovanja u elitnom nogometnom razredu što je pravi svjetski raritet.

Mlade kategorije

Osvojeni kupovi

Dvoranska prvenstva

Prvačke postave

Trener: Oldrich Just

Trener: Swagrovsky

Trener: Otto Bohata

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Luka Kaliterna

Treneri u ovoj sezoni bili su: Luka Kaliterna i Erwin Puschner.

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Ljubo Benčić

Trener: Luka Kaliterna

Trener: Jozo Matošić

Trener: Aleksandar Tomašević

Trener: Slavko Luštica

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Tomislav Ivić

Trener: Stanko Poklepović

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Ivan Katalinić

Trener: Petar Nadoveza, Zoran Vulić

Trener: Zoran Vulić, Petar Nadoveza

Treneri: Ivan Katalinić, Blaž Slišković, Igor Štimac

Hajduk u završnicama kupa

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: HNK Hajduk Split u nacionalnim kupovima

Sezona Pobjednik Finalist Rezultat Grad / Stadion
Kup Hrvatske
1992./93. Hajduk Croatia Zagreb 1 4:1 Split / Poljud
1:2 Zagreb / Maksimir
1994./95. Hajduk Croatia Zagreb 1 3:2 Split / Poljud
1:0 Zagreb / Maksimir
1999./00. Hajduk Dinamo Zagreb 2:0 Split / Poljud
0:1 Zagreb / Maksimir
2000./01. Dinamo Zagreb Hajduk 2:0 Zagreb / Maksimir
1:0 Split / Poljud
2002./03. Hajduk Uljanik Pula 2 1:0 Pula / Aldo Drosina
4:0 Split / Poljud
2004./05. Rijeka Hajduk 2:1 Rijeka / Kantrida
1:0 Split / Poljud
2007./08. Dinamo Zagreb Hajduk 3:0 Zagreb / Maksimir
0:0 Split / Poljud
2008./09. Dinamo Zagreb Hajduk 3:0 Zagreb / Maksimir
0:3 (4:3 11m) Split / Poljud
2009./10. Hajduk Šibenik 2:1 Split / Poljud
2:0 Šibenik / Šubićevac
2012./13. Hajduk NK Lokomotiva Zagreb 2:1 Split / Poljud
3:3 Zagreb / Maksimir
Kup Jugoslavije
1953. BSK Beograd 3 Hajduk 2:0 Beograd / JNA
1955. BSK Beograd 3 Hajduk 2:0 Beograd / JNA
1962./63. Dinamo Zagreb Hajduk 4:1 Beograd / JNA
1966./67. Hajduk Sarajevo 2:1 Split / Stari plac
1968./69. Dinamo Zagreb Hajduk 3:2 Beograd / JNA
3:0 Beograd / JNA
1971./72. Hajduk Dinamo Zagreb 2:1 Beograd / JNA
1973. Hajduk Crvena Zvezda Beograd 1:1 Split / Stari plac
1:2 Beograd / Crvena Zvezda
1974. Hajduk Borac Banja Luka 1:0 Beograd / JNA
1975./76. Hajduk Dinamo Zagreb 1:0 Beograd / Crvena Zvezda
1976./77. Hajduk Budućnost 2:0 Beograd / Crvena Zvezda
1983./84. Hajduk Crvena Zvezda Beograd 2:1 Split / Poljud
0:0 Beograd / Crvena Zvezda
1986./87. Hajduk Rijeka 1:1 (9-8 11m) Beograd / JNA
1989./90. Crvena Zvezda Beograd Hajduk 1:0 Beograd / JNA
1990./91. Hajduk Crvena Zvezda Beograd 1:0 Beograd / JNA

Napomene za imena klubova:
1 Croatia je današnji Dinamo
2 Uljanik je današnja Istra 1961
3' BSK je današnji OFK

Hajduk u europskim natjecanjima

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: HNK Hajduk u međunarodnim natjecanjima

Nastupi

  • 1985./86. Kup UEFA:
    • 1. kolo: Hajduk - Flag of France.svg Metz 5:1, 2:2
    • 2. kolo: Flag of Italy.svg Torino - Hajduk 1:1, 1:3
    • 3. kolo: Flag of Ukraine.svg (onda kao Flag of the Soviet Union.svg) Dnjipro - Hajduk 0:1, 0:2
    • Četvrtfinale: Hajduk - Flag of Belgium (civil).svg Waregem 1:0, 0:1
  • 1987./88. Kup pobjednika kupova:
    • 1. kolo: Flag of Denmark.svg Aalborg - Hajduk 1:0, 0:1 ( 11m - 2:4 )
    • 2. kolo: Flag of France.svg Olympique Marseille - Hajduk 4:0, 3:0
      • Zbog divljanja publike i bacanja suzavca na teren u uzvratnoj utakmici na Poljudu klub je kažnjen zabranom nastupa u Europi sljedeće dvije godine. Utakmica na kojoj je rezultat bio 2:0 za Hajduk registrirana je rezultatom 3:0 za Marseille.
  • 1994./95. Liga prvaka:
    • Pretkolo: Flag of Poland.svg Legia - Hajduk 0:1, 0:4
      • Skupina C:
    • Hajduk - Flag of Portugal.svg Benfica 0:0 (0:0)
    • Flag of Romania.svg Steaua - Hajduk 0:1 (0:0)
    • Hajduk - Flag of Belgium (civil).svg Anderlecht 2:1 (1:0)
    • Flag of Belgium (civil).svg Anderlecht - Hajduk 0:0 (0:0)
    • Flag of Portugal.svg Benfica - Hajduk 2:1 (1:0)
    • Hajduk - Flag of Romania.svg Steaua 1:4 (0:3)
      • 1. Flag of Portugal.svg S.L. Benfica 9
      • 2. Flag of Croatia.svg Hajduk 6
      • 3. Flag of Romania.svg Steaua 5
      • 4. Flag of Belgium (civil).svg R.S.C. Anderlecht 4
    • Četvrtfinale: Hajduk - Flag of the Netherlands.svg Ajax 0:0, 0:3
  • 1995./96. Liga prvaka:
    • Pretkolo: Flag of Greece.svg Panathinaikos - Hajduk 0:0, 1:1
      • Domaću utakmicu Hajduk je igrao u Rijeci, zbog pritiska grčkog kluba radi izbjegavanja (navodne) ratne opasnosti.

Statistika

  • Dosad je u 166 službena međunarodna susreta Hajduk zabilježio 71 pobjedu, 32 neodlučenim ishodom i 63 poraza. Gol-razlika je pozitivna, sa 241 postignuta i 198 primljena pogodka.
  • Najbolji klupski strijelac u europskim kupovima je Zlatko Vujović sa 19 pogodaka.
  • Igrač s najviše nastupa za Hajduk u europskim kupovima je Vedran Rožić sa 49 nastupa.
  • Najviše se puta, čak 14, Hajduk susretao s klubovima iz Engleske i pritom ima negativan skor od 3 pobjede, 2 neodlučena ishoda i 9 poraza, uz to da nikada nije uspio proći u sljedeće kolo.
  • U dosadašnjim su susretima "Bili" bar jednom uspjeli pobijediti nekog predstavnika iz svih država s kojima su igrali, s izuzetkom Švicarske (2 neriješene s Grasshoppersima), Slovačke (poraz i neriješeno s ukupnim rezultatom 2:1 sa Žilinom) i Gruzije (dva poraza od 1:0 sa Dilom).

Igrači i treneri

Pored igrača iz Hrvatske, u Hajduku su igrali i igrači iz Bosne i Hercegovine, Slovenije, Crne Gore, Srbije, Makedonije, Albanije, Italije (iako Hrvat, vratar Otmar Gazzari imao je talijansko državljanstvo), Češke, Rusije, Liberije, Australije, Kanade, Urugvaja, Mađarske Portugala, Obale Bjelokosti itd. od kojih su neki mnogi igrali i za reprezentacije svojih država.

Od trenera iz Hrvatske, Hajduka su trenirali i treneri iz Češke, Mađarske, Bosne i Hercegovine, Srbije, Austrije i Bugarske, od kojih su neki bili i treneri predstavničkih vrstâ svojih zemalja i velikih klubova općenito.

Od poznatih osoba koje su bile u Hajdukovim mlađim kategorijama, a nisu nikad došle do prve postave, valja spomenuti hrvatskog akademika Davorina Rudolfa.[10]

Treneri kroz povijest

1911. - 1992.
bio trenerom od - do Drž. Trener Uspjesi
1911. Flag of the Czech Republic.svg Oldrich Just
1912. Flag of the Czech Republic.svg Josip Šwagrovsky
1913. Flag of the Czech Republic.svg Otto Bohata
1914. Flag of the Czech Republic.svg Norbert Zajiček
1915. - 1918. Flag of the Czech Republic.svg Zdenko Jahn
1919. Flag of the Czech Republic.svg Karel Stiasny
1920. Flag of the Czech Republic.svg Rudolf Štapl
1920. Flag of the Czech Republic.svg Frano Zoubek
1921. Flag of the Czech Republic.svg Franz Mantler
1922. Flag of the Czech Republic.svg Jindrich Šoltis
1922. Flag of the Czech Republic.svg Vaclav Pinc
1923. Flag of the Czech Republic.svg Jaroslav Bohata
1923. - 1930. Flag of Croatia.svg Luka Kaliterna 2 prvenstva
1930. Flag of Austria.svg Erwin Puschner
1930. - 1936. Flag of Croatia.svg Luka Kaliterna
1936. Flag of Croatia.svg Ante Blažević
1937. Flag of the Czech Republic.svg Karel Senecky
1937. Flag of Croatia.svg Luka Kaliterna
1938. - 1939. Flag of Hungary.svg Iles Spitz
1939. - 1940. Flag of Croatia.svg Ljubo Benčić
1940. Flag of the Czech Republic.svg Jiří Sobotka
1940. Flag of Croatia.svg Ljubo Benčić
1941. Flag of the Czech Republic.svg Jiří Sobotka 1 prvenstvo
1941. - 1948. Flag of Croatia.svg Ljubo Benčić 3 prvenstva
1948. - 1951. Flag of Croatia.svg Luka Kaliterna 1 prvenstvo
1951. Flag of Croatia.svg Branko Bakotić
1952. - 1954. Flag of Croatia.svg Jozo Matošić 1 prvenstvo
1954. - 1955. Flag of Serbia.svg Aleksandar Tomašević 1 prvenstvo
1955. - 1956. Flag of Croatia.svg Ljubo Benčić
1956. - 1958. Flag of Croatia.svg Frane Matošić
1958. - 1959. Flag of Croatia.svg Ive Radovniković
1959. - 1961. Flag of Serbia.svg Milovan Ćirić
1961. - 1962. Flag of Croatia.svg Leo Lemešić
1962. Flag of Croatia.svg Florijan Matekalo
1963. Flag of Croatia.svg Lenko Grčić
1963. - 1964. Flag of Serbia.svg Milovan Ćirić
1964. Flag of Croatia.svg Ozren Nedoklan
1965. Flag of Croatia.svg Frane Matošić
1965. - 1969. Flag of Serbia.svg Dušan Nenković 1 nacionalni kup
1969. - 1971. Flag of Croatia.svg Slavko Luštica 1 prvenstvo
1972. Flag of Croatia.svg Tomislav Ivić 1 nacionalni kup
1972. Flag of Croatia.svg Branko Zebec
1973. - 1976. Flag of Croatia.svg Tomislav Ivić 3 nacionalna kupa i 2 prvenstva
1976. - 1977. Flag of Croatia.svg Josip Duvančić 1 nacionalni kup
1977. - 1978. Flag of Croatia.svg Vlatko Marković
1978. - 1980. Flag of Croatia.svg Tomislav Ivić 1 prvenstvo
1980. - 1982. Flag of Croatia.svg Ante Mladinić
1982. - 1984. Flag of Croatia.svg Petar Nadoveza 1 nacionalni kup
1984. - 1985. Flag of Croatia.svg Stanko Poklepović
1986. Flag of Croatia.svg Sergije Krešić
1986. - 1987. Flag of Croatia.svg Joško Skoblar 1 nacionalni kup
1987. Flag of Croatia.svg Marin Kovačić
1987. Flag of Bulgaria.svg Ivan Vucov
1988. - 1989. Flag of Croatia.svg Petar Nadoveza
1990. Flag of Croatia.svg Luka Peruzović
1991. - 1992. Flag of Croatia.svg Joško Skoblar 1 nacionalni kup
HNL
bio trenerom od - do Drž. Trener Uspjesi HNL/kup Europa
1992., 1992./93. Flag of Croatia.svg Stanko Poklepović 1 prvenstvo, 1 superkup 29-17-5 1-0-1
1992./93. - 1995./96. Flag of Croatia.svg Ivan Katalinić 2 prvenstva, 2 kupa, 2 superkupa 71-27-15 5-5-4
1995./96. Flag of Croatia.svg Mirko Jozić 13-3-4 0
1996./97. Flag of Croatia.svg Ivan Buljan 20-7-7 3-0-1
1997./98. Flag of Croatia.svg Luka Bonačić 9-0-1 4-0-2
1997./98. Flag of Croatia.svg Tomislav Ivić 3-1-0 0
1997./98. Flag of Croatia.svg Luka Bonačić 7-3-7 0
1997./98. Flag of Croatia.svg Zoran Vulić 1-2-3 0
1998./99., 1999./00. Flag of Croatia.svg Ivan Katalinić 27-11-8 2-4-2
1999./00. Flag of Croatia.svg Ivica Matković 13-8-3 0
1999./00., 2000./01. Flag of Croatia.svg Petar Nadoveza 1 nacionalni kup 6-3-4 0-1-1
2000./01. Flag of Croatia.svg Zoran Vulić 1 prvenstvo 22-7-7 0
2001./02. Flag of Croatia.svg Nenad Gračan 12-2-2 1-3-2
2001./02. Flag of Croatia.svg Slaven Bilić 11-4-2 0
2002./03., 2003./04. Flag of Croatia.svg Zoran Vulić 1 nacionalni kup 53-9-11 3-4-3
2003./04. Flag of Croatia.svg Petar Nadoveza 1 prvenstvo, 1 superkup 3-0-0 0
2004./05. Flag of Croatia.svg Ivan Katalinić 2-1-2 1-0-1
2004./05. Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Blaž Slišković 14-3-6 0
2004./05. Flag of Croatia.svg Igor Štimac 1 prvenstvo 4-5-3 0
2005./06. Flag of Croatia.svg Miroslav Blažević 1 superkup 3-2-3 0-0-2
2005./06. Flag of Croatia.svg Ivan Gudelj 5-6-3 0
2005./06. Flag of Croatia.svg Luka Bonačić 5-4-7 0
2006./07. Flag of Croatia.svg Zoran Vulić 22-4-5 0
2006./07., 2007./08. Flag of Croatia.svg Ivan Pudar 6-5-1 1-1-1
2007./08. Flag of Croatia.svg Sergije Krešić 4-1-3 0-1-0
2007./08. Flag of Croatia.svg Robert Jarni 12-7-8 0
2008./09. Flag of Croatia.svg Goran Vučević 7-2-4 2-1-1
2008./09., 2009./10. Flag of Croatia.svg Ante Miše 18-7-5 0-1-0
2009./10. Flag of Croatia.svg Ivica Kalinić 0-0-0 0-0-1
2009./10. Flag of Italy.svg Edoardo Reja 11-3-3 0
2009./10., 2010./11. Flag of Croatia.svg Stanko Poklepović 1 nacionalni kup 19-8-4 3-1-3
2010./11. Flag of Croatia.svg Goran Vučević 5-2-6 0-0-3
2010./11. Flag of Croatia.svg Ante Miše 2-1-2 0
2011./12. Flag of Bulgaria.svg Krasimir Balakov 16-5-5 0-0-2
2011./12., 2012./13. Flag of Croatia.svg Mišo Krstičević 13-6-8 2-0-2
2012./13. - 2014./15. Flag of Croatia.svg Igor Tudor 1 nacionalni kup 21-14-12 2-1-3

Najznačajniji igrači

Vratari
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
1 Flag of Croatia.svg Vladimir Beara 1947. - 1955. 136 (0) vratar
1 Flag of Croatia.svg Ivan Katalinić 1971. - 1979. 122 (0) vratar
1 Flag of Croatia.svg Ivan Pudar 1979. - 1990. 187 (0) vratar
1 Flag of Montenegro.svg Zoran Simović 1980. - 1984. 84 (0) vratar
1 Flag of Croatia.svg Tonči Gabrić 1986. - 1987./1994. - 1999. 102 (2) vratar
1 Flag of Croatia.svg Stipe Pletikosa 1997. - 2003./2005. - 2006. 165 (4) vratar
Braniči
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Flag of Croatia.svg Jozo Matošić 1931. - 1941. 471 (53) lijevi bek
5 Flag of Croatia.svg Slavko Luštica 1940. - 1956. 634 (86) obrambeni igrač
5 Flag of Croatia.svg Dragan Holcer 1967. - 1975. 215 (0) stoper
2 Flag of Croatia.svg Vilson Džoni 1967. - 1977. 207 (8) desni branič
6 Flag of Croatia.svg Ivan Buljan 1967. - 1977. 192 (14) obrambeni igrač
4 Flag of Croatia.svg Luka Peruzović 1969. - 1980./1986. - 1988. 233 (9) stoper
11 Flag of Croatia.svg Robert Jarni 1986. - 1991. 128 (17) lijevi branič/vezni
6 Flag of Croatia.svg Slaven Bilić 1988. - 1993./2000. 117 (11) stoper
Vezni igrači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
10 Flag of the Czech Republic.svg Jiří Sobotka 1940. - 1941. 42 (28) lijevi vezni
6 Flag of Croatia.svg Ante Žanetić 1955. - 1960. 250 (41) half
10 Flag of Croatia.svg Jurica Jerković 1968. - 1978. 250 (71) lijevi vezni
8 Flag of Croatia.svg Dražen Mužinić 1971. - 1980. 277 (13) vezni igrač
9 Flag of Slovenia.svg Branko Oblak 1973. - 1975. 35 (9) vezni igrač
4 Flag of Croatia.svg Ivan Gudelj 1977. - 1986. 175 (34) vezni igrač
11 Flag of Croatia.svg Zoran Vulić 1979. - 1988./1993. - 1995. 188 (29) vezni igrač
8 Flag of Bosnia and Herzegovina.svg Blaž Slišković 1981. - 1986. 101 (23) desni vezni
10 Flag of Croatia.svg Aljoša Asanović 1984. - 1990./1994. - 1995./2000. 153 (37) lijevi vezni
11 Flag of Croatia.svg Milan Rapaić 1991. - 1996./2003. 95 (23) lijevi vezni
11 Flag of Croatia.svg Darijo Srna 1999. - 2003. 69 (7) desni vezni
Napadači
Broj Drž. Igrač Vrijeme u Hajduku Nastupi(golovi) Položaj
Flag of Croatia.svg Ljubo Benčić 1921. - 1935. 353 (355) napadač
Flag of Croatia.svg Vladimir Kragić 1929. - 1940. 354 (266) napadač
10 Flag of Croatia.svg Frane Matošić 1935.-1939./1940.-1941./1944.-1956. 739 (729) napadač
10 Flag of Croatia.svg Bernard Vukas 1947. - 1957./1959. - 1963. 267 (94) napadač
9 Flag of Croatia.svg Andrija Anković 1958. - 1966. 146 (64) napadač
9 Flag of Croatia.svg Petar Nadoveza 1963. - 1973. 217 (108) napadač
11 Flag of Croatia.svg Ivica Šurjak 1971. - 1981. 272 (52) napadač
7 Flag of Croatia.svg Slaviša Žungul 1971. - 1979. 178 (82) napadač
7 Flag of Croatia.svg Zlatko Vujović 1976. - 1986. 240 (121) napadač
11 Flag of Croatia.svg Alen Bokšić 1987. - 1991. 95 (27) napadač
11 Flag of Croatia.svg Ardian Kozniku 1990. - 1994. 98 (44) napadač

Igrači Hajduka sa 100 i više golova

Predsjednici

od - do Drž. Predsjednik Uspjesi
1911. - 1912. Flag of Croatia.svg dr. Kruno Kolombatović
1912. - 1913. Flag of Croatia.svg Ante Katunarić
1913. Flag of Croatia.svg dr. Grga Anđelović
1913. Flag of Croatia.svg Ante Katunarić
1913. - 1921. Flag of Croatia.svg Vladimir Šore
1921. Flag of Croatia.svg dr. Silvije Matulić
1921. - 1923. Flag of Croatia.svg dr. Vjekoslav Fulgosi
1923. - 1924. Flag of Croatia.svg dr. Antun Grgin
1924. - 1925. Flag of Croatia.svg dr. Vjekoslav Fulgosi
1925. - 1926. Flag of Croatia.svg dr. Silvije Bulat
1926. - 1927. Flag of Croatia.svg dr. Antun Grgin 1 prvenstvo
1927. - 1930. Flag of Croatia.svg dr. Ante Kovačić Šibiškin 1 prvenstvo
1930. - 1932. Flag of Croatia.svg Inž. Žarko Dešković
1932. - 1933. Flag of Croatia.svg dr. Ante Starčević
1933. - 1936. Flag of Croatia.svg dr. Vjenceslav Celigoj
1936. Flag of Croatia.svg Inž. Fabjan Kaliterna
1936. - 1938. Flag of Croatia.svg dr. Pave Kamber
1938. Flag of Croatia.svg Inž. Mihovil Miće Novak
1938. - 1939. Flag of Croatia.svg Inž. Petar Machiedo
1939. - 1941. / 1944. - 1945. Flag of Croatia.svg Janko Rodin 1 prvenstvo
1945. - 1946. Flag of Croatia.svg Humbert Faris 1 prvenstvo
1946. - 1947. Flag of Croatia.svg Nikola Papić
1947. - 1949. Flag of Croatia.svg Humbert Faris
1949. Flag of Croatia.svg Ivo Raić
1950. - 1953. Flag of Croatia.svg Marin Vidan 2 prvenstva
1953. - 1958. Flag of Croatia.svg Marko Markovina 1 prvenstvo
1958. - 1962. Flag of Croatia.svg Petar Alfirević
1962. - 1964. Flag of Croatia.svg Petar Rončević
1964. - 1966. Flag of Croatia.svg Josip Košta
1966. - 1970. Flag of Croatia.svg Josip Gribulić 1 kup
1970. - 1980. Flag of Croatia.svg Tito Kirigin 4 prvenstva, 5 kupova
1980. - 1981. Flag of Croatia.svg Ante Skataretiko
1981. - 1984. Flag of Croatia.svg Ivo Šantić 1 kup
1984. - 1985. Flag of Croatia.svg Anton Kovač
1985. - 1986. Flag of Croatia.svg Joško Vidošević
1986. - 1988. Flag of Croatia.svg Vlado Bučević 1 kup
1988. - 1990. Flag of Croatia.svg Kolja Marasović
1990. - 1992. Flag of Croatia.svg dr. Stjepan Jukić Peladić 1 kup
1992. - 1996. Flag of Croatia.svg Nadan Vidošević 3 prvenstva, 2 kupa, 4 superkupa
1996. - 1997. Flag of Croatia.svg Anđelko Gabrić
1997. - 2000. Flag of Croatia.svg Željko Kovačević 1 kup
2000. - 2007. Flag of Croatia.svg Branko Grgić 3 prvenstva, 1 kup, 2 superkupa
2008. Flag of Croatia.svg Željko Jerkov
2008. - 2009. Flag of Croatia.svg Mate Peroš
2009. - 2010. Flag of Croatia.svg Joško Svaguša 1 kup
2010. - 2011. Flag of Croatia.svg Josip Grbić
2011. - 2012. Flag of Croatia.svg Hrvoje Maleš
2012. - Flag of Croatia.svg Marin Brbić 1 kup

Klupski rekordi

  • Najbolji start prvenstva: 2006/07. - 7 pobjeda izareda; niz je prekinut porazom u gostima od "Osijeka", koji nakon te utakmice više od 7 utakmica nije ostvario pobjedu
  • Najveća pobjeda: U Hrvatskoj 10:0 protiv NK Radnika, a u Jugoslaviji 12:1 protiv Vardara

Nagrade i priznanja

Knjige o Hajduku

Izvori

  1. Tisuće bengalki i raketa u čast splitskih bijelih - sretan rođendan Majstore s mora!
  2. Toni Bilić: Kroničar sporta svjetskog glasa, Slobodna Dalmacija, 5. lipnja 2013., str. 39
  3. 3,0 3,1 3,2 3,3 3,4 Mladen Cukrov: Šezdeset pet godina obnove Hajduka na otoku Visu, BAŠTINA 35 23-42, Split 2009.
  4. RSSSF Hajduk u Drugom svjetskom ratu
  5. Cerjan, Stjepan. Hajduk – tim NOVJ u: Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, Školska knjiga, 1980., stranice 195-196.
  6. Ostavite Hajduk na miru! Eno vam HAŠK i Građanski, pa s njima igrajte Pavelićevu ligu i vičite 'Ajmo, ustaše!'!
  7. Smijenjen Krstičević, Igor Tudor novi trener Bijelih!
  8. Hajduk ponižen: Dinamo na Maksimiru slavio sa 5:0!
  9. (crnog.) Dan Ulcinjski crnci, 16. lipnja 2006., pristupljeno 30. rujna 2010.
  10. Davorin Rudolf: Hrvatska tone u politički bezdan, razgovarao Andrija Tunjić, [[Vijenac (časopis)|]], broj 482-483, 6. rujna 2012.

Poveznice

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: HNK Hajduk Split.