Mirko Bogović

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Mirko Bogović

Mirko Bogović (Varaždin, 2. veljače 1816. - Zagreb, 4. svibnja 1893.), hrvatski pjesnik i političar.

Životopis[uredi VE | uredi]

Rođen u Varaždinu, osnovnu školu završio u Križevcima, gimnaziju u Varaždinu. Posvećuje se vojnom pozivu, ali 1840. godine napušta vojsku i studira filozofiju i pravo.

Pisao je lirske pjesme ljubavnog, političkog i domoljubnog sadržaja ("Ljubice" 1844., "Smilje i kovilje" 1847., "Domorodni glasi"); satiričar ("Strelice"). Uredio 9. godište "Kola" (1854.) i prvo "Nevena" (1852.).

Za Bachova apsolutizma središnja književna osobnost u Hrvatskoj; jedan je od osnivača hrvatske novele ("Pripovijesti") i plodan dramatičar s političkom i socijalnom tendencijom ("Frankopan", "Matija Gubec", "Stjepan, posljednji kralj bosanski", "Šilo za ognjilo"). Pisao anakreontske pjesme ("Vinjage").


Djela[uredi VE | uredi]

Grob Mirka Bogovića na zagrebačkom Mirogoju.
  • Ljubice, 1844.
  • Smilje i kovilje, 1847.
  • Domorodni glasi
  • Strelice
  • Kola, 1854.
  • Nevena, 1852.
  • Matija Gubec
  • Vinjage

Drame:

  • Matija Gubec
  • Stjepan posljednji kralj Bosanski

Pripovijesti:

  • Crnogorska osveta
  • Grad Gotalovec
  • Vidov-dan na Lobor-gradu
  • Slava i ljubav
  • Šilo za ognjilo
  • Krvavi most u Zagrebu
  • Ubojstvo na Greben-gradu