Cyanobacteria
| Modrozelene alge | ||||
|---|---|---|---|---|
 Oscillatoria sp
|
||||
| Status zaštite | ||||
| Sistematika | ||||
|
||||
| Područje života | ||||
|
|
||||
|
Za ostale porodice i rodove vidi tekst. |
Modrozelene alge (lat. Cyanobacteria)[1] su prvi fotosintetski organizmi na zemlji, i dio su carstva bakterija.
Cijanobakterije su najstarija grupa fotoautotrofnih organizama. Odlikuju se primitivnom morfološkom i citološkom građom stanice. U bentosu žive kao jednostanični, kolonijalni ili višestanični oblici. Poznate su homocitne forme (građene od vegetativnih stanica) i heterocitne forme (uz vegetativne stanice prisutna i heterocista - krupnija stanica koje sadrže specifične tvari). Na površin trihoma (niti ili konca) mnogih cijanobakterija nalazi se sluzavi želatinozni omotač koji štiti alge od isušivanja, tako da one mogu živjeti i izvan vodene sredine na područjima koja su povremeno vlažna. Mnoge vrste žive na zidovima, stijenama, zemljištu, a veliki broj vrsta živi u slatkim vodama. Manji broj vrsta cijanobakterija živi u moru. U planktonu Jadrana su najčešće prisutne jednostanične modrozelene alge koje pripadaju pikoplanktonu, a razmnožavaju se diobom stanice. Kod kolonijalnih oblika način razmnožavanja je isti, ali nakon diobe ne dolazi do razdjeljivanja končastog tijela na fragmente.
Gotovo svi oblici imaju fotosintetske pigmente klorofil a i b, koji im daje modričasto-zelenu boju. Modrozelene alge su sveprisutne (nalazimo ih u moru, tlu, na vlažnim površinama, kori drveta; te u ekstremnim uvijetima: iznimno hlandnom ili vrućem okolišu). U vodama koje su bogate organskim tvarima (manjim jezerima, barama) stvaraju guste prevlake što nazivamo cvjetanjem vode.
Sadržaj |
Cvjetanje vode [uredi]
Cvjetanje vode se događa u vodama koje su zagađene raznim organskim tvarima. Tamo, tijekom svog razmnožavanja, modrozelene alge troše puno kisika a kada ga nestane dolazi do njihovog odumiranja i otpuštanja raznih otrova. Kada odumre velik broj modrozelenih algi otpušta se velika količina otrova te može doći i do pomora lokalnog živog svijeta (riba, drugih životinja i biljaka).
Podjela [uredi]
Današnja podjela je na 6 redova, plus sedam porodica i znatan broj posebnih rodova
Uz ove redove postoje i porodice
- Borzinemataceae,
- Capsosiraceae,
- Dermocarpaceae,
- Loefgreniaceae,
- Mastigocladopsidaceae,
- Prochlorotrichaceae i
- Sirosiphoniaceae;
i rodovi: Amphithrix, Anabaenella, Cladogirvanella, Conophyton, Crinalium, Dermocarpa, Diplocolon, Fremyella, Gardnerula, Hypheothrix, Leptobasis, Linckia, Nostocella, Pelagothrix, Prochlorococcus, Staurocladia, Symphyosiphon i Vesicophycus[2].
Kolonije cijanobakterija [uredi]
 |
Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Wikipediji moraju biti pisani enciklopedijskim stilom. |
 |
Ovom članku ili dijelu članka nedostaju hrvatski dijakritički znakovi. Članak treba ispraviti dodavanjem znakova č, ć, đ, š, ž. |
 |
Ovaj članak ili odjeljak nije wikipediziran. (Rasprava) Tekst članka treba preurediti u wikitekst. Potom uklonite ovaj predložak. |
KOLONIJE CIJANOBAKTERIJA:
Iako su cijanobakterije jednostanicni organizmi , njihove stanice mogu biti povezane zajednickim sluzavim ovojem u kuglaste ili nitaste nakupine - KOLONIJE. Nitasti kolonijalni oblici mogu biti nerazgranati i razgranati , a zanimljivo je da su u njima susjedne stanice povezane plazmodezmijama . To su citoplazmatske niti koje prolaze kroz stanicnu stijenku i osiguravaju kontinuitet medu stanicama kao u visestanicnim organizmima . U nitastih su se kolonija , stovise , diferencirale pojedine stanice koje se od ostalih razlikuju vec svojim izgledom . Nazivaju se HETEROCISTE , a fizioloska im je odlika sposobnosti mogucnost/sposobnost iskoristavanja atmosfreskog dusika za sintezu bjelancevina i nukleinskih kiselina .
GDJE NALAZIMO CIJANOBAKTERIJE :
Veliki broj cinajobakterija zivi na brojnim i vrlo raznim stanistima , vecina u slatkim vodama , a samo nekoliko vrsta u moru . neke zive na tlu i u tlu , na drugim autotrofnim organizmima te na povrsini stijena , Mogu zivjeti u simbiozi sa gljivama u sastavu lisajeva te u simbiozi s biljkama nastanjujuci njihove medustanicne prostore . U vodama bogatim organiskim tvarima intenzivno razmozavanje cijanobakterija rezultati su goleme populacije . U slatkim vodama pojava se zove VODENI CVIJET. Zbog ugibanja i razgradnje stanice uz oslobadanje otrovnih tvari , toksina , cijanobakterijski pokrov moze biti vrlo otrovan pa moze prouzrociti pomor riba i ostalih organizama . Cijanobkaterije sudjeluju u stvaranju SEDRE uzimanjem ugljikovog diooskida iz bikarbonata otopljenih u vodi , sto rezultira talozenjem kalcijevog karbonata u njihovu sluzavom ovoju .
