Muzejske vitrine

Izvor: Wikipedija
Muzejska vitrina s izloženom slikom (autor sljedbenik Roberta Campina)

Muzejske vitrine služe za izlaganje muzejskih predmeta. Najčešće su izrađene od stakla ili stakloplastike te drva ili nekog kompozitnog materijala na bazi drva (iverica, šperploča). Danas se često izrađuju i od gips-ploča.

Opis[uredi | uredi kôd]

Najčešće su samostojeće vitrine, no česte su i one ugrađene u zid.

U biti razlikujemo 3 osnovna tipa samostojećih vitrina: jednostrane, podne i zidne.[1]

U principu muzejske vitrine izrađuju specijalizirane tvrtke. Striktno gledano morale bi biti izrađene isključivo od materijala koji ni na koji način ne utječu na predmete koje u njima izlažemo.

Kod nas su nažalost muzejske vitrine najčešće izrađene od iverice, koja se smatra krajnje štetnom za većinu materijala od kojih su načinjeni muzejski predmeti.

Dodatna literatura[uredi | uredi kôd]

Barbara Karwatzki, Hartmut John (Red.): Der Ausstellungsraum im Ausstellungsraum. Moderne Vitrinentechnik für Museen (= Schriften des Rheinischen Museumsamtes; Nr. 59). Rheinland-Verlag, Pulheim / Habelt / Bonn 1994, ISBN 3-7927-1462-0

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Display cases. The Shop Company. The Shop Company. Pristupljeno 3. siječnja 2014.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]