Nacionalni park Arches

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Nacionalni park Arches
(hrv. Lukovi)
Delicate arch sunset.jpg
Detalj iz Nacionalnog parka Arches
Koordinate: 38°41′44″N 109°32′55″W / 38.69556°N 109.54861°W / 38.69556; -109.54861Koordinate: 38°41′44″N 109°32′55″W / 38.69556°N 109.54861°W / 38.69556; -109.54861
Lokacija Utah
Država Sjedinjene Američke Države
Površina 30.901,38 ha
Najbliži grad Moab
Utemeljen 12. travnja 1929.
Broj posjetitelja 860.181 (2007.)
Službena stranica Arches National Park

Nacionalni park Arches (eng. Arches National Park) jedan je od 58 nacionalnih parkova smještenih u Sjedinjenim Američkim Državama u saveznoj državi Utah.

Zemljopis i geologija[uredi VE | uredi]

Nacionalni park Arches je smješten na jugoistoku savezne države Utah, u neposrednoj blizini grada Moab.

Park se satoji od mnoštva nepravilnih kamenih stupova svih oblika i veličina. Oko 200 kamenih lukova, po kojima je park dobio ime, premošćuje otvore u stijenama. Najduži od njih, koji je ujedno i najduži na svijetu je Ladscape Arch koji nalikuje velikoj i tankoj traci od kamena. Luk je na jednom dijelu debeo tek 1,8 m, a dužina mu je oko 100 m te spaja dva masivna potpornja.

Ove prirodne tvorevine su oblikovane od pješčenjaka. Pješčenjaci su u stvari zrnca kvarca koja su međusobno povezana kalcijevim karbonatom, a zatim presvučena raznim željeznim spojevima koji ovom fenomenu daju raznolike boje. Stupovi i lukovi su nastali tako što cijeli pješčenjak leži da debelom sloju soli. Pritiskom stijena iznad sebe, sol se uvlači u mekši dio stijena te, stvarajući vlastiti pritisak, pješčenjak izguruje prema gore u obliku kupole. Vremenom se kamen širio i pucao uslijed čega je došlo do nastanka brojnih paralelnih pukotina, međusobno udaljenih od 3 do 6 m. U pukotine je prodirala voda uslijed čega su se pukotine počele stanjivati stvarajući lukove.

Pogled na park sa La Sal planine
Pogled na park sa La Sal planine

Klima[uredi VE | uredi]

Godišnje padaline u parku su oko 200 mm, temperatura zimi pada ispod nule, a ljeti se penje i do 37°C. Stijene se u takvoj situaciji zagrijavaju čak do 66°C.

Klimatološki srednjaci za Nacionalni park Arches
mjesec sij velj ožu tra svi lip srp kol ruj lis stu pro godina
srednji maksimum, °C 5 11 16 21 28 30 37 36 30 23 12 7 21
srednja dnevna temperatura, °C -1,5 4 8,5 13,5 19,5 21,5 27,5 27 22 14,5 5 0,5 13,5
srednji minimum, °C -8 -3 1 6 11 13 18 18 14 6 -2 -6 6
oborine, mm 10,6 9,4 19,3 20,2 22,4 11,1 22,0 26,8 18,5 27,9 19,4 10,0 218,8
Izvor: Worldclimate.com[1], podaci za razdoblje 1980.-1995.

Biljni pokrov[uredi VE | uredi]

Pustinjsko grmlje

Unatoč negostoljubivoj klimi u parku rastu paprat, orhideje, juka i smreka te nisko raslinje i kaktusi koji su se uspješno prilagodili pustinjskim uvjetima. To raslinje sačinjavaju jednogodišnje biljke koje cvjetaju za vrijeme kiša. Sjemenke mogu godinama ostati ukopane u zemlju čekajući povoljne uvjete za rast i cvatnju, a ti uvjeti su obično najizraženiji u proljeće. Lišće bilja i kaktusa obično je puno sitnih bodlji i tvrde je kože koja spriječava gubitak za život neophodne tekućine. Smreka ima sposobnost "samoobrezivanja" tako što u sušnim vremenima usmjerava tekućinu samo na one grane koje joj osiguravaju opstanak, dok korijenje stabljike juke ima sposobnost dohvata vode tamo gdje druge biljke to ne mogu.[2]

Životinjski svijet[uredi VE | uredi]

Zapadni gušer

Unatoč dojmu da je park nenastanjen životinjskim vrstama, u parku ipak obitavaju ptice, gušteri i neki glodavci čiji život i aktivnosti diktiraju godišnja doba i vremenski uvjeti.

Pustinjske životinje su se prilagodile ovim uvjetima pa je većina njih najaktivnija noću kad love. Danju se pred vrućinom skrivaju u pukotinama stijena. Najčešće vrste su razni pustinjski glodavci, tvorovi, lisice, pume, šišmiši i sove. Od životinja su nazočni i jelen mazgar, kojot i ris koji su također noćne životinje.

Tek rijetke životinje se kreću i aktivne su danju poptu vjeverica, guštera, zmija, jastrebova i orlova. Zmije i gušteri su tijekom zime noću neaktivni ali su u proljeće i ranu jesen aktivni tijekom dana, dok ljeti u vrijeme najvećih vrućina postaju aktivni isključivo noću.[3]

Povijest[uredi VE | uredi]

Crteži na stijeni pripadnika plemena Jute

Prvi ljudi su se pojavili u ovom području koncem ledenog doba, prije otprilike 10.000 godina. Kvarcni kamen im je pogodovao za izradu raznog oružja i oruđa a ostaci se pronalaze i danas.

Prije otprilike 2.000 godina, lovci nomadi su započeli sa naseljavanjem dijela parka i uzgojem pojedinih biljaka. Ovi su rani poljodjelci, poznati kao pretci Pueblo indijanaca, uzgojili kukuruz i grah. Živjeli su u selima kakvih još uvijek ima očuvanih u Nacionalnom parku Mesa Verde.

Kako su naseljavali ovo područje, ljudi su jednako tako i odlazili pa su u parku živjele različite kulture poput Šošona, Juta i Pajuta, koji su tu 1776. susreli i prve Europljane. O nazočnosti ovih indijanaca svedoče i crteži na stijenama za koje se vjeruje da su ih izrađivali pripadnici plemena Juta.[4]

Dolazak Europljana[uredi VE | uredi]

Koliba Wolfe ranča

Prvi Europljani koji su pronašli park su bili Španjolski istraživači koji su tražili nove puteve prema svojim misijama u Kaliforniji, pa tako stara španjolska staza koja je povezivala Santa Fe i Los Angeles prolazila istom rutom kojom danas prolazi auto-cesta.

Prvi pisani trag u parku je ostavio Denis Julien, francusko-američki lovac, koji je imao naviku potpisivati se pa je 9. lipnja 1844. ostavio natpis sa datumom svog prolaska parkom.

Prvi naselje, današnji grad Moab, koje su osnovali Europljani bilo je naselje mormona koje su zbog čestih sukoba sa Jutama morali napustiti. 1880-ih i 1890-ih godina, Moab su naselili rančeri. Loren Bish Taylor, jedan od prvih doseljenika koji je 1911. preuzeo lokalne novine, prvi je opisao ljepotu crvenkastih stijena oko lukova.

Prve napore o priznanju ovog područja kao nacionalnog parka poduzeo je 1923. godine istraživač Aleksandar Ringhoffer. Vlada je poslala istraživačke ekipe koje su imale zadaću istražiti i prikupiti dokaze o ljepotama parka i uvjetima za proglašavanje ovog područja nacionalnim parkom. Nakon istraživanja i prikupljenih dokaza, dana 12. travnja 1929. predsjednik Herbert Hoover potpisao je zakon o osnivanju nacionalnog spomenika, a 12. studenog 1971., američki kongres je promijenio tu odluku i područje proglasio nacionalnim parkom, na taj način priznavši više od 10.000 godina kulturne povijesti parka.

Znamenitosti[uredi VE | uredi]

Balanced Rock - Balansirajuća stijena
  • Balanced Rock (hrv. balansirajuća stijena)— Stijena veličine tri manja autobusa koja balansira na stjenovitom stupu.
  • Courthouse Towers — Zbirka visokih kamenih stupova.
  • Dark Angel — Samostojeći toranj od crnog kamena.
  • Delicate Arch — Jedan od najpoznatijih lukova koji je postao simbolom države Utah.
  • Devil's Garden (hrv. Vražiji vrt) — sastoji se od mnoštva lukova i stubova.
  • Double Arch — Dvostruki luk sa istim završetkom.
  • Fiery Furnace — Prostor labirinata izgrađenih od uskih stupova i stijena.
  • Landscape Arch — Najveći svjetski prirodni kameni luk dužine oko 100 m.
  • Petrified dunes — Okamenjeni ostaci pješčanih dina.
  • Wall Arch — Luk smješten uz Vražiji vrt, raspao se između 4. i 5. kolovoza 2008. godine.

Galerija[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Literatura[uredi VE | uredi]

  • Sva čuda svijeta - Nakladnik: Mozaik knjiga, Zagreb 2004.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti[uredi VE | uredi]

Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Nacionalni park Arches
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Nacionalni park Arches