Nacistička eugenika

Izvor: Wikipedija
Informativni poster s izložbe "Čuda života" koja se održala u Berlinu 1935. godine

Nacistička eugenika (njem. Nationalsozialistische Rassenhygiene, "nacionalsocijalistička rasna higijena") označava nacističku rasnu politiku koja je u središte ideologije postavljala po njima superiornu "arijsku rasu".[1] U Reichu je eugenika bila poznata pod sinonimom rasna higijena, a završetkom rata oba termina postepeno su potisnuta iz upotrebe te ih je zamijenio termin ljudska genetika (Humangenetik)

Istraživanja eugenike u Njemačkoj prije i za vrijeme nacističke vladavine bila su slična istraživanjima koja su provođena u Sjedinjenim Američkim Državama. Dolaskom Hitlera na vlast istraživanja eugenike financirala su se od strane države i velikih investitora koji su se željeli približiti samom Hitleru i vrhu nacističke stranke te su se stoga istraživanja koristila kako bi opravdala Hitlerovu rasnu politiku i doktrinu.

Osobe koje su bile mete nacističke rasne ideologije bili su tada punopravni članovi društva koji su radili i živjeli skupa s tzv. "arijevcima". To su bili zatvorenici, invalidi, psihički bolesnici, epileptičari, osobe s manično depresivnim poremećajima, osobe s mišićnom distrofijom, gluhi i nijemi, homoseksualci i sl. Procjenjuje se kako je preko 400 000 osoba sterilizirano protiv vlastite volje, a preko 70 000 ljudi ubijeno je raznim otrovima (program eutanazije).[2][3][4][5]

Hitlerovi pogledi na eugeniku[uredi | uredi kôd]

Hitlerova naredba za upotrebu otrova prilikom eutanazije

Adolf Hitler čitao je o eugenici ("rasnoj higijeni") još dok je bio zatvorenik u zatvoru Landsberg.[6] Vjerovao je kako nacija postaje slabašna i zatrovana degenerativnim promjenama na ljudima.  [7]

Ideju u socijalnom darvinizmu Hitler je čuo čitajući austrijske novine tijekom 1920-tih godina. Teorija evolucije bila je tada općeprihvaćena teorija diljem Njemačke, ali do dolaska Hitlera nikad nije poprimila ni približno ekstreme interpretacije. [8] U svojoj drugoj knjizi hvalio je Spartu te ju je ocijenio kao prvu nacionalističku državu na svijetu.[9] Odobravao je spartansku eugeničku politiku prema djeci te u knjizi napisao ovako:

Spartu moramo smatrati kao prvu nacionalističku državu (Völkisch). Izlaganje bolesne, slabe i deformirane djece uništenju tisuću je puta humaniji potez nego bijedna ludost čuvanja najpatološkihij subjekata, i to pod svaku cijenu, te pritom uzimati živote stotina tisuća zdrave djece putem kontrole rađanja i abortusa kako bi se posljedično uzgojila vrsta degenerativnih ljudi opterećenih bolestima.[10][11]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Peter Longerich. 15. travnja 2010. Holocaust: The Nazi Persecution and Murder of the Jews. Oxford University Press. str. 30. ISBN 978-0-19-280436-5
  2. Close-up of Richard Jenne, the last child killed by the head nurse at the Kaufbeuren-Irsee euthanasia facility. United States Holocaust Memorial Museum. Pristupljeno 29. srpnja 2011.
  3. Ian Kershaw, Hitler: A Profile in Power, Chapter VI, first section (London, 1991.)
  4. Snyder, S. & D. Mitchell. Cultural Locations of Disability. University of Michigan Press. 2006.
  5. Proctor, Robert. 1. siječnja 1988. Racial Hygiene: Medicine Under the Nazis (engleski). Harvard University Press. ISBN 9780674745780
  6. Friedman, Jonathan C. 2011. The Routledge History of the Holocaust. Taylor & Francis. str. 49. ISBN 978-0-415-77956-2. Pristupljeno 1. kolovoza 2011.
  7. Evans, Richard J. 2005. The Third Reich in Power. Penguin Press. str. 429. ISBN 978-1-59420-074-8. Pristupljeno 1. kolovoza 2011.
  8. O'Mathúna, Dónal P. 2006. Human dignity in the Nazi era: implications for contemporary bioethics. BMC Med Ethics. 7: E2. doi:10.1186/1472-6939-7-2. PMC 1484488. PMID 16536874
  9. In 1876 Haeckel had discussed the selective infanticide policy of the Greek city of ancient Sparta.Haeckel, Ernst. 1876. The History of Creation, vol. I. New York: D. Appleton. str. 170. Among the Spartans all newly born children were subject to a careful examination or selection. All those that were weak, sickly, or affected with any bodily infirmity, were killed. Only the perfectly healthy and strong children were allowed to live, and they alone afterwards propagated the race.
  10. Hitler, Adolf. 1961. Hitler's Secret Book. Grove Press. New York. str. 17–18. ISBN 0-394-62003-8. OCLC 9830111
  11. Hawkins, Mike. 1997. Social Darwinism in European and American Thought, 1860.-1945.: nature as model and nature as threat. Cambridge University Press. str. 276. ISBN 0-521-57434-X. OCLC 34705047