Ne Win

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Bo Ne Win
Državni poglavar Mjanmaja
u službi
2. ožujka 1962. – 9. studenog 1981.
Prethodnik Win Maung
Nasljednik San Yu
3. Premijer Mjanmaja
u službi
29. listopada 1958. – 4. travnja 1960.
Prethodnik  U Nu
Nasljednik U Nu
5. Premijer Mjanmaja
u službi
2. ožujka 1962. – 4. ožujka 1974.
Prethodnik  U Nu
Nasljednik Sein Lwin
Rođenje 10. srpnja 1910. ili 14./24. svibnja 1911.
Smrt 5. prosinca 2002.
Politička stranka BSSP

Bo Ne Win (Paungdalè, 10. srpnja 1910. ili 14./24. svibnja 1911. - Yangon, 5. prosinca 2002.), mjanmajski političar, državnik i diktator koji je vladao od 1962. do 1981.

Rodio se kao Shu Maung, u obitelji iz srednje klase, u mjestu oko 300 km od Yangona (Rangoon). Pravi datum rođenja nikada nije ustanovljen. Studirao je biologiju dvije godine, želeći postati liječnik, no kada je odustao od učenja, pridružio se Udruzi "Mi Burmanci". Bio je jedan od Trideset drugova, grupe mladića koji su bili na vojnoj obuci provedenoj na otoku Hainan, pod japanskom okupacijom. Nakon kraja rata, bori se protiv Japana. Nakon postignute nezavisnosti od kolonijalnih vlasti pridružio se Burmanskoj vojsci nezavisnosti, a kasnije i Burmanskoj nacionalnoj vojsci. Kada je prvi predsjednik Aung San ubijen, priklonio se politici koju je provodio U Nu, važan političar i također član Trideset drugova. Neko vrijeme je mirovao, no 1962. izveo je "beskrvni puč", kako su prenijeli strani mediji. To nije bilo u potpunosti točno, jer je jedan vojnik ubio mladog sina bivšeg predsjednika. Imenovavši se predsjednikom Revolucionarnog vijeća, ukinuo je sve druge političke stranke osim svoje.

Njegova stranka zvala se "Burmanska stranka socijalističkog programa". Na vlasti je bio 26 godina. Njegovo ime Bo Ne Win znači Zapovjednik Sijajuće Sunce. Njega je uzeo za vrijeme obuke na otoku Hainan. Ženio se pet puta i imao najmanje petero djece.

Kombinirao je nacionalizam, marksizam i budizam. Sva obrazovana radna snaga je otišla iz zemlje, a 1987. Burma je proglašena najmanje razvijenom zemljom na svijetu. Izolacija od svega zapadnog je bila izrazito prisutna. Nacionalizirao je gospodarstvo, otjerao strance. Izdao je nove apoene kyata, nacionalne valute. Protiv njegove vlasti pokrenuti su mnogi prosvjedi i ustanci, ali je vojska sve u krvi ugušila.

Kada je umro U Thant, gnjevni studenti su nad njegovim lijesom napravili privremeni mauzolej, ogorčeni, što slavnom sunarodnjaku nije priređen državni pogreb. Zgrada studentskog sindikata Sveučilišta Rangoon je srušena.

S vlasti je odstupio u srpnju 1981., a od 1998. do smrti bio je u kućnom pritvoru. Kremiran je, a pepeo prosut u jednu rijeku.

U današnjem Mjanmaju još je i dan danas klasična vojna diktatura kojima je obilovala Latinska Amerika.