Neritička zona

Izvor: Wikipedija
Biomi
Suhozemni biomi
Tundra
Tajga/borealne šume
Planinski travnjaci i šikare
Crnogorične šume umjerenog pojasa
Tropske i suptropske crnogorične šume
Umjerene listopadne i mješovite šume
Mediteranske šume i makije
Tropske i suptropske vlažne listopadne šume
Tropske i suptropske suhe listopadne šume
Umjereni travnjaci, savane i šikare
Tropski i suptropski travnjaci, savane i šikare
Pustinje i vegetacija sušnih područja
Plavljena travna vegetacija
Riparianska zona
Vlažno područje
Vodeni biomi
Jezero
Priobalje
Šume mangrova
Šuma kelpa
Koraljni greben
Neritička zona
Epikontinentalni pojas
Pelagijska zona
Bentos
Hidrotermalni izvori
Hladni izvori
Led
Drugi biomi
Endolitska zona

Neritička zona je dio oceana koji se proteže od točke oseke do ruba kontinentalnog šelfa, s relativno malom dubinom, uglavnom do 200 metara. Neritička zona ima uglavnom vodu bogatu kisikom, nizak vodeni tlak, kao i relativno stabilnu temperaturu i razinu saliniteta. Ovo, uz prisutnost svjetlosti, što rezultira u fotosintetičnom životu poput fitoplanktona i plutajućih Sargassuma,[1] čini neritičku zonu lokacijom na kojoj se nalazi većina morskih živih bića.

Zooplanktoni, slobodno plutajuća bića koja mogu biti mikroskopske veličine do veličine malenih riba i škampa, žive u ovoj zoni i zajedno s fitoplanktonima čine bazu hranidbenog lanca koji podržava većinu svjetskih područja za ribolov.

Na rubu neritičke zone se završavaju kontinentalni šelfovi i naglo se strmoglavljuju do dubljih voda i pelagijske zone.

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Office of Naval Research. Inačica izvorne stranice arhivirana 13. prosinca 2007. Pristupljeno 14. kolovoza 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)