Nikola Novosel – Miško

Izvor: Wikipedija
Ovo je članak o hrvatskome glumcu. Za hrvatskog reprezentativnog kajakaša i kanuista pogledajte članak Nikola Novosel.

Nikola Novosel – Miško (Zagreb, 8. studenoga 1941.Koprivnica, 13. prosinca 2020.), hrvatski agronom, humorist, kulturni i društveni djelatnik i glumac.

Životopis[uredi | uredi kôd]

Rodio je kao deveto dijete Đure i Katarine Novosel, rođene Kancijan. Djetinjstvo je proveo u Ludbregu, gdje je prijateljevao s ludbreškim književnikom Mladenom Kerstnerom. U Ludbregu je 1956. završio osnovnu školu, 1960. u Križevcima srednju, a 1966. u Zagrebu je diplomirao na Poljoprivrednom fakultetu, smjer stočarstvo. Godine 1984. stekao je stupanj magistra znanosti na temu „Hranidbe stoke i tehnologije stočne hrane.“

Karijera[uredi | uredi kôd]

Prvo zaposlenje nakon srednje škole dobio je u Poljoprivrednoj zadruzi u Hrženici, a nakon fakulteta u Poljoprivrednom kombinatu u Ludbregu. Nakon preseljenja u Križevce, počeo je raditi u Poljoprivrednom i istraživačkom centru, današnjem Visokom gospodarskom učilištu.[1] Tu je proveo najveći dio svojeg radnog vijeka. Umirovio se 2007. godine. Bavio se i nastavničkim poslom te objavio nekoliko stručnih i znanstvenih radova.[2]

Radni vijek[uredi | uredi kôd]

  • 1966. – 1970. Poljoprivredno-zadružni kombinat u Ludbregu
  • 1970. – 1978. Poljoprivredno-istraživački centar u Križevcima
  • 1979. – 1982. direktor OPZ – Sveti Ivan Žabno
  • 1982. – 2007. Visoko gospodarsko učilište u Križevcima

Aktivizam[uredi | uredi kôd]

Bio je aktivist je Crvenog križa. U dva mandata obavljao je dužnosti predsjednika županijske organizacije, a bio je i član Glavnog odbora Hrvatskog Crvenog križa. Jedan je od osnivača križevačkog "Kluba liječenih alkoholičara" 1974. godine koji i danas uspješno djeluje. Politički je bio aktivan kao član Županijske skupštine Koprivničko-križevačke županije iz redova nezavisnih.

Rad u kulturi[uredi | uredi kôd]

Sklonost glumi pokazivao je već u srednjoj školi, što mu je i donijelo nadimak Miško (lik kojeg je glumio u školskoj predstavi "Francek i Miško"). Od 1972. godine bio je uključen u organizaciju križevačkog Velikog spravišča, a redovit je gost bio i na Kalničkim uncutarijama i Picokijadi. Cijeli je život njegovao kajkavski humor i satiru, pa se kao animator, voditelj ili zabavljač ("vicmaher") pojavljivao na raznim lokalnim kulturnim događajima. Odigrao je zapažene epizodne uloge u serijama i filmovima: Mejaši (1970.), Gruntovčani (1975., lik Tune Pišpeka), Neuništivi (1990.), Doktorova noć (1990.), Dirigenti i mužikaši (1991.), Kontesa Dora (1993.), Srce nije u modi (2000.), Naši i vaši (2000.), Bumerang (2005.), Odmori se, zaslužio si (2006.) i dr. Pjevao je kao tenor u Hrvatskom pjevačkom društvu "Kalnik" iz Križevaca, Hrvatskom pjevačkom zboru "Zrinjski" iz Vrbovca, Križevačkom katedralnom zboru, velikom mješovitom zboru SKUD-a "Ivan Goran Kovačić" u Zagrebu, a od 1961. do 2001. godine bio je član Mješovitog vokalnog ansambla "Goranovci".

Nagrade i priznanja[uredi | uredi kôd]

Filmografija[uredi | uredi kôd]

Televizijske uloge[uredi | uredi kôd]

Filmske uloge[uredi | uredi kôd]

Izvori[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice[uredi | uredi kôd]