Sveti Ivan Žabno

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Sveti Ivan Žabno
Coats of arms of None.svg
Sveti Ivan Žabno na karti Hrvatska
Sveti Ivan Žabno
Sveti Ivan Žabno
Sveti Ivan Žabno na karti Hrvatske
Koordinate: 45°56′N 16°37′E / 45.94°N 16.61°E / 45.94; 16.61
Županija Koprivničko-križevačka
Načelnik općine Vladimir Oguman
Naselja u sastavu općine Brdo Cirkvensko, Brezovljani, Cepidlak, Cirkvena, Hrsovo, Kenđelovec, Kuštani, Ladinec, Markovac Križevački, Novi Glog, Predavec Križevački, Rašćani, Sveti Ivan Žabno, Sveti Petar Čvrstec, Škrinjari, Trema
Površina 106,60 km2
Stanovništvo (2001.) 5.628
Poštanski broj 48214 Sveti Ivan Žabno

Sveti Ivan Žabno je općina u Hrvatskoj. Nalazi se u Koprivničko-križevačkoj županiji.

Zemljopis[uredi VE | uredi]

Stanovništvo[uredi VE | uredi]

Za stanovnika Vatroslav Rožić navodi naziv Sveto-Ivanžabnjanin.[1]

Uprava[uredi VE | uredi]

Povijest[uredi VE | uredi]

Gospodarstvo[uredi VE | uredi]

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Spomenici i znamenitosti[uredi VE | uredi]

Obrazovanje[uredi VE | uredi]

U Svetom Ivanu Žabno djeluje OS "Grigor Vitez". Podružne škole nalaze se u Cirkveni, Tremi i Svetom Petru Čvrstecu.

Škola redovito sudjeluje u natjecanjima znanja iz matematike, fizike... Brojne su školske i izvanškolske aktivnosti.

Kultura[uredi VE | uredi]

*Kulturno-umjetničko društvo "Tomislav"

Početkom rada Društva smatra se 1923. godina, kada je osnovan tamburaški zbor, tada u okviru Hrvatskog sokola, čiji je tadašnji prednjak, bio ujedno i osnivač i voditelj tamburaškog zbora - Stjepan Horvat. Pjevački zbor osnovan je 1925. godine, kada je i izdana prva značka, kojom je bio obilježen početak rada zbora. O pjevačkom zboru ne postoje nikakovi dokumenti ili fotografije. Jedino je ostao u sjećanju njegovih najstarijih pripadnika, kao i dvije značke, koje su izdane povodom osnivanja, a zatim zabrane rada Zbora. Tada su i tamburaši nakratko prekinuli rad, ali su ga uskoro obnovili i već 1935. godine na natjecanju tamburaških zborova Jugoslavije srijemskog sistema u Sarajevu osvojili drugo mjesto, uz napomenu da prvo nije dodijeljeno. Tada je i berdist žabnjanskih tamburaša Emil Čoporda proglašen najboljim u Jugoslaviji.

Prvi tamburaški sastav u Sv. Ivanu Žabnu formirao je tesar i samouki graditelj muzičkih instrumenata Valent Trbušek. Droštvo je postojalo već krajem 1890-tih godina. a prvi dokument o njima, jest fotografija sastava koji je svirao na otvorenju paromlina Hinka Mostera 1908. godine. O istom događaju pričao mi je i Egon Moster, jedan od sinova Hinka Mostera, vlasnika paromlina, kao i unuk pok. Valenta, Miroslav Trbušek, koji je i sačuvao djedovu fotografiju.

Nakon odlaska Stjepana Horvata iz Sv. Ivana Žabna u Križevce 1938. godine, tamburaški zbor prestaje radom. U to vrijeme, kao i prije i kasnije u mjestu djeluju mnogi "sluhistički" tamburaški sastavi koji sviraju na obiteljskim i društvenim dogaanjima. Tamburaški zbor osnovan je ponovno 1950. godine, a vodio ga je Juraj Tuk, mjesni zubar, koji je imao i muzičku naobrazbu. Zbor je djelovao desetak godina, a u svom je sastavu imao i folklornu i pjevačku grupu, koju su sačinjavale djevojke i žene. Zbor je brojio 20-tak članova. Bogatstvu kulturnih sadržaja u ovom malom mjestu doprinijela je i Dramska grupa koju su 1953. godine osnovale i vodile dvije učiteljice: Irena Parizek i Smetana. Kroz 4 godine djelovanja uvježbana su 4 igrokaza, a kroz grupu je prošlo 20-tak djevojaka i mladića, sjajnih glumaca amatera. 1950.-ih godina obnovljen je i rad limene glazbe pri Dobrovoljnom vatrogasnom društvu, ali ni on nije bio dugotrajan. Mladići koji su počeli učiti, uskoro su morali na školovanje ili na odsluženje vojnog roka, koji je tada trajao nepojmljive tri godine. Tako od 1960. godine na dalje u Sv. Ivanu Žabnu nije djelovala niti jedna organizacija kulturnog sadržaja. 1977. godine Antun Hosni, zajedno s Emilom Čopordom i Slavkom Taritašem osniva Kulturno umjetničko društvo "Tomislav", koje od tada, s manjim prekidom djeluje do današnjih dana. Početak rada Društva bio je težak, jer nisu postojale ni nošnje ni muzički instrumenti. Društvo je samo entuzijazmom i samoprijegorom svojih osnivača i članova sakupilo potrebna sredstva, kupilo potreban materijal, naručilo izradu kompleta tambura. Članice su same, pod vodstvom Ivke Kolar, po uzorcima prikupljenih sačuvanih originalnih dijelova nošnji - sašile nošnje za sve članove folklorne i tamburaške sekcije. Izrada šešira i opanaka naručena je u zanatskim radionicama. Dio nošnji sašiven je u učionici Osnovne škole "Grigor Vitez", gdje su se članice družile i zajedničkim snagama izrađivale sve detalje. Žene, koje nisu mogle dolaziti na zajedničke sastanke šivale su kod kuće. Entuzijazam, želja i volja svih članova rezultirala je vrlo brzo odličnim rezultatima. Već par mjeseci od početka rada, Društvo je bilo spremno za izlazak pred publiku. Kompletan dojam o izvedenim pjesmama i plesovima, kao i rekonstruiranim nošnjama i instrumentima dali su stručnjaci iz Prosvjetnog sabora Hrvatske. Društvo se predstavilo pjesmama i plesovima koji su bili upamćeni od najstarijih članova, a ocjena je bila povoljna i dala Društvu novi podstrek. Prvi veliki i značajan nastup za Društvo zbio se već u rano ljeto 1978. godine na "Križevačkom velikom spravišću". Bio je to prvi javni nastup pred velikim auditorijem, od kretanja u povorci, sudjelovanju u ceremoniji svečanog otvaranja, pa do nastupa na velikoj pozornici Spravišća. Od samog početka djelovanja, KUD "Tomislav" bio je nositelj kulturnih zbivanja u mjestu. Prihvatio se tada organizacije "Dana kulture i sporta", dvodnevne manifestacije na kojoj su sudjelovala sva kulturno-umjetnička i sportska društva iz okolnih mjesta: Križevca, Vrbovca, Gradeca, Cirkvene, Ladinca, Sv. Petra Čvrsteca, a gost je bila i Hrvatska čitaonica iz Rijeke - Draga, sa svojim velikim mješovitim pjevačkim zborom. Ivan Urban priredio je tada i demonstraciju starih sportskih igara. Uslijedilo je nekoliko uspješnih godina, ali kako to obično biva u malim sredinama, osipanje članstva iz raznih razloga dovelo je do postepenog zamiranja rada Društva. Tako je folklorna sekcija prestala radom 1981. godine, kada je učinjen napor i formiran mješoviti pjevački zbor, koji je također prestao radom i prije prvog javnog nastupa iz istih razloga. Jedino je Tamburaška sekcija pod vodstvom Petra Rajkovića nastavila probama i povremenim nastupima kroz čitavo vrijeme zastoja, sve do ponovnog aktiviranja KUD-a 1999. godine.


  • dječji crkveni zbor Tulipani
  • (www.mdc.hr/muzej.aspx?muzejId=630%3a%c5%bdBN) Etnografska zbirka

Šport[uredi VE | uredi]

Hrvatski sokol[uredi VE | uredi]

Tradicija organiziranog bavljenja sportom u Sv.Ivanu Žabnom seže sve do početka 20. stoljeća, kada je formirana Sokolska četa. Sokolaši su bili sportaši koji su upražnjavali gimnastiku (gombanje) uz glazbenu pratnju.

Pripremala se proslava 1.000-te godišnjice Hrvatskoga kraljevstva. Jednu od najvažnijih uloga u pripremi i realizaciji ove proslave imali su upravo pripadnici Hrvatsakog sokola. Diljem tadašnjih hrvatskih zemalja vrijedno su se pripremali za centralnu proslavu u Zagrebu, koja je održana 1925. godine. Naravno da su u tome sudjelovali i svetivanjski sokolaši. 1923. godine na čelo im je došao svestrani i vrijedni 16 godišnjak Stjepan Horvat. Postolarski kalfa kod majstora Miloša, još od najranije mladosti učio je samouko notalno sviranje tambure, a i kao pripadnik limene glazbe DVD-a, gdje je svirao jegerhorn (lovački rog. Uz to volio je i šport. Bio je tako, iako vrlo mlad (16 godina), idealni vođa i sokolaša i tamburaša, jer su se sokolske vježbe (gombanje) izvodile uz glazbenu pratnju.

Na središnjoj proslavi u Zagrebu sudjelovala je i svetivanjska sokolska četa predvođena Stjepanom Horvatom, noseći na mogilu grudu hrvatske zemlje iz naše domaje.

Uspješan rad nastavljen je sve do prisilnog ukidanja objavom šestosiječanjske diktature, no rad je ipak nastavljen i u otežanim okolnostima, kada je po odlasku Stjepana Horvata u Križevce za učitelja tjelovježbe na Gospodarskom učilištu, prednjačku ulogu preuzeo Đuro Veber. Rad Društva gasi se neposredno pred drugi svjetski rat.

Poznate osobe[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Rožić, Vatroslav. Mjesne vlastite imenice za čeljad i pridjevi od mjesnih imenica u hrvatskom jeziku. // Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Razredi filologičko-historički i filosofičko-juridički, knj. 162. (=64.), 1905., str. 135. – 185.
    Wikicitati „Sveti Ivan Žabno — Sveto-Ivanžabnjanin;“
    (Rožić, 1905., str. 139.)
    Primljeno u sjednici historičko-filologičkoga razreda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti dne 26. studenoga 1904.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


P parthenon.svg Nedovršeni članak Sveti Ivan Žabno koji govori o općini treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.