Nonagon Infinity

Nonagon Infinity
King Gizzard & the Lizard Wizard (studijski album)
Žanr	psihodelični rock, garage rock, progresivni rock, jazz fusion, heavy metal
Objavljen	29. travnja 2016.
Studio	Daptone Studios (Brooklyn, New York), A Secret Location (Melbourne, Australija) (dijelovi 2., 4. i 7. pjesme)
Trajanje	41:45
Izdavač	Flightless, ATO
Producent(i)	Stu Mackenzie
Kronologija albuma – King Gizzard & the Lizard Wizard
Paper Mâché Dream Balloon (2015.) Nonagon Infinity (2016.) Flying Microtonal Banana (2017.)
Singlovi s albuma Nonagon Infinity
„Gamma Knife” Objavljen: 8. ožujka 2016. „People-Vultures” Objavljen: 4. travnja 2016. „Mr. Beat” Objavljen: 11. travnja 2016.

Nonagon Infinity osmi je studijski album australskog rock-sastava King Gizzard & the Lizard Wizard. Diskografske kuće Flightless i ATO Records objavile su ga 29. travnja 2016. Pjesme na albumu oblikovane su tako da se zajedno „ponavljaju u beskraj”; svaka pjesma prelazi u drugu, a zadnja pjesma prelazi u prvu, pa se album „može slušati od početka do kraja i opet od početka do kraja, a zvuk se neće prekinuti”. Naslov uratka odnosi se na tu ideju; sadrži ukupno devet pjesama, a zajedno se mogu slušati „beskonačno”.

Smatran albumom kojim se grupa probila na veću glazbenu scenu, Nonagon Infinity dobio je pozitivne kritike, a skupini je priskrbio veću publiku u inozemstvu. Prvi je uradak sastava koji je ušao u prvih dvadeset mjesta australske ljestvice albuma. Također je osvojio i nagradu za najbolji hard rock/heavy metal-album na dodjeli nagrada ARIA Music Awards, no ta je pobjeda dovela do polemika o tome je li Australian Recording Industry Association postavio album u pogrešnu kategoriju. Uradak je osvojio i nagradu za najbolji album na dodjeli nagrada Music Victoria Awards.

Neki elementi pjesama na uratku pojavili su se i na kasnijim albumima. U uvodnoj pjesmi „Robot Stop” nakratko se pojavljuje mikrotonska glazba, koncept kojem će se skupina snažnije posvetiti na idućem albumu Flying Microtonal Banana. Naslov uratka spominje se i u tekstu pjesme „The Lord of Lightning” na albumu Murder of the Universe iz 2017.

Popis pjesama

Tekstovi i glazba: Stu Mackenzie. 

Br.	Skladba	Trajanje
1.	„Robot Stop”	5:22
2.	„Big Fig Wasp”	4:54
3.	„Gamma Knife”	4:21
4.	„People-Vultures”	4:45
5.	„Mr. Beat”	4:56
6.	„Evil Death Roll”	7:14
7.	„Invisible Face”	3:01
8.	„Wah Wah”	2:54
9.	„Road Train”	4:18
41:45

Recenzije

Odaziv kritičara

Zbirne ocjene
Izvor	Ocjena
AnyDecentMusic?	7,8/10
Metacritic	83/100
Recenzije
Izvor	Ocjena
AllMusic
Classic Rock
Drowned in Sound	9/10
Exclaim!	8/10
The Guardian
NME
Pitchfork	8/10
Sputnikmusic	4/5

Nonagon Infinity dobio je pohvale glazbenih kritičara. Na Metacriticu, sajtu koji prikuplja ocjene recenzenata raznih publikacija i na temelju njih uratku daje prosječnu ocjenu od 0 do 100, uradak je na temelju 14 recenzija osvojio 83 boda od njih 100, što označava „sveopće priznanje”.

Tim Sendra u recenziji za AllMusic dao mu je pet zvjezdica od njih pet i zaključio je da je zbog kreativna stila skupine Nonagon Infinity postao „ne samo njezin najbolji album dosad nego možda i najbolji album psihodeličnog metala, džeza i proga općenito”. Također ga je u drugoj recenziji nazvao „izvanrednim epskim djelom psihodeličnog proga”. Dom Gourlay u recenziji za Drowned in Sound dao mu je devet bodova od njih deset i komentirao je: „U Nonagon Infinityju i šminki koju nose njegovi stvoritelji možemo prozreti određene utjecaje, no King Gizzard & the Lizard Wizard zasigurno zna kako ostaviti svoj trag. Učinivši to, oblikovali su svoje najbolje glazbeno djelo dosad.” Cosette Schulz dala mu je osam bodova od njih deset u recenziji za časopis Exclaim! i komentirala je: „Nonagon Infinity zasigurno će vam rastopiti mozak (provjerite sami koliko ga puta možete slušati naizmjence i ostati pribrani); zadivljujuće se nosi s idejom na kojoj je utemeljen na početku.” U recenziji za NME Larry Bartleet dao mu je četiri zvjezdice od njih pet i napisao je: „Katkad je naporan trening za bubnjiće jer nabildane gitare (koju sviraju Walker, Stu Mackenzie i Cook Craig) i ritmovi koji oponašaju mehanički čekić (koje izvodi bubnjarski dvojac Michael Cavanagh i Eric Moore) jedva da ikad olabave stisak. Ali je i iznimno zabavan.” Nick Hasted, pišući za časopis Classic Rock, dao mu je tri i pol zvjezdice od njih pet i zaključio je: „Čitavim je albumom koji se kreće 160 km na sat potrebno vješto upravljati da ne bi usporio; usprkos tomu što stvara dojam manijakalne iscrpljenosti, svaka je pjesma složena i pomno oblikovana, a naglim zaokretima i šokantnim promjenama vrpce pretvara nalet bubnjeva i feedbacka u oblik prog-garagea.”

Matthew Coakley iz Trianglea izjavio je da se album u glazbenom smislu odlikuje hrabrim, žestokim, lo-fi garage rockom kojim se tvori „beskrajna petlja” u kojoj pjesme izravno prelaze jedne u druge. Jamie McNamara iz časopisa BeatRoute nazvao ga je „energičnim epskim djelom garage rocka”.

Redatelj Edgar Wright izjavio je da je Nonagon Infinity jedan od njegovih najdražih albuma; komentirao je: „[N]itko vas ne bi krivio ako biste pomislili da slušate jednu dugačku i proširenu pjesmu, ali Bože moj, kako je dobra.”

Godine 2019. album se pojavio na drugom mjestu popisa „25 najboljih albuma psihodeličnog rocka iz 2010-ih” časopisa Happy Mag.

Zasluge

King Gizzard & the Lizard Wizard Michael Cavanagh – bubnjevi, konga-bubnjevi Ambrose Kenny-Smith – usna harmonika, orgulje Stu Mackenzie – vokali, gitara, sintesajzer, orgulje, zurna, snimanje, produkcija, pomoć pri miksanju Joey Walker – gitara, setar, sintesajzer Cook Craig – gitara, sintesajzer Lucas Skinner – bas-gitara Eric Moore – bubnjevi

Ostalo osoblje Wayne Gordon – snimanje Michael Badger – snimanje (vokala), miksanje Paul Maybury – snimanje (dijelova 2., 4. i 7. pjesme) Joe Carra – mastering Jason Galea – ilustracije Danny Cohen – fotografija