Oče naš

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Oče naš (lat. Pater noster) je molitva u kršćanstvu dana od samog Isusa Krista i zapisana u Bibliji. Mole ju sve kršćanske sljedbe.[1]

Evanđeoski izvještaji donose dva različita teksta ove molitve. Evanđelje po Luki (11: 2-4) ima nešto sažetiji tekst koji započinje riječima »Oče, sveti se ime tvoje«, dok Evanđelje po Mateju (6: 9-13) donosi duži tekst, koji se koristi i u liturgiji Crkve, a započinje riječima »Oče naš, koji jesi na nebesima«. Kod Luke, Isusa njegovi učenici traže da ih nauči moliti, nakon što su i njega vidjeli kako moli. Nakon što ih je poučio ovoj molitvi, Isus nastavlja govoriti o tome kako moraju imati povjerenja u Boga koji uvijek čuje njihove prošnje. Kod Mateja, »Oče naš« dio je Govora na gori i to onog njegovog dijela koji se neposredno tiče milostinje, molitve i posta. Sva ova tri čina čovjek mora vršiti u skrovitosti, a ne iz želje da ga drugi vide i pohvale.

»Oče naš« na hrvatskom jeziku[uredi VE | uredi]

Oče naš,
koji jesi na nebesima,
sveti se ime Tvoje,
dođi kraljevstvo Tvoje,
budi volja Tvoja,
kako na nebu, tako i na zemlji.

Kruh naš svagdanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpuštamo dužnicima našim,
i ne uvedi nas u napast,
nego izbavi nas od Zloga!.
Amen.

"Zli" ili "zlo"?[uredi VE | uredi]

Suvremeni hrvatski prijevodi "Očenaša" bitnije se razlikuju jedino po prijevodu posljednje riječi te najpoznatije kršćanske molitve. Slijedeći tradicionalne hrvatske prijevode, Ljudevit Rupčić je u glasovitoj Zagrebačkoj Bibliji koju je izdala nakladnička kuća "Stvarnost" (1. izdanje 1968. godine), tu riječ tj. pojam: "τοῦ πονηροῦ" - fonetski: "tu ponēru" - preveo sa: "zla".

Danas se međutim takav prijevod smatra pogrješnim ili u najmanju ruku nepreciznim. Tako u prijevodu Bonaventure Dude i Marijana Jerka Fućaka (1. izdanje 1973. godine) pojam "τοῦ πονηροῦ" je preveden sa "Zloga" u smislu konkretne osobe, a ne zla općenito. Takvo tumačenje se poklapa sa značenjem tog termina u konkretnome kontekstu i u duhu grčkog izvornika, kao i s navodima samog Matejeva Evanđelja: 5,37; 13,19; 13,38). Poslije je tu činjenicu prihvatio i Ljudevit Rupčić, pa i on u kasnijim izdanjima svojeg prijevoda Novog zavjeta pojam "τοῦ πονηροῦ" prevodi sa "Zloga", u smislu posve konkretne osobe.

Ako bi se tako moglo reći, svojevrsnu utjehu našim prevoditeljima predstavlja činjenica da ni njihovi europski kolege navedene stihove "Očenaša" najčešće nisu prevodili u skladu s grčkim izvornikom, pa tako i u najuticajnijem prijevodu Biblije uopće, onom engleskoga kralja Jakova (King James Bible) koja je nakon izlaska 1611. doživjela bezbrojna ponovljena izdanja, u Matejevu stihu 6,13 stoji pogrješan prijevod: "deliver us from evil", umjesto: "deliver us from the evil one" - kako to točno stoji u većini suvremenih engleskih prijevoda toga stiha.

Istu pogrješku nalazimo i u prijevodima Matejevog evanđelja na njemački jezik, pa Christoph Schönborn u svojoj knjizi "Apostolsko vjerovanje" o tome piše: "Sigurno, u Očenašu radi se također o svim zlima, međutim to nije "zlo" na koje smjera molitva na prvom mjestu, nego "Zli": U toj molitvi, Zli nije neka apstrakcija nego označava osobu, a to je Sotona, Zli, anđeo koji se suprotstavlja Bogu. "Đavo, diabolos, jest onaj, koji se bori protiv Božjih nacrta i Božjeg djela spasenja." (KKC 2851)."

"Jer Tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijekove"[uredi VE | uredi]

Brojni stari rukopisi molitvu "Oče naš" donose u inačici u kojoj posljednji stih glasi: "Jer tvoje je kraljevstvo i moć i slava u vijekove". Taj se stih danas izostavlja u rimokatoličkim, ali i većini protestantskih prijevoda, jer vlada mišljenje da je riječ o formauli koja zapravo potječe iz rane liturgije.

Bilo kako bilo, Calvin je vjerojatno bio u pravu kada je ustvrdio da nas taj stih podsjeća da sve naše molitve "nemaju drugog temelja osim samog Boga".

»Oče naš« na grčkom jeziku (i transliteracija)[uredi VE | uredi]

Πάτερ ἡμῶν ὁ ἐν τοῖς οὐρανοῖς·
ἁγιασθήτω τὸ ὄνομά σου·
ἐλθέτω ἡ βασιλεία σου·
γεννηθήτω τὸ θέλημά σου,
ὡς ἐν οὐρανῷ καὶ ἐπὶ τῆς γῆς·
τὸν ἄρτον ἡμῶν τὸν ἐπιούσιον δὸς ἡμῖν σήμερον·
καὶ ἄφες ἡμῖν τὰ ὀφειλήματα ἡμῶν,
ὡς καὶ ἡμεῖς ἀφίεμεν τοῖς ὀφειλέταις ἡμῶν·
καὶ μὴ εἰσενέγκῃς ἡμᾶς εἰς πειρασμόν,
ἀλλὰ ῥῦσαι ἡμᾶς ἀπὸ τοῦ πονηροῦ.
ἀμήν.


Pater hēmōn ho en tois uranois,
hagiasthētō to onoma su;
elthetō hē basileia su;
genēthētō to thelēma su,
hōs en ouranōi, kai epi tēs gēs;
ton arton hēmōn ton epiusion dos hēmin sēmeron;
kai aphes hēmin ta opheilēmata hēmōn,
hōs kai hēmeis aphiemen tois opheiletais hēmōn;
kai mē eisenenkēis hēmas eis peirasmon,
alla rhusai hēmas apo tu ponēru.
Amēn.

»Oče naš« na latinskom jeziku[uredi VE | uredi]

Pater noster,
qui es in cælis,

sanctificetur nomen tuum;
Adveniat regnum tuum.
Fiat voluntas tua, sicut in cælo et in terra.
Panem nostrum quotidianum da nobis hodie.
Et dimitte nobis debita nostra,
Sicut et nos dimittimus debitoribus nostris,
Et ne nos inducas in tentationem;
Sed libera nos a malo.
Amen.

Druge hrvatske varijante[uredi VE | uredi]

Gradišćansko-hrvatski:
Oče naš, ki si na nebesi,
sveti se ime tvoje,
pridi kraljevstvo tvoje,
budi volja tvoja,
kako na nebu tako i na zemlji.
Kruh naš svakidanji daj nam danas,
i otpusti nam duge naše,
kako i mi otpušćamo dužnikom našim,
i ne zapeljaj nas u skušavanje,
nego oslobodi nas od zla. Amen.

Kajkavsko-hrvatski (međimurskog dijalekta):
Japek naš ki si v nebesih,
nek se sveti ime Tvoje,
nek prihaja cesarstvo Tvoje,
nek bu volja Tvoja
kak na nebi tak i na zemlje.
Kruhek naš vsakdanešnji nam daj denes
ter odpuščaj nam duge naše,
kak i mi odpuščamo dužnikom našim.
ter naj nas vpelati v skušnje,
nek nas zbavi od vsakih hudobah. Amen.

Kajkavsko-hrvatski (književnog jezika):
Otec naš, ki jesi v nebesih,
sveti se ime tvoje,
dojdi kraljevstvo tvoje,
buj volja tvoja,
kak na nebu tak i na zemlji.
Kruh naš vsakdanji daj
nam denes
i odpusti nam duge naše,
kak i mi odpuščamo dužnikima našim,
i ne uvedi nas v napast,
nek izbavi nas od zla.
Amen.

Starohrvatski (starocrkvenoslavenski hrvatske redakcije):
Otče naš iže jesi na nebesih
sveti se ime Tvoje.
Pridi cesarstvo Tvoje
budi volja Tvoja
jako na nebu i na zemlji.
Hlib naš vsedanji daj nam ga danas
i otpusti nam dlgi naše
jakože i mi otpuščaem dlge dlžnikom našim.
I ne vavedi nas v napast
na izbavi nas od neprijazni.

Molitav Gospodnja iz "Psaltira" biskupa Šimun Kožičića Benje, objavljenog u Rijeci 1530. godine:
Otče naš ki jesi na nebesih:
sveti se ime Tvoje
Pridi cesarastvo Tvoje.
Budi volja Tvoja: kako na nebesi: i na zemlji.
Hleb naš vsagdašnji daj nam danas.
I otpusti nam dlgi naše:
kako i mi otpušćamo dlžnikom našim.
I ne vavedi nas v napast.
Na izbavi nas od zla.
Amen.

Latinski očenaš audio

Izvori i literatura[uredi VE | uredi]

  • Biblija - Stari i Novi zavjet, Novi zavjet preveo Ljudevit Rupčić, gl. urdnici: Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, Stvarnost, Zagreb, 1969., str. 941
  • Novi zavjet s uvodima i bilješkama Ekumenskog prijevoda Biblije, preveli: Bonaventura Duda i Marijan Jerko Fućak, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1998., str. 49
  • Novi zavjet i Psalmi, preveo: Ljudevit Rupčić, Ziral - Mostar, Hrvatsko ekumensko biblijsko društvo - Zagreb, Mostar, 2000., str. 24
  • Holy Bible - King James Version, Barbour Publising, Inc, Uhrichswille, Ohio, s. a., str. 1002
  • William MacDonald: Komentari Novoga zavjeta, sv. 1, prevela Mirjana Paić-Jurinić, Euroliber, Zagreb, 1997., str. 44
  • Christoph Schönborn: Apostolsko vjerovanje prema katekizmu katoličke crkve, preveo: Srećko Bošnjak, UPT, Đakovo, 1996., str. 55
  1. Suvremena Katolička Enciklopedija Michael Glazier & Monika K Hellwig, 2005., str. 100

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Logotip Wikizvora
WikIzvor ima izvorni tekst na temu: Oče naš