Odbjegli planet

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Umjetnički prikaz odbjeglog planeta koji ne kruži oko nijedne zvijezde

Odbjegli planet (također poznat i kao međuzvjezdani planet ili planet siroče) je pojam za planet koji je izbačen iz zvjezdanog sustava te slobodno pluta svemirom, tj. kruži izravno oko galaksije te gravitacijski nije okovan za nijednu zvijedu.[1][2][3][4] Nedavno su neki astronomi procijenili da teorijski postoji dva puta više "odbjeglih planeta" veličine Jupitera nego zvijezda.[5][6]

Postoje i planetoidni objekti koji nikada nisu bili dio nekog sustava nego su nastali slično kao i zvijezde. Nazvani su "pod-smeđi patuljci". [7]

Cha 110913-773444 je vjerojatno jedan od takvih odbačenih planeta, ili se je formirao kao takav sam od sebe.[8]

Zadržavanje topline u svemiru[uredi VE | uredi]

Godine 1998. David J. Stevenson je iznio teoriju[9] prema kojoj planeti koji putuju svemirom mogu sadržavati debelu atmosferu koja se ne bi smrznula zbog velikog tlaka vodika koji zadržava toplinu.

Smatra se da se tijekom nastanka nekog planetnog sustava nekoliko tijela izbacuje u svemir.[10] Zbog nedostatka svjetla i infracrvenog zračenja, planet veličine Zemlje teoretski bi mogao zadržati atmosferu od vodika i helija.

Geotermalna energija mogla bi također stvoriti dovoljno veliku količinu topline da održi vodu podalje od točke smrzavanja.[9] Dakle, mogući su egzoplaneti s oceanima. Neki nagađaju da bi teorijski bilo moguće da ostanu geološki aktivni kroz dugo razdoblje da se stvori geodinamični zaštitni sloj magnetosfere te mogući vulkanizam u oceanima koji bi stvorili izvor energije za život.[9][4] No ovakvi bi planeti bili teški za otkriti zbog slabog mikrovalnog zračenja koje odašilju. Pošto bi to bio svijet bez Sunca, u stalnom potpunom mraku izuzev zvijezda na nebu, ne bi bila moguća fotosinteza, nego bi život dobivao energiju kemosintezom.

Prema jednoj studiji, otprilike 5 % planeta veličine Zemlje bi zadržalo svoje satelite nakon izbacivanja iz zvjezdanog sustava. Veći satelit bio bi izvor značajnog plimnog geološkog grijanja. [11]

Vidi također[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. Orphan Planets: It's a Hard Knock Life, Space.com, 24. veljače 2005., Preuzeto 5. veljače 2009.
  2. Free-Floating Planets -- British Team Restakes Dubious Claim, Space.com, 18. travnja 2001., Preuzeto 5. veljače 2009.
  3. Orphan 'planet' findings challenged by new model, NASA Astrobiology, 18. travnja 2001., Preuzeto 5. veljače 2009.
  4. 4,0 4,1 Warren E. Leary (6. lipnja 1999.). Sunless, Airless, And Full Of Life?. New York Times. pristupljeno 6. srpnja 2011.
  5. Whitney Clavin; Trent Perrotto (18 May 2011). Free-Floating Planets May be More Common Than Stars. Jet Propulsion Laboratory. pristupljeno 18 May 2011
  6. 'Exciting' find: Possible planets without orbits, AP News via Yahoo News, 18. svibnja 2011.
  7. Working Group on Extrasolar Planets - Definition of a "Planet" POSITION STATEMENT ON THE DEFINITION OF A "PLANET" (IAU)
  8. Rogue planet find makes astronomers ponder theory CNN, 2000. Preuzeto 06. srpnja 2011.
  9. 9,0 9,1 9,2 Stevenson, David J. (1998). "Possibility of Life-Sustaining Planets in Interstellar Space". Nature 392 (6675): 497.
  10. Lissauer, J.J. (1987.). "Timescales for Planetary Accretion and the Structure of the Protoplanetary disk". Icarus 69 (2): 249.–265..
  11. Debes, John H., Steinn Sigurðsson (20. listopada 2007.). "The Survival Rate of Ejected Terrestrial Planets with Moons". The Astrophysical Journal Letters 668 (2): L167–L170.

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]