Osobni stečaj

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži

Osobni stečaj, privatni stečaj ili privatni bankrot predstavlja pojednostavljen stečajni postupak za rukovanje stečajem za osobe (pojedinca). Spominje se i kao osobni stečajni postupak. Gotovo svaka zemlja s modernim pravnim sustavom ima određeni oblik mogućnosti smanjenja duga za pojedince. Osobni stečaj razlikuje od stečaja poduzeća.

Osobni stečaj pojedinci službeno proglašavaju pred sudom. Imovina i prihodi stavljaju na raspolaganje stečajnom upravitelju.

U roku od tri do šest godina (ako se pridržava uputa skrbnika) dužniku se omogućuje prilika za novi početak.

U Hrvatskoj još ne postoji zakon o privatnom stečaju, dok u većini zemalja Europske Unije postoji i dio je socijalne politike.

U Velikoj Britaniji zakonski je omogućen liberalan otpust Britanskim Insolvency Act 1986 (Insolvencijski zakon 1986.), koji je noveliran 2002. godine Zakonom o poduzetništvu (Enterprise Act 2002), dužnici mogu dobiti otpust od preostalih dugova, prijenosom zapljenivih tražbina tijekom razdoblja od godine dana na upravitelja. Takav model osobnog bankrota smatra se liberalnijim u odnosu na druge zakone u Europi.[1]

Povezani članci[uredi VE | uredi]

Izvori[uredi VE | uredi]

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]


Scale of justice.png Nedovršeni članak Osobni stečaj koji govori o pravu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima Wikipedije.