Patnje mladog Werthera

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
1774

Patnje mladog Werthera (Die Leiden des jungen Werthers) je roman koji je napisao J. W. von Goethe. Objavljen je 1774.

Goethe je njime postigao zapažen uspjeh. Pisan je u epistolarnoj formi. Po ovom romanu, nastao je i izraz verterizam, koji označava pretjeranu sentimentalnost i romantičnost, emocionalnu prenaglašenost, modu oponašanja Wertherova načina oblačenja i pogleda na svijet. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim osobama iz Goetheova života. Lik Werthera je nadahnut životom njegovog prijatelja, koji je iz ljubavi počinio samoubojstvo.[1]

Patnje mladog Werthera je značajno djelo "Sturm und Dranga", nastalo u samo nekoliko tjedana. Snažno se suprotstavlja klasicističkoj poetici. To je roman koji izražava osjećaje odnosno takozvanu "svjetsku bol" (na njemačkom weltschmerz), užasnu spoznaju o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanju prave iskrenosti i osjećajnosti.

Radnja[uredi VE | uredi]

Mladi pravnik Werther dolazi u gradić u koji ga je poslala majka na rješenje nasljedstva. Prigodom ladanjskog bala upoznaje Lottu. Iako, zna da je zaručena s Albertom on se u nju zaljubljuje. Kad se Albert vratio s putovanja Werther se s njim sprijateljio i svo troje provode sretne dane uživajući u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama gradske okolice. Za rođendan Werther dobiva jedno izdanje Homera kojeg obožava i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kad su se upoznali. Wertherova ljubav prema Lotti svakim danom bila je sve jača. Kako ne bi narušio sklad među zaručnicima Werther odlazi. Da bi zaboravio Lottu, on postaje tajnik kod jednog diplomanta. Našavši se u jednom visokom društvu (koje njega “pučanina” tjera iz svoje sredine) biva povrijeđen. Jasno su mu pokazivali da je nepoželjan i on podnosi ostavku. Stupa u službu kod jednog kneza, ali ju romantični mladić teško podnosi i uskoro napušta službu. Neuspjehom u pokušaju da nađe zadovoljstvo u poslu povećava se ljubav prema Lotti, koja se u međuvremenu udala za Alberta. Werther se vraća u gradić u kojem je upoznao Lottu. Stanje uskoro postaje neizdrživo. Albert naslućuje Wertherovu ljubav prema Lotti, a ona počinje uviđati da ni njeni osjećaji nisu tako bezazleni. Između Werthera i njegove okoline množe se nesporazumi i Lotta bi se iz te situacije htjela izvući, ali ne zna kako.

Ona naređuje Wertheru da nekoliko dana ne dolazi. On razmišlja o samoubojstvu i sada izvršava svoje posljedne pripreme. Vraća se još jednom Lotti i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutačnog zanosa ona se pribere i daje Wertheru do znanja da ga više ne želi vidjeti. Werther posuđuje Albertov pištolj kojeg je Lotta zadnja dirala kada mu ga je slala. Iste noći Werther izvrši samoubojstvo. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao, između dvije lipe na kraju posvećenog groblja. Na posljedni ga je počinak ispratila Lottina obitelj. Nosili su ga obrtnici, a svećenika nije bilo.

Izvori[uredi VE | uredi]