Patuljasti pingvin

Izvor: Wikipedija
Patuljasti pingvin
Status zaštite

Status zaštite: Najmanja zabrinutost (lc)

Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Aves
Red: Sphenisciformes
Porodica: Spheniscidae
Rod: Eudyptula
Vrsta: E. minor
Dvojno ime
Eudyptula minor
Forster, 1781.

Patuljasti pingvin (lat. Eudyptula minor), najmanja je vrsta pingvina, rasprostranjena uz obale Australije i Novog Zelanda te jedna od dvije vrste iz roda Eudyptula. Poznat je i pod nazivima mali plavi pingvin i vilinski pingvin na engleskom te kororā na maorskom jeziku.

Rasprostranjenost[uredi | uredi kôd]

Patuljasti pingvin rasprostranjen je uz južnu obalu Australije (države Zapadna Australija, Južna Australija, Victoria i Tasmanija) te uz obale Novog Zelanda.

Nekoliko jedinki patuljastog pingvina viđeno je uz obale Južne Afrike i Čilea, no radi se tek o zalutalim životinjama.

Opis[uredi | uredi kôd]

Patuljasti pingvin može narasti 30-41 cm u visinu, dok mu težina iznosi od 1 do 1.5 kilograma.[1]

Oba spola jednako su obojena - imaju plavosiva leđa i bijeli trbuh. Kljun, 3-4 centimetra dug, također je plave boje.

Poput većine morskih ptica, životni vijek patuljastog pingvina je dug te iznosi 6,5 godina u prirodi, ali čak 25 u zatočeništvu.[2]

Mali pingvin (Eudyptula albosignata), nastanjen na istoku novozelandskog Južnog otoka, u novije se vrijeme smatra tek podvrstom patuljastog pingvina.

Način života[uredi | uredi kôd]

Patuljasti pingvini provode cijeli dan u moru u lovu na ribu. Prehrana ovog pingvina sastoji se od ribe, lignje i sitnih morskih životinja za kojima rone i do 20 metara u dubinu. Nastanjuju stjenovite obale s pukotinama u kojima se gnijezde.

Ženke patuljastog pingvina spolnu zrelost dostižu s 2, a mužjaci s 3 godine. Cijeli život ostaju vjerni istom partneru. U prosjeku se izliježu dva jaja.

Ugroženost[uredi | uredi kôd]

Populacija patuljastog pingvina je procijenjena na oko milijun jedinki, ali s trendom opadanja (u posljednjih 10 godina pad od 30%) zbog kojeg je vrsta na rubu ugroženosti.[3]

Izvori[uredi | uredi kôd]

  1. Životinje, velika ilustrirana enciklopedija, Mozaik knjiga, ISBN 953-196-088-7
  2. Dann, Peter (2005). "Longevity in Little Penguins" (PDF). Marine Ornithology (33): 71–72.
  3. Arhivirana kopija. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. rujna 2013. Pristupljeno 15. prosinca 2012. journal zahtijeva |journal= (pomoć)CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)