Pirenejski ris

Izvor: Wikipedija
Skoči na: orijentacija, traži
Iberski ris
Linces19.jpg
Status zaštite

Status zaštite: kritično ugroženi
Sistematika
Carstvo: Animalia
Koljeno: Chordata
Razred: Mammalia
Red: Carnivora
Porodica: Felidae
Rod: Lynx
Vrsta: L. pardinus
Dvojno ime
Lynx pardinus
(Temminck, 1827.)
Raspon
Rasprostranjenost 1980.

Rasprostranjenost 1980.
Rasprostranjenost 2003.

Rasprostranjenost 2003.

Iberski ris (lat. Lynx pardinus) je kritično ugrožena vrsta risa i živi na Pirenejskom poluotoku u južnoj Europi. Najugroženija je vrsta mačke na svijetu[1]. Prema udruzi za očuvanje risova, SOS Lynx, ako iberski ris izumre, to će biti jedno od rijetkih mačjih izumiranja od sabljozubog tigra prije 10 000 godina[2]. Prije je bio klasificiran kao podvrsta običnog risa, ali sada ga znanstvenici smatraju zasebnom vrstom. Obje vrste su se pojavile u središnjoj Europi u razdoblju pleistocena, odvajao ih je izbor staništa[3]. Vjerojatno je evoluirao od vrste Lynx issiodorensis[4].

Stanište[uredi VE | uredi]

Cijelim Pirenejskim poluotokom raspršio se tijekom 19. stoljeća. Sada je ograničen na vrlo malim površinama. Područja koja iberski ris preferira kao stanište su grmovita i šumovita područja otvorene zemlje. Voli niska šumska područja, borove šume s gustim raslinjem, šume bušina i šume hrasta plutnjaka[5]. Pošumljavanjem šuma bora i eukaliptusa dovelo je do pada kolonizacije iberskog risa[6].

Opis[uredi VE | uredi]

Pirenejski ris izbliza

Iberski ris dosta nalikuje ostalim risovima, s kratkim repom, čupavim ušima i ovratnikom od krzna ispod brade. Na krznu nalaze se neka mjesta sa šarama kao u leoparda. Dlaka mu je znatno kraća nego u drugih risova, koji su obično prilagođeniji hladnijem okruženju[7].

Ima mišićavo tijelo i duge noge, te dosta brze reflekse, kao i druge vrste riseva. Duljina glave i tijela je od 85 do 110 centimetara, s kratkim repom duljine 12-30 centimetara, a visina ramena je 60-70 centimetara. Mužjak je veći od ženke, s prosječnom težinom od 12,9 kilograma, a ženka je u prosjeku teška 9,3 kilograma, što je oko pola veličine običnog risa[8][9].

Prehrambene navike[uredi VE | uredi]

Iberski ris prvenstveno se hrani divljim kunićem, koji sadrži 80-100% njegove prehrane[10]. Kada je broj kunića nizak, kao tijekom ljeta kada Poxvirus myxomatosis opustoši im populaciju, hrani se mladuncima jelena lopatara, mladima muflona, srnama i patkama. Energetske potrebe iberskog risa ispune se s jednim na dan pojedenim kunićem[11].

Razmnožavanje[uredi VE | uredi]

Tijekom sezone parenja ženka ostavlja svoj teritorij u potrazi za mužjakom. Gestacija traje oko dva mjeseca, a mladunci se kote između ožujka i rujna, najviše ih se rodi u ožujku i travnju. Leglo se sastoji od dva ili tri (rijeđe jednog, četiri ili pet) mačića težine 200-250 grama.

Mačići postaju samostalni u dobi od 7 do 10 mjeseci, ali ostaju s majkom sve do 20. mjeseca života, dok se ona opet ne počne pariti, nakon čega odlaze i traže vlastiti teritorij. Opstanak mladih uvelike ovisi o dostupnosti plijena. U divljini i mužjaci i ženke spolnu zrelost dosegnu s godinom dana starosti, iako se po običaju rijetko razmnožavaju, sve dok teritorij ne postane upražnjen; poznata je jedna ženka koja se nije kotila sve do 5. godine, kada joj je umrla majka[12]. Životni vijek u divljini je 13 godina.

Braća i sestre postaju nasilni jedni prema drugima između 30 i 60, najčešće 45 dana starosti, pa se dogodi da u brutalnoj borbi ubijaju jedni druge. Nepoznato je zašto se pojavljuju ove epizode agresije, iako mnogi znanstvenici vjeruju da se to događa zbog promjene hormona, kada mladunci zamjenjuju mlijeko svoje majke s mesom. Drugi vjeruju da se to odnosi na hijerarhiju i "opstanak prilagođenijih".

Izvori[uredi VE | uredi]

  1. http://www.iberianature.com/material/documents/LynxBrief12E.pdf
  2. http://www.guardian.co.uk/world/2002/apr/21/highereducation.biologicalscience
  3. http://lynx.uio.no/jon/lynx/lynxib01.htm
  4. Björn Kurtén (1968). Pleistocene Mammals of Europe
  5. Roland Kalb: Bär, Luchs, Wolf – Verfolgt, Ausgerottet, Zurückgekehrt. Leopold Stocker, Graz 2007
  6. Michael Stubbe, Franz Krapp (Hrsg): Handbuch der Säugetiere Europas. Bd 5. Raubsäuger - Carnivora (Fissipedia), Teil II: Mustelidae 2, Viverridae, Herpestidae, Felidae. Aula, Wiesbaden 1993.
  7. Sunquist, Mel; Sunquist, Fiona (2002). Wild cats of the World. Chicago: University of Chicago Press. pp. 177–184
  8. http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Lynx_pardinus.html
  9. http://www.unep-wcmc.org/species/data/species_sheets/iberlynx.htm
  10. http://www.iucnredlist.org/apps/redlist/details/41291/0
  11. IUCN - The World Conservation Union, 1996; Massicot and July 29, 2001; Palomares, 2001.
  12. IUCN Cat Specialist Group

Vanjske poveznice[uredi VE | uredi]

Ostali projekti
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Pirenejski ris
Commons-logo.svg U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Pirenejski ris
Wikispecies-logo.svg Wikivrste imaju podatke o: Pirenejski ris